Ovakav zaokret bio je apsolutno neočekivan, ponajprije stoga što su dvije sarajevske stranke, Narod i pravda te Naša stranka, opterećene pritiscima SDFA javnosti, stalno usmjeravale oštricu prema hrvatskoj strani, ponajprije HDZ-u BiH. Sada se pak klatno vratilo pa je protivnik američkih interesa postala Naša stranka.
U potpunom su šoku ostali predstavnici američkog Veleposlanstva i nekadašnjeg USAID-a kada je na posljednjem sastanku posvećenom “tehničkim” pitanjima jedan od najviših dužnosnika Naše stranke iznio prijedlog po kojemu se ruši cijeli sporazum postignut s američkom stranom da se posao izgradnje Južne plinske interkonekcije povjeri njihovim investitorima koncesijom.
Službeni prijedlog
Naime, kako ekskluzivno doznaje Večernji list, Edin Forto je dostavio i službeni prijedlog koji se odnosi na članak 5. Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji. Tako se navodi kako se za nositelja projekta ove investicije – plinovoda Južna plinska interkonekcija Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom – odredi Gospodarstvo društvo za proizvodnju i promet plina BH-Gas Sarajevo te da se tretira kao “investitor”. Doduše, ostavili su mogućnost iz stranke Sabine Čudić da se “iziđe ususret” i drugim potencijalnim investitorima.
U točki 2. zamislili su da treba stajati odredba po kojoj Vlada Federacije Bosne i Hercegovine može odrediti i drugu pravnu osobu umjesto BH-Gasa, prema propisima o dodjeli koncesija, javno-privatnog partnerstva ili pak nekom drugom postupku koji se odredi donošenjem posebne odluke. Ovakav stav nije uopće tehničko, nego suštinsko političko pitanje oko kojega su se, kako doznajemo, dogovorili svi politički predstavnici koji su sudjelovali u razgovorima s Amerikancima. A to je da uopće nema domaće kompanije, a koja bi suštinski mogla biti samo zapreka američkim investitorima.
Posve je nevjerojatno da je stranka čija se predsjednica najčešće predstavlja “američkom igračicom” te dijeli lekcije drugima o “ruskim podmornicama” ili pak malignome utjecaju, sada zapravo postala sve to. No, nije ovaj potez Naše stranke, odnosno njezina vodstva, nepromišljen. Čak i ako predstavlja, uostalom kao i većina poteza, čisti populizam. Neće biti jednostavno, naime, objasniti dominantno bošnjačkoj javnosti kako je plinskim biznisom “izdan” interes Bošnjaka i Bosne. Doduše, kada Amerikanci nešto zahtijevaju i na tome inzistiraju, tada su decibeli na megafonima bitno blaži, pa onda izdaja, u skladu s tim, ne odzvanja daleko.
Pa ipak, ovakav zaokret bio je apsolutno neočekivan, ponajprije stoga što su dvije sarajevske stranke, Narod i pravda te Naša stranka, opterećene pritiscima SDFA javnosti, stalno usmjeravale oštricu prema hrvatskoj strani, ponajprije HDZ-u BiH. Sada se pak klatno vratilo pa je protivnik američkih interesa postala Naša stranka.
No, ovaj potez je vjerojatno tek pranje savjesti i ne treba očekivati da će dugoročno izazvati probleme u brisanju BH-Gasa iz Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, što treba očekivati uskoro u proceduri federalnog Parlamenta. Čak i unatoč tome što su ustavnu apelaciju, koju je Ustavnom sudu Federacije BiH uputila predsjednica Lidija Bradara, nazvali opstrukcijom američkog projekta, sada se kroz modeliranje te odluke upravo može olakšati politički posao stranaka iz Sarajeva. Naime, mnogo bi elegantnije bilo da Ustavni sud ospori taj zakon, a što bi onda “trojki” olakšalo život u bitkama narativa o izdaji interesa države BiH.
Znakovito je kako je pragmatični, Amerikancima također bliski, Elmedin Konaković napravio značajan otklon od BH-Gasa, a čini se i od stava Naše stranke. On je ocijenio tu kompaniju, u kojoj nema nijednog zaposlenog Hrvata, prenaglašenom. – Što će biti za 30 ili 50 godina, koliko može trajati koncesija? Hoće li za 50 godina postojati neki BH-Gas ili ne, da ga sad pozicioniramo i kažemo: “On je imperativ”, za mene on nije imperativ – rekao je Konaković.
Optimistične izjave
Ponudio je i rješenje kako bi se ova situacija mogla riješiti. – To se može riješiti jednom rečenicom u kojoj se kaže: Vlada Federacije BiH pet godina prije isteka koncesije odredit će tko preuzima infrastrukturu – dodao je. On je svjestan da ova kompanija, koja sama ima problem s likvidnošću, kadrovima, ne može imati bitniju ulogu u Južnoj interkonekciji po konceptu koji je dogovoren s Amerikancima. Ta kompanija ostaje, međutim, vlasnik infrastrukture dalje od Travnika.
– Ali koncesija od Krka do tog dijela je američkog investitora. Ne vidim opasnost za BH-Gas, ne vidim potrebu da se naglašava njegova uloga, ne vidim potrebu da se zbog toga zakoči zakon kojim bi se trebalo definirati da je to koncesija američkoj tvrtki – objasnio je. No, iako svi daju optimistične izjave, a što je rezultat, prije svega, agilnosti američkih diplomata, kompanije koja stoji iza projekta i američke razvojne agencije, stvarnost, odnosno perspektiva, nije toliko ružičasta. Sama kompanija AAFS, kojoj su na čelu ljudi iznimno bliski krugu osoba od povjerenja američkog predsjednika Donalda Trumpa, suočava se s brojnim pitanjima, kako političkim tako i ekonomskim. Prezentirani planovi i projekti ostavljaju mnogo nejasnoća. Ponajprije s obzirom na aktualne najave kako će se na infrastrukturi plinovoda izgraditi i tri plinske elektrane. Jedna u Mostaru, druga kod Kaknja, a treća nedaleko od Tuzle.
Takve su, naime, nakane objavljene u pismu namjere koji su američki investitori uputili Vladi Federacije BiH. Kako pak stvari stoje u plinskome biznisu, otkrio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je rekao da Srbija sada po povlaštenim uvjetima plaća ruski plin oko 28 eura po megavatsatu, dok je pak tržišna cijena oko 40 eura. Po njegovim riječima, ni “povoljniji” ruski plin nije isplativ za rad plinske elektrane.