Točno u 5 sati i 21 minutu, 1. svibnja 1995., započela je vojno–redarstvena operacija ‘Bljesak’, čiji je cilj bio oslobađanje zapadne Slavonije.
‘Prometni ‘krvotok’ od Zagreba, preko Nove Gradiške i Slavonskog Broda, prema krajnjem istoku Hrvatske ratnih je devedesetih pune 4 godine bio blokiran. Od ’91. do svibnja 1995. potpuno ‘mrtve’ bile su i pruga i ‘Autocesta bratstva i jedinstva’, čiji je naziv tada zvučao ironično, izgubivši smisao.
Prometno spajanje glavnog grada Hrvatske s istokom zemlje bilo je imperativ, a nade su se polagale u mirno rješenje. Nakon pregovora između predstavnika hrvatskih vlasti i SAO zapadne Slavonije, Srbima s okupiranog područja bila je omogućena kupnja goriva na Ininoj benzinskoj crpki na odmorištu motela Slaven, kod Nove Gradiške te na odmorištu Lipovljani, a oni su, zauzvrat, omogućili prolaz autocestom, između Novske i Nove Gradiške. Taj je pomak dolio još optimizma u ‘čašu nade’ da će se ta zamršena situacija ipak mirno rasplesti, no, incident koji se dogodio na autocesti kod Nove Gradiške, ponovo je vratio stvari na početak. Kobnog, travanjskog dana Tihomir Blagojević, mladić srpske nacionalnosti iz sela Smrtić, kod Okučana, došao je po gorivo i tada ga je, kod motela Slaven, ubio prognanik, Hrvat iz Gornjih Bogićevaca. Iako je počinitelj ubojstva bio odmah uhićen, nemili je događaj izazvao snažan revolt na srpskoj strani te je bio okidač za val nasilja, koji je ubrzo eskalirao. Za odmazdu, Srbi su na autocesti kod Okučana napravili masakr, pri čemu je ubijeno i zarobljeno više osoba. Promet autocestom je, po odluci tadašnjeg srpskog vodstva, bio ponovo zabranjen, a nakon što su pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac i definitivno propali, u vodu je pala i posljednja nada o mirnom rješenju problema.
Točno u 5 sati i 21 minutu, 1. svibnja 1995., započela je vojno–redarstvena operacija ‘Bljesak’, čiji je cilj bio oslobađanje zapadne Slavonije. Napad, na južni i središnji dio zapadnoslavonskog, okupiranog teritorija, započeo je jakom, topničkom vatrom. Prema službenim podacima Ministarstva obrane, snage Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova, imale su ukupno 103 komada topničkog oruđa, 53 komada topništva za protuoklopnu borbu, 29 tenkova i 12 oklopnih transportera. Na protivničkoj strani čekalo ih je 4770 vojnika i policajaca, 47 komada topničkog oruđa, 12 komada topništva za protuoklopnu borbu te devet tenkova i tri oklopna transportera. Glavni smjerovi napada bili su iz Novske, pod zapovjedništvom general – bojnika Ivana Basarca, te iz Nove Gradiške, zapovjednik smjera bio je general – pukovnik Petar Stipetić.
Oslobođenje za 32 sata
„Okučani su simbol oslobođenja, no u njih smo ušli mirno, bez ispaljenog metka i bez ijednog incidenta. Najteže su se borbe vodile prije toga, u mjestu Novi Varoš, gdje je bila glavna komunikacija od Banja Luke, preko Bosanske Gradiške i Stare Gradiške, prema Virovitici. Ta je komunikacija držala čitavo zapadnoslavonsko ratište i tu su se vodile najkrvavije borbe. Žrtava je bilo mnogo i na našoj, ali i na drugoj strani“, ispričao je detalje akcije za Večernji list pukovnik Mato Modrić, koji je sa ‘sedmoricom veličanstvenih’ ušao u okupirane Okučane iz kojih je, tog povijesnog dana, prvi dao izjavu. Ubrzo nakon Modrića i njegovih suboraca u Okučane su, sa zapada, stigli Tigrovi, s južne strane hrvatski gardijski zdrug, a pristigli su i dečki iz Virovitice. Iz oslobođenih se Okučana tada hrvatskoj javnosti obratio i general Mladen Kruljac.
U manje od trideset i dva sata vojno-redarstvenom akcijom Bljesak hrvatske su snage u smjeru istok-zapad, oslobodile područje od Nove Gradiške do Starog Grabovca te u smjeru sjever-jug, područje od Psunja do Stare Gradiške. Oslobođeno je oko 600 četvornih kilometara do tada okupiranog teritorija, a uspostavljen je i nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac te željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. No, akcija Bljesak tada nije i završila. Pregovori o predaji više od 1500 srpskih pobunjenika potrajali su još i 3. i 4. svibnja, kada je, oko 17 sati, počela bezuvjetna predaja, a oko 19 sati, operacija Bljesak, koja je trajala ukupno 86 sati, bila je i službeno završena.
Od 1. do 4. svibnja 1995. godine u toj je vojno-redarstvenoj operaciji sudjelovalo 16.374 pripadnika Oružanih snaga, a poginuo je 51 hrvatski branitelj. Na strani pobunjenih Srba borilo se ukupno 4770 vojnika. Procjenjuje se da su gubitci SVK bili između 350 do 450 mrtvih, te preko 1.000 ranjenih.
Iz akcije se svojoj obitelji nije vratio Rudolf Perešin
“Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”, riječi su koje je pilot Rudolf Perešin izgovorio nakon što je zrakoplovom MiG 21, 25. listopada, ratne 1991. godine, s bihaćkog aerodroma, u brišućem letu, pobjegao iz JNA te sletio na aerodromu u Klagenfurtu, u Austriji. Perešin se nakon toga pridružio HV-u te je u operaciji Bljesak dobio zadatak bombardirati most na Savi, kojim su bosanski Srbi planirali krenuti u pomoć okruženim, srpskim jedinicama u zapadnoj Slavoniji. No, Perešinov je zrakoplov bio pogođen protuavionskim raketama. Pilot se katapultirao, a njegovo su tijelo pronašli vojnici Republike Srpske. Posmrtni ostaci Rudolfa Perešina vraćeni su Hrvatskoj i predani njegovoj obitelji tek 4. kolovoza 1997. te je 15. rujna, te godine, pokopan na Gradskom groblju Mirogoj.
Za odmazdu raketama na Zagreb
S izvanredne sjednice Vlade RH, održane tijekom operacije ‘Bljesak’, Srbima na okupiranim područjima poručeno je da prihvate mirnu reintegraciju i ustavni poredak Republike Hrvatske uz napomenu da Hrvatska država jamči svim svojim građanima sigurnost i miran život te će se, u tom smislu, primjenjivati i Zakon o aboliciji. No, nakon poraza u zapadnoj Slavoniji, 2. i 3. svibnja, uslijedila je srpska odmazda – iz višecijevnih bacača raketa M-87, raketiran je Zagreb, pri čemu je poginulo petero civila, a preko 200 ih je bilo ranjeno.