Za vaterpolsku reprezentaciju bivše SFRJ nastupio je 101 put a za rukometnu 25 puta. Uspijevalo mu je to jer se u to vrijeme rukomet igrao zimi a vaterpolo ljeti
Kako nam je dojavio njegov sin Dubravko, proslavljeni hrvatski vaterpolist, u noći s ponedjeljka na utorak, u 88. godini, preminuo je njegov otac Zlatko. A tata Šimenc bio je poseban sportaš, reprezentativac u dva momčadska sporta – u rukometu i vaterpolu. Za vaterpolsku reprezentaciju bivše SFRJ nastupio je 101 put a za rukometnu 25 puta. Uspijevalo mu je to jer se u to vrijeme rukomet igrao zimi a vaterpolo ljeti.
Zlatko Šimenc bio je član vaterpolske reprezentacije koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila srebrnu medalju a ima osvojena još i dva srebra sa svjetskih prvenstava (1958. i 1962.) te jednu svjetsku broncu (1966.). A nastupio je i na dva svjetska prvenstva u rukometu i to 1958. i 1961. godine. Kao igrač Akademskog vaterpolskog kluba Mladost, Zlatko je četiri puta bio klupskim prvakom Europe a trenerom svog matičnog kluba bio je od 1972. do 1975. godine kada je osvojio Kup pobjednika kupova a nakon toga i prvo izdanje Superkupa kada je sa svojim mladostašima pobijedio aktualnog prvaka Europe Partizan.
Po okončanju igračke, a potom i trenerske karijere, popularni Ćos je ostao vezan uz sport primarno kao profesor na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, tadašnjem DIF-u. A profesor Šimenc bio je jedinstven i po tome što je predavao dva predmeta – vaterpolo i rukomet.
Zlatko Šimenc dobitnik je velikoga broja društvenih i sportskih nagrada i priznanja, između ostaloga i Ordena predsjednika Tita za sportska dostignuća (1974.) kao Državne nagrada za šport Franjo Bučar i to za životno djelo (2001.).