Connect with us

BiH

Opasnost širenja političkoga islama | Volim Jajce

Volim Jajce

Published

on

Opasnost širenja političkoga islama

 U miješanim društvenim zajednicama (Središnja Bosna, BiH) na djelu je velika opasnost postupne uspostave autoritativnoga vjersko-političkoga sustava kojeg, uz širokogrudnu financijsku potporu islamskih zemalja, želi instalirati Islamska zajednica i SDA BiH.

Diktatorski  i autoritarni politički sustavi napajaju se energijom neučinkovitosti  tek započetih mladih demokracijskih procesa. U demokracijskom ustrojstvu  postoji  sučeljavanje  političkih interesa, te u vezi s tim i tzv. „politička svađa“. Još je i Montesquieu pisao:“ Kada se dobronamjerna politička svađa više ne čuje, to je onda problem“. Demokracija je živa i plodonosna samo kada je u njene temelje ugrađena „politička svađa“.

Mit snažnoga vođe u novijim (ne više klasičnim diktatorskim sustavima) tvori autoritarni politički sustav. Takav politički sustav je „učinkovit“ jer je provedba zadanih ciljeva iznimno žurna. Građanski privid „odrješitosti“ gdje se zna što tko smije, a što ne, daje široj populaciji naivan osjećaj sigurnosti , perspektivnosti i sveopćeg boljitka u budućnosti.

U uređenoj parlamentarnoj demokraciji npr. su procesi dogovora i provedbe znatno sporiji, ali dugoročno bolje kakvoće, jer nastaju izravno (preko političkih posrednika) iz naroda (pod uvjetom da se demokratska načela ne zlorabe).

Prije ili kasnije ćemo shvatiti da je mit snažnoga vođe (poglavice) i njegovih sluga jako opasan. Dostatno je pogledati autoritarne sustave diljem svijeta (Venecuela, Rusija, Turska, Mađarska, arapske zemlje itd.), gdje samo zahvaljujući prirodnim resursima ili interesnim gospodarskim sluganstvom velikim silama ovakvi sustavi trenutačno egzistiraju.

U biti, autoritarni sustavi nemaju nikakve dugoročne šanse opstati. Njihova jedina mogućnost relativno kratkoročnoga  o(p)stanka na vlasti jeste neizostavna kontrola medija, uspostava i kontrola javnoga mišljenja i sl. ali samo onako kako vođama odgovara. Populistički su predstavljeni kao spasitelji nacije i čuvari njene opstojnosti. Oni jednostavnim metodama kupuju svoje pristalice dajući im ona sredstva koja su im sustavom nedemokratskih poreza te raznim drugim malverzacijama izvukli iz džepa.

Istim ili sličnim metodama održavaju se autoritarni sustavi  kupujući naklonost vjerskih zajednica. Ali i vjerske zajednice (tipičan primjer je Islamska zajednica BiH u simbiozi sa SDA) itekako koriste prikupljena novčana sredstva u ostvarenju vlastite promidžbe i planirane realizacije islamsko-političkih ambicija širenja i dominacije.

Posebice je ilustrativan ljetošnji „duel“ u popularnoj FACE TV između doajena bosanskohercegovačkoga novinarstva Senada Hadžifejzovića i reisa Kavazovića. Naime, Face TV je optužena od Ureda za zekat Rijaseta IZ da mimo propisa islamskoga učenja ubire i distribuira novčana sredstva. Reakcija, do bola uvrijeđenog Hadžifejzovića, bio je javni poziv reisu Kavazoviću za sudjelovanje u emisiji „face to face“ („Haram ti bilo, Reis efandija Kavazović“), na što potonji nije pristao.

Tako smo imali prigodu vidjeti uplakanoga Hadžifejzovića kako u studiju raskrinkava imaginarnoga reisa i cijelu Islamsku zajednicu BiH koja netransparentnošću skriva od vlastitih vjernika i naroda raspodjelu prikupljenoga zekata i vitre.

Posljednja (duboko skrivena!) financijska izvješća Ureda za zekat Rijaseta IZ datiraju iz 2012.god. gdje se (bez imalo srama) navodi da je od prikupljenih novčanih sredstava za prvu kategoriju zekata: „pomoć porodicama šehida, siromašnim, ugroženim, fond firrikab i pomoć za povratak“ izdvojeno cijelih 3,6% ( ili oko 240.000KM od prikupljenih 6,6mil. KM), a iz 2016.god. bilježi se „veliki napredak“ od 12,5% za najsiromašnije i napuštene (ili oko 1,2mil.KM od prikupljenih 9,6mil.KM). Podataka za ostale godine uopće nema!

Posebna je opasnost kada se Islamska vjerska zajednica BiH sa vlastitim prikupljenim novčanim sredstvima i financijskom potporom SDA te ogromnim doznakama iz arapskih zemalja („donator želi ostati anoniman“!) osokoli preuzeti stvari civilnoga društva u svoje ruke.

Islamskoj zajednici nimalo ne odgovara demokratsko sazrijevanje društva. Oni, sanjajući u nekom budućem kalifatu utemeljenom na šerijatskom pravu, koriste veliki vjernički potencijal i pravo ekskluzivna poslanstva Allahovih principa kako bi „ispravljali“ neučinkovitosti mladoga demokratskog procesa u BiH. Oni si u ovoj zemlji uzimaju veća prava nego im zakon dopušta, a istovremeno licemjerno osuđuju sve druge koji, po njima, ne poštuju iste zakonske odredbe.

Da je Islamskoj zajednici stalo do funkcioniranja pravne države i suživota u BiH ne bi, između ostaloga, jednostrano sa svojim političkim gospodarima iz SDA (već treći put) instalirali poltron-Hrvate, a hrvatskom konstitutivnom narodu osporavali vlastiti legitimni  izbor uz (i)legalnu neprovedbu presude Ustavnoga suda.

Prošlogodišnji primjer zorno ilustrira navedeno. Samo tjedan dana prije Općih izbora 2018. vrhovnik Islamske zajednice u BiH reis Kavazović cinično izjavljuje: „Ne smatram dobrim to da pripadnici jednog naroda biraju zastupnike iz drugog naroda gdje god je ravnopravnost u zastupljenosti naroda u institucijama vlasti Ustavom određena i zajamčena.“ Javna je tajna kako je dva-tri dana uoči izbora svakom Muftijstvu, u svim džematima naređeno da svaka bošnjačko-muslimanska obitelj glasuje za dvojac Komšić-Džaferović. Posao je odrađen besprijekorno.

Isti taj reis (zajedno sa Muftijstvom travničkim) itekako dobro znade povijest i povijesne činjenice, ali svakako podrugljivo i nadasve cinično crkvu Svete Marije sa tornjem sv. Luke nazivaju („neki historičari“): „Bogumilskom crkvom“. Svaki pučkoškolac (pa i onaj bošnjački) znade da jedan papa ne bi nikada poslao svoga legata i papinskom krunom potvrdio međunarodno priznanje bosanskoj državi u nekoj heretičkoj crkvi, već samo u katoličkoj crkvi, rimokatoličkoga obreda uz isključivo dogmatsku i političku povezanost sa Rimom.

Isto tako, reis Kavazović je sa svojom svitom, ničim izazvan, provokativno molio u Jajcu nad grobovima i kostima jajačke vlastele u crkvi Svete Marije i takvom osvajačkom gestom dao cijelom svijetu do znanja da su obraz i džon jedno te isto. Dobro znade reis Kavazović i Vijeće muftija Islamske zajednice (a i njihova lutka na koncu: travnički muftija, te još „agilnija“ lutka samoga muftije: jajački glavni imam) da katoličku crkvu Svete Marije nisu dobili Osmanlije na poklon niti im je dragovoljno ustupljena na korištenje.

Jako dobro oni poznaju autentičnu povijest na ovim prostorima, ali, bez imalo grižnje savjesti, okupatorsko-osvajački provode zacrtani islamsko-politički plan majorizacije i političke izolacije hrvatsko-katoličkoga puka Jajca i Središnje Bosne.

Dostatno je samo pročitati diletantističko-plačenićke laži i podvale nekog M.Drnišlića :„Od koga su to Bošnjaci „oteli“ i „osvojili“ crkvu izgrađenu na vlastitoj zemlji? Od kada se „nasiljem“ naziva odluka jednoga naroda da mijenja vlastita vjerska uvjerenja te u skladu s takvim izborom prilagođava i svoje vjerske objekte? Kako to da je islamizacija Bošnjaka navodno nasilje, dok njihovo kristijaniziranje to nije?“). Stav.ba – “Šovinistička uljudba: Kroatizacija i potkatoličavanje Jajca“.

Nedvojbeno, uzaludno je ponavljati svim reisima, muftijama, glavnim imamima, drnišlićima… da je crkva Svete Marije sa tornjem sv. Luke izgrađena katoličkom rukom na (u ono vrijeme) bosansko-katoličkoj zemlji. Izlišno je dokazivati (što znadu u vrapci na grani!) da su Bošnjaci tek prije dvadesetak godina u patološko-nacionalnom transu samoinicijativno sami sebe proglasili Bošnjacima – u vrijeme pada bosanskoga kraljevstva nije bilo niti Bošnjaka niti muslimana – (a ne Bosancima), koji (vidi logike!!!) svoj novokomponirani jezik nazivaju bosanskim, a ne, što bi naravski bilo, bošnjačkim.

Iluzorno je znanstveno ukazivati i dokazivati da su Osmanlije, a ne „jedan narod“ (?) nasilno i okupatorski pretvorili („adaptirali“, po „mladom“ D.Bojiću) zavjetnu crkvu Svete Marije u džamiju. Islamska zajednica BiH, ne uskladivši vlastito djelovanje sa Allahovim principima, prekraja povijest onako kako njoj i samo njoj odgovara, šireći i gradeći mržnju na povijesnim lažima i krivitvorinama. Na taj način vjerske vođe (od)vode svoj narod i svoje vjernike u još veću izolaciju i nezaustavljivo ga udaljuju od temeljnih načela suživota i dobrosusjedstva. A, to, naravski, ne vodi nikakvomu dobru.

Tragikomično je, iole pismenim čitateljima, objašnjavati da proces islamiziranja bosanskoga društva počinje padom bosanskoga kraljevstva te pogubljenjem kralja Stjepana Tomaševića i velike većine bosanske vlastele. Glavni proces islamizacije domicilnoga puka trajao je oko 150 godina (dokaz: porezni registri iz 1520.god. i 1624.god.) gdje se sistematski provodilo indirektno nasilje nad još neislamiziranim stanovništvom.

Preživjela feudalna vlastela se iz vlastitih interesa islamizirala (zadržavanje i pravo nasljeđivanja posjeda, preuzimanje lokalne vlasti) te polako determinirala proces islamizacije na obični puk koji iz vlastitih pogodnosti (manji porezi za muslimane, dobivanje i zadržavanje posjeda, izbjegavanje kazni, odmazde i danka u krvi, povoljniji uvjeti gospodarenja, fizička prisila…) prelazi na islam.

S druge, pak, strane misionarsko-dogmatsko kristijaniziranje Bosne temeljilo se, a priori, ISKLJUČIVO na mirnoj evangelizaciji. Franjevci su, pogotovu u početku,  po kodeksu franjevačkoga reda živjeli i propovijedali pokornički, bez prava na imetak, bez potpore osvajača-okupatora, bez ovosvjetovnih privilegija i povlastica. Nisu imali ništa osim habita i riječi Božje, a njihova bliskost s narodom (stanovali bi razmješteni po obiteljima) iz kojega su poslije i ponikli dala im je s pravom  pučki epitet „ujaka“.

Islamska zajednica BiH samosvjesno prelazi karitativne granice djelovanja te, manipulirajući vjerničkim osjećajima, nastoji u širokim narodnim i vjerničkim  masama još više etablirati vlastiti religiozno-politički autoritet.

 

Koristeći se povijesnim čimbenicima organiziranosti muslimanske vjerske zajednice, IZ želi, uz svoga gospodara SDA, ne samo ostati vjerski vođa, nego i postati politički vođa svojega naroda. Zorani primjer je populističko miješanje IZ i glavnog imama u Jajcu u poslove lokalne zajednice, iako za njih uopće nisu nadležni.

Njihova „briga za nepravdu“ i zaštita vlastitih džematlija od „sveopće kroatizacije historijskih bošnjačkih prostora“ ima samo jedno za cilj: graditi i BiH paralelno konvenzionalno-islamsko društvo po ugledu na neke arapske zemlje (koji su i „anonimni donatori“) s postupnim (brojčano, uvijek više i više) dominantnijim muslimansko-bošnjačko-arapskim stanovništvom.

Stoga se i „naš ujak“ Bojić itekako revidira, (konačno) zamijetivši da je „borba za vjeru pradjedova“ priča o mlačenju prazne slame te da se iza potonjega krije osvajački karakter političkoga islama.

Nekim vjerskim poglavicama (kao npr. u Iranu ) je uspjelo izravno uspostaviti vjersko-političku diktaturu, dok je u mnogima drugim islamskim zemljama za sve ili za većinu političkih odluka vladajućih političkih stranaka neizbježno amenovanje tzv. vjerskih autoriteta. Drugima, pak, (Islamska država) je ovakva avantura  bila kratkoga daha, jer  su se više oslanjali na teror i žurnu ekspanziju, nego na „tihu vodu koja brege dere“.

U miješanim društvenim zajednicama (Središnja Bosna, BiH) na djelu je velika opasnost postupne uspostave autoritativnoga vjersko-političkoga sustava kojeg, uz širokogrudnu financijsku potporu islamskih zemalja, žele instalirati Islamska zajednica i SDA BiH.

Nositelji takve politike združeno rade na razbijanju BiH, ali se nevješto i nadasve naivno predstavljaju kao njeni zaštitnici. Uz potporu velikih svjetskih moćnika i preko njihovih veleposlanstava kroji se bosanskohercegovačka politička kataklizma. Očito, jer im odgovara, od strane sarajevske političke čaršije, izravan utjecaj stranih sila na katastrofalno stanje u BiH nikako se ne ocjenjuje kao miješanje u unutarnje stvari „države“.

Ali, ustavna briga i skrb Republike Hrvatske za svoje građane u BiH svakako se, u gotovo svim bošnjačko-muslimanskim medijima, označava kao miješanje u unutarnje stvari jedne „suverene države“.  Svjedoci smo opće medijske hajke na sve političke ideje koje dolaze iz RH glede izlaska  iz bosanskoga ćorsokaka i mogućega pravednog uređenja ove zemlje.

Na sve načine, uz veliku dozu političkoga i diplomatskoga primitivizma, bošnjački političari i surogat-Hrvati očajnički napadaju ono što se nema smisla napadati: JEDINSTVO hrvatskoga naroda u BiH uz potporu svojih sunarodnjaka u RH. Jer, kako obraniti vjerski i narodni identitet Hrvata u BiH, kako se izboriti protiv neravnopravnosti i samovolje brojnijega bošnjačkog naroda ako ne SVEHRVATSKIM jedinstvom.

Prljavi rat kojega svim „dopuštenim“ i nedopuštenim sredstvima protiv malobrojnih Hrvata vodi političko Sarajevo ima za cilj totalnu dominaciju većinskoga naroda. Čim se u medijima pojavi bilo kakva opravdana kritika muslimansko-bošnjačke superiornosti i provedbe političkoga islama na djelu, odmah se puca iz svih raspoloživih oružja i oruđa. Meta je svatko tko se drzne reći bilo što, a da nije po mjeri ostvarenja zadane islamsko-osvajačke politike.

 

Tako je, eto,  „razapet“ i „u sridu“ pogođen pokorni  sluga-pravednik „naš ujak“ D.Bojić koji se, drznuo dirnuti u osje gnijezdo nazvavši jajačkoga glavnog imama osvajačem koji „jaše na krilima misionarsko-političkog islama“. I dok je podilazio „osvajačima“ pljujući, uglavnom, služnički na sve hrvatsko, bio je „super Hrvat“. Sada, pak, vidi i sam „kako Musa jarca dere“, odnosno, po komšijskoj narodnoj poslovici :“Ko sa šejtenom tikve sadi, razbijaju mu se oglavu“.

Sličnu „sudbinu“ doživio je i uvaženi BiH „Hrvat“ Ivan Lovrenović sve dok nije postao potrošna roba, a onda ga je političko-sarajevska kamarila, po isteku roka trajanja, (iz)bacila na smetlište novinarske i književne povijesti.

Pred nama je 24. obljetnica slobode u gradu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Željno dočekanu slobodu i povratak u svoj rodni kraj darovali su Jajčanima njegovi bojovnici HVO-a, HV i MUP-a HR HB, te u veličanstvenom i nezaustavljivom pohodu oslobodili od srpskoga okupatora gotovo cijelu jajačku općinu i hrvatsko Pougarje. Hrvatski narod BiH, Hrvati jajačkoga kraja (kako ponosno konstatira „naš ujak“ D.Bojić) „politički nepismen, kulturno zapušten, moralno oronuo, nacionalistički opijen i vjerski zatucan“ iznjedrio je, nadasve, viteze i domoljube koji su i njemu osobno omogućili mirne, te posebice egzistencijalno- bezbrižne egzilske dane u jajačkome samostanu.

Naši iskompleksirani susjedi će najvjerojatnije (i ovoga puta „ako Bog da“) ponovno izvjesiti zastavu Armije BiH na jajačkoj tvrđavi. Bez imalo srama. I umjesto da se predstavnici bošnjačko-muslimanskoga naroda (iz zahvalnosti što su se oni i njihov narod bez ijedne žrtve i ijednoga ispaljenog metka, a bez obzira na neke pojedinačne – kasnije i sankcionirane – probleme glede povratka svoga naroda vratili u Jajce i jajačku općinu), ovom prigodom poklone sjenama palih hrvatskih branitelja, oni tamburaju vazda iste pjesme-žalopojke o SAMO svojim žrtvama s nezaobilaznim oreolom svetosti i pravednosti.

Činjenica je da niti jednom od sudionika ove veličanstvene oslobodilačke epopeje, niti bilo komu od političkih ili vojnih predstavnika jajačkih Hrvata ne pada na pamet (iako je Vinac sastavni dio jajačke općine!) npr. postaviti hrvatsku zastavu na vinačkoj utvrdi. Zašto? Pa, rekli bi smo: NIJE OBRAZ DŽON. Kod naših susjeda, kod „onih anamo, more svakako“!

Ili, što bi naš narod rekao.“Vidila žaba đe se konji kuju, pa i ona digla nogu“

 

Za volimjajce.com  piše : mag. Zdravko Duvnjak

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement