Kažemo da je naš grad najljepši na svijetu. Kažemo da ga volimo. Kažemo da se nigdje ne osjećamo tako lijepo kao tu i da niti jedan kraj na svijetu nije tako blagoslovljen blagodatima kao Jajce. Tako lako to prevalimo preko usta. Da li razmišljamo o čemu govorimo? Jer voljeti nije samo riječ. Znamo to.
Ljubav treba dokazati. Ljubav prema svom grad dokazujemo tako što ga činimo boljim, ljepšim, sigurnijim i ugodnijim za život.
Zamislimo Jajce kroz oči jednog posjetitelja. Očekivanja su velika. Ljudi znaju da dolaze u jedan od najljepših malih gradova na svijetu. Proučili su što se to ima vidjeti u našem gradu, Kraljevskom gradu Jajcu. Međutim, nije samo slika s razglednica ono što dočeka naše posjetitelje.
Svaka slika ima i svoje naličje, ono koje svi pokušavaju skriti, maknuti negdje da se ne vidi. Veliki je broj onoga što u Jajcu treba popraviti.
Izgled zgrada jedna je od stvari koje narušavaju opću sliku Jajca. Prošli smo samo glavnim gradskim ulicama i zabilježili fasade zgrada. Pokušali smo pokriti isključivo ono što prosječan posjetitelj Jajca vidi dok jednom prođe kroz grad.
Rupe od metaka i granata i dalje “krase” fasade naših zgrada premda je rat završio prije više od 27 godina. Boja koje se ljušti sa zidova, malter koji otpada, hrđavi oluci koji prokišnjavaju, nakrivljeni krovovi. Sve ove tužne i jadne zgrade nalaze se na glavnim gradskim ulicama i strahovito nagrđuju sliku našeg grada.
Da li je moguće da toliko godina nakon završetka rata još uvijek nismo u stanju popraviti fasade na nekolicini zgrada, barem onih u užem gradskom području?
Hoćemo li doživjeti dan da našoj gradskoj upravi grad Jajce postane prioritet broj 1?
