U samo nekoliko dana, od 18. do 25. studenoga, u BiH su se slavila tri praznika vezana uz povijest triju bh. naroda. Hrvati u BiH svečano su 18. studenoga obilježili utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg Bosne, u ZHŽ-a bio je praznik i neradni dan. Tog nadnevka 1991. utemeljena je HZ HB kao politička, gospodarska i područna cjelina u cilju obrane hrvatskog naroda u BiH i funkcioniranja života. U RS-u slavilo se 21. studenoga – kažu da je tog nadnevka u Daytonu 1995. Republika Srpska dobila državnost.
U Federaciji se 25. studenoga slavio Dan državnosti BiH – tog datuma u Mrkonjić Gradu 1943. održano je zasjedanje ZAVNOBiH-a. Hrvati slave temeljnu odluku tog zasjedanja koja glasi: Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska, i hrvatska, i muslimanska. No, brojne se političke strukture iz bošnjačkog nacionalnog korpusa u ZAVNOBiH zaklinju, a njegov temeljni postulat o jednakopravnosti triju naroda u BiH – proklinju!
Mnogim Srbima u BiH puno je bliži AVNOJ, čija 82. obljetnica pada 29. studenoga, jer je na njegovu zasjedanju utemeljena nova, makar komunistička, Jugoslavija. Što se AVNOJ-a tiče, mnogi Bošnjaci prihvaćaju uglavnom avnojske granice. A one se u najvećem dijelu poklapaju s granicama koje su dogovorene mirovnom sporazumima 1699. i 1718. u Srijemskim Karlovcima i Požarevcu nakon ratova Turaka protiv Habsburške Monarhije i Mletačke Republike. A Bosna i Hercegovina dobila je ime na Berlinskom kongresu 1878. godine. Što mnogi u toj istoj Bosni i Hercegovini prešućuju. Neki još uvijek ne mogu oprostiti Osmanlijama što su, prepuštajući područja BiH na austrougarsku upravu, u ime stavili i Hercegovinu. Tješe se time da mnogi Bosnu i Hercegovinu kraće zovu Bosna, a još kraće BiH. Neki skraćenicu BiH “čitaju” ovako: Bez ikakve Hiće! A kad su neku staru Imoćanku pitali što znači BiH, rekla je:
– Bog i Hrvati!
U Republici Srpskoj 24. studenoga slavila se demokracija. Birao se novi predsjednik RS-a, nasljednik Milorada Dodika. Izabran je Dodikov favorit Siniša Karan, a mnogi kojima to nije bilo milo rekoše:
– I poslije Mile – Mile!
A hoće li tako doista i biti, pokazat će vrijeme. A vremena su konfuzna. Bilo kako bilo, bilo komu milo ili nemilo, naveliko će se tijekom siječnja slaviti u RS-u. U manjem entitetu 9. siječnja tradicionalno se slavi Dan Republike Srpske – tog nadnevka 1992. skupština srpskog naroda u BiH donijela je Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH dva je puta zabranjivao slavljenje tog datuma, ali unatoč odlukama tog suda, u RS-u se usude slaviti ga. Prije tog nadnevka slavi se Nova godina (dva dana), a pravoslavni Božić proslavlja se 7. siječnja. Mnogi u RS-u slave i pravoslavnu Novu godinu koja po julijanskom kalendaru pada 14. siječnja. Na Dan Republike Srpske (9. siječnja) slavi se i krsna slava RS-a. Srpski humoristi su se našalili na krsne slave pojedinaca i institucija:
– Lako je doći do slave, ali teško je od slave doći do kuću!
U Federaciji BiH 1. ožujka slavi se Dan neovisnosti BiH. U RS-u to je jedan od najomraženijih datuma jer je referendumom BiH odvojio od Srbije. U političkom Sarajevu prešućuju činjenicu da su bh. Hrvati na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992. bili onaj jezičac na vagi koji je odlučio o samostalnosti BiH. Mnogi prešućuju odluku Badinterove komisije, po kojoj granice bivših socijalističkih republika trebaju biti granice novih samostalnih država, naravno, ako građani tih republika tako odluče. Prešutio je to, ili “nije dobro čuo”, Slobodan Milošević koji je pokrenuo rat protiv onih koji su prihvatili odluke Badinterove komisije i proglasili samostalnost. Makedonija ga nije zanimala, a Sloveniju je napao “kao fol”. Zanimao ga je “samo” teritorij unutar davno zacrtanih granica velike Srbije – 30-ak “kilometrića” do Zagreba i “nešto malo” jadranske obale – “samo” onaj dio južnije od Karlobaga! A ostalo je krvava povijest ratova 90-ih. Ali i oslobodilačkih.
Daytonskim sporazumom zaustavljen je krvavi rat u Bosni i Hercegovini i utemeljena daytonska BiH te dogovorena mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u pravni poredak RH. Oružani rat je završio, ali nastavljeni su oni politički. A politika je zapravo nastavak rata drugim, blažim sredstvima. Uz političko zvocanje, povremeno se začuje i – zveckanje. Oružjem, naravno.
No, vratimo se praznicima. Katolici, pravoslavci, muslimani i Židovi imaju svoje blagdane i praznike. Svi u BiH zajednički slave Novu godinu (po gregorijanskom kalendaru) i Međunarodni praznik rada (1. svibnja) – ponegdje slave i po dva dana. Kad je bal, nek’ je i maskenbal! Zakonom o radu utvrđeno je pravo zaposlenika da mogu izostati s posla četiri radna dana tijekom jedne godine radi zadovoljenja njihovih vjerskih, odnosno tradicijskih, potreba (dva dana kao plaćena odsutnost, a dva kao neplaćena).
Bh. Hrvati čekaju dan kad će se ustavnom reformom ostvariti stvarna jednakopravnost triju naroda, kako stoji i u odluci ZAVNOBiH-a. Bio bi to veliki razlog za slavlje. Inače, zbogom Bosno (i Hercegovino), odoh za Sarajevo! Članovima Predsjedništva BiH Trump je u čestitci spomenuo konstitutivne narode. Je li možda nekome pokvario slavlje? Neki su se u BiH za Dan državnosti ponašali kao onaj mladoženja “pod gasom” koji je, dok se rezala svadbena torta, upitao kuma:
– Čiji je ovo danas rođendan! •