5.1 C
Jajce
Nedjelja, 17 listopada, 2021
Klik Jajce
BiH Jajce Online

Nisveta Mešinović Joldo: Išćekivanje

Piše: Nisveta Mešinović-Joldo

Zlatna je jesen, prvi dan oktobra,a dan kao stvoren za kafendisanje u školskom dvorištu.

Tata je ispratio đake kući pa zajedno sa mamom i podbornikovcom Marom sjede ispred škole i piju kafu.

“Znaš, Maro, Hajrija sutra treba kod doktora na kontrolu. Ako bi mogla samo da pričuvaš Seku i Nisu dok se ja ne vratim iz čaršije,bili bismo ti zahvalni?”, pitao je tata.

“Dragi Rifete, naravno da ću ih pričuvati, ako treba neka idu sa mnom pa neke i prenoće kod mene.”

“Ako budu htjele, pustit ću ih i na konak”, bio je zadovoljan odgovorom tata.

“A Hajro, primakelo se”, obrati se Mara mami.

“Jest vala, gdje sam-tu sam”, odgovori mama, a glas joj zadrhta.

“Nemoj da brineš”, nastavi Mara, ” bit će sve kako Bog zapovijeda. Bit će i momčina. Nisu sve Seočke džaba lazale oko grebića. Sve su molitve za tvog momčinu namijenile!”

“Nije važno da li je cura ili momak,samo da nam je živo i zdravo”, odgovori mama i ugrize se za jezik jer je u istom momentu poželjela da bude dječak.

Tata je u isto vrijeme imao iste misli, ali su to oboje prešutjeli.

Sutradan rano, tata i mama već putuju prema čaršiji. Prohladano je jutro pa mama trlja ruku od ruku,da li zbog hladnoće ili od nervoze. Tata je uhvati za tople ruke i zamoli: ”
Opusti se, molim te! Zašto si tako nervozna?”

“Ma nisam nervozna, samo mi je hladno”, odgovori mama.

Pokušavao je tata da razgovara o vremenu, o djeci, o drvima, ali nije išlo pa je naposljetku i odustao. Mati je bila uplašena i nervozna jer je prije 18 mjeseci izgubila djevojčicu koja je rođena kao osmanče. Dali su joj ime Emina, a živjela je svega tri dana. Mama je strahovala i za ovu trudnuću i bila pod velikim pritiskom šta će joj doktor danas reći. I tata je bio zabrinut, ali nije joj htio pristajati na muku.

Pokušavao je da je ubijedi da i on ide s njom kod doktora, ali mati to nije dozvoljavala iz samo njoj poznatih razloga.

Kada su stigli pred gradsku bolnicu tata je zamolio mamu da poslije urađenih nalaza ode kod Šerifa i Đemke dok ne bude vrijeme za pregled kod doktora.

“Bit će im drago da te vide, a ja ću odmah poslije nastave doći po tebe pred bolnicu”, dovikivao je tata dok je palio fiću. Najradije bi je zagrlio, ali zna da bi se mama rasplakala pa je samo pomilovao po kosi.

Mama je uradila nalaze i krenula prema izlazu iz bolničkog dvorišta. Kad se našla ispred kapije odjednom osjeti da je krčanje crijeva upozorava koliko je gladna. Ne jede se njoj, ali mora zbog bebe. Odmah na kapiji odlučila je da neće ići kod Đemke, jer ne želi da je bihuzuri i zahmeti, a i nije joj do priče.

Na putu prema čaršiji mati je razmišljala koliko je ova jesen tmurna i ružna. Drveće u drvoredu je bilo ogromno, staro i sivo, bez ijednog detalja koji bi se njoj svidio. Lišće joj je izgledalo bolesno i cijelim putem je nervozno izbacivala svaki listić koji joj padne u kosu. Stigla je mati i do ćevabdžinice i naručila ćevape samo kako bi crijeva prestala krčati. Ćevapi su brzo bili gotovi, a mati je jela njih, a oni nju.

U ćevabdžinici je primijetila i jednog dedu koji je jeo tako slasno uživajući u svakom zalogaju.

“Prijatno, nevista”, progovori deda kada je vidio kako mama nazor jede.

“Hvala, i tebi prijatno dedo”, odgovori mama zavideći mu na dobrom apetitu. Sjedila je mati i jela polahko, a iznenadila se kad je shvatila da je u neznanju sve pojela. Imala je osjećaj da je sve za leđa bacila.

Tata je u isto vrijeme ipak odlučio da ne ide na posao pa je tražio krevetić za bebu. Računao je na to da iznenadi i obraduje mamu, da je oraspoloži. Imao je otac,negdje u dubini duše, osjećaj da će sve biti dobro pa se tim osjećajem i vodio. Potraga za krevetićem je potrajala, a kada je našao, po njegovom mišljenju najbolji,uputio se prema Šerifivoj kući.

Malo je reći da se iznenadio i uplašio kada mu je Đemka rekla da mama nije ni došla. Odmah je krenuo u potragu.

U to vrijeme mama je već bila u čekaonici ispred doktorove ordinacije. Pokušavala je da protumači nalaze koje je upravo podigla, ali u tom njenom nastojanju prekide je mlada žena koja je isto čekala pregled. Pored nje su sjedila njena djeca,dječak i djevojčica,blizanci.

“U tebe je mlada to muško”, iznenada progovori mlada žena i pomilovao mamu po stomaku…

“Nek je samo živo i zdravo”, odgovori mama, a tijelom joj prođoše lagani trnci.

“Vidiš kako ti je trbuh otiš’o naprijed, garant muško”, počela je da obrazlaže svoj zaključak mlada žena.

Mami se duša osmjehnu. Baš u tom momentu doktor je prozva. Opet se vrati onaj nemir. Nakon što je pregledao mamu i njene nalaze doktor je rekao da je sve pod kontrolom, da je beba u pravom položaju i da mama treba doći za deset dana, ako je prije na zaboli. Kada je izišla iz ordinacije mama samu sebe više nije prepoznavala. Presretna je bila, a veliki teret joj je pao sa srca. Pogleda na sat i shvati da tata još neće stići pa uputi opet prema čaršiji.

“E sad bi se mogli pojesti ćevape”, zaključi mati i krenu prema ćevabdžinici prolazeći onim istim putem, diveći se toploj jeseni i veličanstvenom drveću koje joj je mahalo svojim šarenim granama.Sada je mati u lišću vidjela leptiriće koji su joj slijetati na ruke i igrali se u njenoj kosi.

“Kako je lijepa i šarena ova jesen”, pomisli mama dok se približavala ćevabdžinici.Usput je odlučila da ne ide u onu u kojoj je bila jutros, bilo joj neugodno, pa je produžila prema drugoj.

Tata je u to vrijeme već bio u ordinaciji, a sestricamu je kazala da je mama završila pregled prije pola sata. Krenuo je prema gradu jer je pretpostavio da ce mati negdje na ručak.

Mamina petica je brzo stigla,a mati je sada uživala u svakom zaligaju kao onaj dedo jutros. Odjednom joj pogled odluta prema roštilju i iznenadi se i postidi kada ugleda onog istog dedu od jutros.

“Mašala, dedo je zdrav čim može ovako dobro pojesti, a sigurno misli da ja u trbuhu aždahu hranim”, zacrveni se mama.

I dedo primijeti mamu pa sam sebe prekori:” Mlada garant misli da sam proždrljiv, a ona mašala fino jede,valja njoj jesti za dvoje.”

Pogledi im se sretoše pa se osmijehnuše jedno drugom. Jeli su polahko, očekujući da jedno od njih napusti ćevavabdžinicu. Mama je htjela naručiti ćevape za sve nas,a dedo za svoje ukućane,ali postidjeli su se jedno drugog.

Čekali su i čekali pa na kraju zajedno izišli. Dedo je otišao na jednu,a mama na drugu stranu. U isto vrijeme tata je bio u onoj prvoj ćevabdžinici i naručio ćevape za nas.

Mama je na izlogu prodavnice ugledala neku kapicu i rukavice za bebu pa je ušla i kupila ih, da skrati vrijeme dok dedo zamakne. I dedo je imao iste namjere pa je čekao da mu se mama izgubi iz vida.

Kada se vratila opet u prvu ćevabdžinicu ugledala je tatu koji je radosno dozivao: “Evo Hajro,ja nam poručio ćevape!” Bio je sretan kada je ugledao mamu nasmijanu pa joj je mahnuo da uđe.

Prvo što je mati ugledala kada je ušla bio je isti onaj dedo koji je od konobara upravo preuzimao vrećicu sa ćevapima.

“Ja to da ponesem ukućanima”, izgovoriše mama i dedo u isti mah i prasnuše u smijeh. Orila se bašta u ćevabdžinici, smijali se i gosti i konobari i tata,mada nisu znali ni o čemu se radi i kako su se mama i dedo već tri puta u toku dana sreli u ćevabdžinici.

Mama je obećala tati da će mu u vožnji sve ispričati. Kada su krenuli kući, mama je tati ispričala kako je doktor rekao da je sve u redu i da dođe na porod za deset dana.Tata je bio presretan. Taman kad je počela priča o dedi, mama pored puta ugleda onu mladu ženu od jutros i zamoli tatu da ih povezu. Usput mu objasni da je i ona trudnica.

Čim su ušli u auto dječak je počeo gurati majku i šaptati joj tiho:” Mama,mirušu ćelapi!”

“Mirišu ti prsti od ćevapa koje smo pojeli”, smirivala je majka dijete, a on je nastavio gurkati. Nisu se dugo vozili jer je mlada uskoro pokazala svoju kuću i zamolila tatu da joj stane.Kada su izlazili iz auta mati onom dječaku dade ćevape da ponese kući,a majka se zahvaljivala govoreći da su ih maloprije pojeli.

“Muško ti je”, dobaci mlada žena kada je izlazila, “spomenut ćeš me!”

“Ako Bog da”, odgovori mama, a osmijeh se vrati na njeno lice.

“Vala Hajrija…” , progovori tata.

“Nek sam”, prekide ga mati, “dala sam mu svoje hise.”

“Vala Hajro,mogla si joj dati i moje hise,i ja sam danas pojeo ćevape dok sam te čekao”, prasnu tata u smijeh,a za njim i mama.

“Dedo i ja smo danas pojeli po dvije porcije”, jedva je izgovorila mama boreći se da dođe do daha.

Od njihovog gromoglasnog smijeha nije se čuo zvuk motora našeg fiće koji se stenjući penjao prema Seocima.

Pojeli smo taj dan ćevape i Mara i Frano,i Seka i ja.

Kada je te noći mati umorna, ali sretna, krenula na spavanje, pogledala je u onu vrećicu u koji su bili kapa i rukavice za bebu.

Iznenadila se kada je vidjela da je kapica plava. Poljubila je i slatko zaspala.

Za sedam dana mati je na svijet donijela zdravog dječaka. Roditelji mu dadoše ime Mirza!

 

(Jajce Online)

The post Nisveta Mešinović Joldo: Išćekivanje appeared first on Jajce Online.

Feed: Jajce-Online.com

Povezane vijesti

Prijeti li nova recesija i hoće li je BiH moći izbjeći?

Jajce Online

Banja Luka zatvara sve ugostiteljske objekte do 23. ožujka

Jajce Online

Nakon povratka u PLBiH: Projekt Posušje Arene predstavljen, u planu kapacitet 8.000 mjesta

Jajce Online