Eremiti su bili prvi kršćani koji su se povlačili živjeti izdvojeno u pustinju. Njegovali molitvu i askezu u osami. Kršćani tj. eremiti koji su počeli zajedno živjeti zovu se cenobiti. Zajednički život se temelji na dogovorenim smjernicama, propisima ili pravilima. Temelji im je zajednički život u molitvi i radu. Imamo više značajnih pravila za cenobite. Među prve spada Pravilo sv. Pahomija.
Pahomije je rođen u Egiptu 286. godine. Bila mu je određena vojna služba. U vojsci je upoznao neke ljude koji su se isticali svojom ljubavlju. Saznao je da su oni kršćani. Htio je postati kršćanin. Kršten je 307. Poželio je biti pustinjak. U pustinji upoznaje Palamona (negdje se piše Paleom). Uzima ga za svoga učitelja. Pahomije okuplja prvu skupnu pustinjaka u zajednicu u Tabennisi na Nilu 320. Pahomije je osnovao devet muških i dva ženska samostana. Pajomije se smatra utemeljiteljem samostanskog načina života (cenobitskog). Zacijelo, Sveto pismo je uvijek temeljeno i glavno pravilo svakom kršćaninu, bio on eremit ili cenobit ili da živi u braku ili obitelji. Pahmoije je napisao Pravilo za svoje redovnike na koptskom jeziku. S grčkog je prevedeno na latinski 404. godine. Sastoji se od četiri dijela. Pravilo ne može sadržavati sve aspekte života, nego samo osnovne smjernice. Pahomije je svoje redovnike zvao braćom.
Kad bi netko došao u samostan vratar bi ga uveo u samostan i dao mu određeno mjesto. To mjesto bilo je za novog redovnika sve dok mu poglavar zajednice da dodijeli drugo mjesto. Kod sjedenja trebalo je paziti na čednost i skromnost. Na sastanke se pozivalo trubom. Prvi redovnici su pleli košare. Vjerojatno je bilo puno materijala na sve strane za taj posao. Zato Pahomije napominje da se pazi kad se hoda da se ti materijalni ne oštećuju. Poticao je novopridošle da ne gledaju što drugi radi nego da pažljivo se posvete svojem poslu. Za vrijeme molitve bilo je zabranjeno smijanje i razgovor. Tražio je od svih da poštuju poziv na molitvu, sastanak ili na objed, te da ne kasnu. Male dužnosti u zajednici bile su tjedne. Na sastanku bi svi trebalo glasno izreći koje su im dužnosti povjerene kroz naredni tjedan. Zajednice od tri ili četiri kuće nazivala se skupina ili obitelj.