Connect with us

BiH

Oni koji ostaju ovdje su heroji – Jajce Press – Provjereno, s lic…

Jajce Press

Published

on


Piše: Sara Velaga

Ljubav je bila glavni okidač zbog kojeg je došao u BiH, ne planirajući trajno da ostane. Ipak, kako i sam navodi, najbolje stvari se dešavaju spontano i ne mogu se planirati, pa tako on danas, 10 godina kasnije, živi i radi u BiH. Angažovan je kao vanjski saradnik Centra za životnu sredinu, sretno zaljubljen i ostvaren na svim životnim poljima. Ovu zemlju osjeća kao svoj drugi dom, te je i deceniju kasnije fasciniran prirodom, kulturom i raznolikošću ove zemlje.

U intervjuu za BUKU iskreno i otvoreno govori o iskustvu života u BiH, kao i o najvećim izazovima sa kojima se susreće.

Šta je bio prvobitni motiv da iz Španije  dođeš u BiH i u njoj se zadržiš?

Još uvijek nisam razjasnio pravi razlog dolaska, ali presudno je to da mi se otvorila profesionalna i privatna prilika. Upoznao sam organizaciju i osobu koja je tu radila i zaljubio sam se u oboje. Nisam bio ni svjestan da zapravo želim doći na Balkan, a  pogotovo u BiH. Znao sam o devedesetima mnogo i ta priča me mnogo pogodila. Kada sam dobio priliku da otkrijem više i upoznam i narod i kulturu, morao sam je prihvatiti i odvažiti se da dođem.

Jesi li razmišljao o opciji stalnog boravka ovdje ili si vjerovao da je dolazak privremenog karaktera?

Meni je ideja bila samo da ću doći. Nikad nisam razmišljao koliko. Najbolje stvari u životu se dešavaju neplanirano. Kada sam upoznao tu osobu, mislio sam da je bila iz Finske, pa sam bio zainteresovan za život u Skandinaviji. Tražio sam posao u Norveškoj, htio sam vidjeti mogućnosti, ali evo na kraju sam ja tu, a ona je otišla u Skandinaviju. A ispostavilo se da je bila iz BiH, što je zanimljiva anegdota.

Koliko se tvoje mišljenje o BiH promijenilo od trenutka dolaska i shvatanja realnog stanja?

Nisam se mnogo iznenadio. Ni pozitivno, ni negativno. Imao sam taj osjećaj, jer nije mnogo daleko od Španije kakve se sjećam iz djetinjstva. Živio sam jedno vrijeme u Njemačkoj, pa sam u odnosu na nju očekivao velike razlike, ali u odnosu na Španiju ne.

U jeku sve većeg odlaska ljudi odavde baš za Njemačku, ti si došao iz Njemačke ovdje. Jesi li u međuvremenu i sam poželio ipak otići?

Jesam, ali ne u Njemačku. Potpao sam pod uticaj, jer ovdje vlada psihoza bijega, pogotovo ako si emotivno otvorena osoba kao što sam ja, onda osjećaš tu histeriju i želju za bijegom. I mene je to stiglo. Iako nisam odavde, dao sam dosta truda i vremena da ovdje nešto stvorim, ali u jednom momentu poželiš da ideš negdje gdje je sređenija situacija, a naročito u političkom smislu. Tamo gdje se ljudska prava poštuju. Ipak, nikada se ne bih vratio u Njemačku, jer vjerujem da jednostavno naši ljudi se ne mogu osjećati sretni tamo. Možemo se svi prilagoditi i materijalno usrećiti, ali da budemo ispunjeni, mislim da ne možemo, jer je to potpuno drugi način življenja.

U vezi sa tim, koliko se osjećaš sigurno i bezbjedno u BiH, ali i u Banjaluci?

Realno je jako sigurno, kada pogledam svakodnevni život i čak kada poredim sa Španijom. Mogu hodati u 5 ujutru po gradu, a neće mi se ništa desiti.  Ipak, drugo je taj nivo političkog djelovanja, kada želiš da ostvariš svoje pravo i djeluješ kao pojedinac aktivno. Tu je situacija kompleksnija i teža nego u drugim državama. Ne osjećam se slobodno kao prije. Sada moram paziti šta kažem i kome. Elitističke strukture vladaju. Ovo nije demokratija. Monokultura vlada.

S obzirom na tvoj profesionalni angažman, gdje si kao vanjski saradnik angažovan u Centru za životnu sredinu, koliko je teško djelovati i realizovati takve akcije i ideje, s obzirom na vladajuće strukture u BiH?

Zavisno od tematike u kojoj djeluješ. Ali lakše je raditi pitanje životne sredine, jer nam je svima zajednička želja za čistim i zdravim okolišom. Mislim da je obrazovna i kulturna politika u većem problemu. Mi pak često nailazimo na poteškoće kada su u pitanju projekti vezani za energiju, a naročito hidroenergiju. Jako je teško vladajuće organe navesti da životnu sredinu stave ispred ekonomskih interesa. Često kao društvo zaboravljamo na prirodne resurse.
Analiza ekonomske opravdanosti hidroelektrana u BiH autora Damira Miljevića pokazuje da društveni gubitak iznosi godišnje 4 miliona KM.  Dosad je energija bila državni biznis, jer je država planirala i imala u svojim rukama sve. Ali sada imamo mogućnost obnovljivih izvora energije. To je posebno dobro u kontekstu solarne energije. Trebamo se aktivirati i pokazati da to podržavamo.

Koliko uopšte misliš da postoji građanska incijativa danas u BiH, kao i značajna grupa društveno odgovornih aktivnih ljudi?

Kada sam prije 10 godina došao bilo ih je više, ali, nažalost, ovaj sistem je takav da jedna monokultura ubija pokušaje, nakon čega ljudi odlaze. Sve više ljudi je podobno, a sve manje kritično. Osjećam da je sve manje ljudi koji imaju nadu i energiju da pokušavaju nešto. Ali ima ih. I za mene su oni heroji, jer se i dalje bore za stvaranje bolje budućnosti. Mi trebamo savladati egomanijačku potrebu da neka grupa može tek tako promijeniti nešto veliko odjednom, a naročito mijenjati društvo. Mene  raduju malene inicijative i lične borbe koje bez velike ambicije stvaraju alternativu, za ljude koji to žele slijediti.

Za kraj Nestor za BUKU poručuje kako nema dugoročni plan, već nastoji raditi svakodnevno na onome što najbolje zna.

„Mogu biti samo ono što jesam i raditi za opštu dobrobit“.


Uvjeren je da ako imamo neku strast i želju da nešto uradimo, trebamo pokušavati i strpljivo praviti svaki novi mali korak.
„Ne gubiti nadu ni perspektivu, jer nekada imamo filmsku percepciju kao iluziju kako će izgledati sve i da ćemo svi učiniti nešto veliko. To nije poenta. Procesi idu sporije, a naročito ovdje. Sve zahtijeva mnogo truda i povjerenja, a uvjeren sam da se može napraviti mali korak. Ovdje u BiH svaki mali korak je veliki“, zaključuje Nestor.

Buka

Feed: Senzor24.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement