Connect with us

Senzor24

NK ELEKTROBOSNA – OD SLAVE I ZVIJEZDA DO BLATNJAVOG I MOČVARNOG P…

Avatar

Published

on


NK Elektrobosna, nekad simbol i ponos grada, danas je klub koji tek egzistira na margini sportskog života grada Jajca. Sportski teren Mračaj koji pamti krcate tribine navijača, zastoj saobraćaja na magistralnom putu Bihać – Jajce zbog utakmica na kojima je Elektrobosna većinom slavila, danas se nalazi u očajnom stanju, a klub čije je ime godinama nosio, održava treninge na potpuno bezuslovnom pomoćnom terenu stadiona. Za Elektrobosnu se dugo nije čulo. Mnogi su mislili da više i ne postoji, možda su to neki  i priželjkivali, no on je još uvijek tu. U rudarskim uslovima jajački nogometaši žive svoje snove, bore se i nadaju boljim vremenima. 

Osvajanje I mjesta Elektrobosne u I Kantonalnoj ligi bio je povod da se njihovom treneru Ratku Miljkoviću dodijeli nagrada za trenera 2016.godine, ali ujedno i povod za nas da o ovom klubu napišemo riječ – dvije.

„Klub Elektrobosna trenutno se nalazi u I Kantonalnoj ligi gdje dijeli I mjesto sa Fojnicom. Naravno, ovo je veliki uspjeh za nas, a tome pored ostalog možemo zahvaliti i dolasku nekoliko novih igrača Jajčana iz NK Metallege BSI koji su ojačali naše redove. Nagrada koju sam primio mi je izuzetno važna  i sigurno da mi laska. To je nešto što možda dobiješ jednom u životu, međutim mislim da ima ljudi koji su zaslužniji od mene za ovu nagradu. Prvenstveno to su igrači, pa uprava kluba koja je omogućila da se takmičimo, obzirom na katastrofalno stanje u kojem se klub nalazi. Novac koji klub dobije od općine Jajce nije dostatan za normalan rad kluba, a uslovi u kojima se trenira su ispod svakog nivoa.“ – rekao je trener Miljković.

Stanje stadiona Mračaj nije niti sjena onoga što je nekada bio. Iako je prije nekoliko godina vršena obnova stadiona, ništa nije kako bi trebalo da bude. Tribine se nalaze u teškom oronulom stanju, ograda je zahrđala, teren i glavni i pomoćni preplavljen je vodom. U momentu kada smo posjetili objekat struja je bila isključena tako da su se igrači presvalačili u mraku, a o toploj vodi poslije treninga nije bilo ni govora. U hodniku prokišnjava plafon, a svlačionice su pune vlage.

„ Pomoćni teren je blatnjav sa pet velikih lokvi, bez adekvatne svlačionice i tuš kabina. Istina je da je prije nekoliko godina uloženo u njeno renoviranje ali na žalost danas se ništa od toga ne vidi. Vlaga je učinila svoje  i stanje je potpuno neuslovno. O tuš kabinama ne treba niti govoriti.“ – dodao je Miljković.

 Igrači Elektrobosne već duži vremenski period treniraju i igraju bez ikakve naknade. Novac kojim raspolažu dovoljan je tek za najosnovnije podmirenje troškova. Ljubav prema nogometu i želja za uspjehom glavna je motivacija igrača.

„Klub je bio doveden do dna. Izabrani su novi članovi Upravnog odbora i nadamo se da će dovesti do njegovog poboljšanja. Pored općine Jajce koja iz granta za sport dodjeljuje Elektrobosni oko 12 000 KM ima još nekoliko  firmi koje su donirale naš klub, to su Steelmin, SCB, i nekoliko privatnih lica. Vjerujem  da  bi pomoći klubu bilo još i više da nije onih koji su lošim pričama uništili reputaciju kluba.  Ovako bukvalno egzistiramo i idemo dan za danom.“-komentira Miljković.

Uslovi u kojima se treninzi odvijaju ispod svakog su nivoa, posebno je teško u vrijeme kiša, kada smo i bili u posjeti klubu. Močvaran teren ne dozvoljava normalno odvijanje treninga, a nakon njega mokri igrači presvlače se u vlažnim i tamnim prostorijama bez tople vode.

Klub koji je prvi put zaigrao davne 1931.godine i iza sebe  ima tradiciju dugu 87 godina u kojima je doživio mnogo  divnih trenutaka i svoje zlatno doba kada su kolone auta i ljudi hrlili da bodre klub za kojim je srce kucalo – danas se nalazi u ponoru, na samoj margini i pomoćnom terenu.

„Ovo je klub kroz koji su prošli mnogi veliki igrači. Neću ih sviju nabrajati jer bi sigurno nekoga izostavio. Pomenuću samo svoje trenere pokojnog Slavka Jelicu Švabu i Hazira Cerića koji su od moje generacije prije svega napravili ljude, pa tek onda igrače. U ovom klubu sam od svoje šeste godine i pamtim samo lijepe trenutke. Trenere smo poštovali i voljeli. Za klub smo igrali srcem i ugledali se na svoje uzore – starije igrače Elektrobosne čije utakmice smo sa zebnjom pratili. Danas sam i sam trener. Uslovi nisu ni blizu kakvi bi trebali biti, ali trudimo se koliko možemo. S nadom i vjerom da će bolje vrijeme doći idemo i borimo se i dalje.“ – za kraj je rekao trener Elektrobosne, Ratko Miljković.

Agić A.

This slideshow requires JavaScript.

 



Feed: Senzor24.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement