Prijatelj Halida Bešlića, sarajevski novinar Dalibor Mrdić, prisjetio se svojih druženja s legendarnim glazbenikom te otkrio pojedinosti o njegovim posljednjim danima i borbi s teškom bolešću. “Moje prijateljstvo s Halidom zapravo je bilo svojevrsno naslijeđe od mog oca. On se s Halidom družio još krajem sedamdesetih i osamdesetih godina. Halid je tada često dolazio k nama, dok sam ja bio dijete. A onda je počeo rat – Halid je završio u Njemačkoj, a moj otac negdje drugdje, i kasnije je preminuo. Nedugo nakon rata počeo sam raditi na televiziji i došao u Sarajevo napraviti intervju s Halidom. Dugo sam razmišljao trebam li mu se uopće javiti – prošle su godine, mnogo se toga promijenilo, tko zna sjeća li me se. Kad smo završili razgovor, upitao sam ga sjeća li se Bože Mrdića. Odmah je rekao da mu je Božo bio veliki prijatelj, ali da su izgubili kontakt. Tada sam mu rekao da sam ja njegov sin. Odmah se razvedrio, prisjetio me se i rekao da mu se svakako javim kad sljedeći put dođem u Sarajevo. Tada me upoznao i s Vladom, svojim vozačem i prijateljem iz školskih dana“, prisjetio se Mrdić, prenosi Blic.
“U međuvremenu sam nekoliko puta dolazio u Sarajevo, ali mu se nisam javio. To je Vlado primijetio na društvenim mrežama i samo mi je poručio: ‘Halid će se naljutiti što mu se nisi javio.’ Sljedeći put sam ga odmah kontaktirao i otišli smo zajedno na ručak. Kad god bismo dolazili, spavali smo kod njega u Semizovcu. Bavim se i videoprodukcijom, pa je Halida zanimalo kako radim. U to vrijeme snimao je album Romanija. Dao mi je da poslušam pjesme i izaberem one na kojima bih volio raditi, ali mi je rekao da već ima nekoga tko mu priprema spot za naslovnu pjesmu. Prvi spot koji sam mu napravio bio je Prosule se godine. Odlično je prošao, pa mi je zatim povjerio Romaniju i kasnije duet s Anom Bekutom. Bio je izvanredan suradnik”, nastavio je.
“Sastajali smo se jednom tjedno kod njega, a za blagdane bi dolazio k meni. Bio je jednostavan, topao čovjek. Naši razgovori nisu bili o poslu – pričali smo o svakodnevnim stvarima. Nikada se nije opterećivao svojom slavom. Tek sada, kad ga više nema, vidi se koliko je ljudi voljelo Halida i koliko im nedostaje“, rekao je.
Mrdić se prisjetio i pjevačevih posljednjih dana: “Prošlog četvrtka me njegov sin Dino nazvao putem videopoziva da ga vidim. Stalno je bio uz oca u bolnici. Halid je tada još mogao hodati, iako se vidjelo da je jako blijed i iscrpljen, no nije gubio svoj vedar duh. Čak se zanimao za neku priču o solarnim panelima – pitao je jesu li već postavljeni. U nedjelju me nazvao njegov menadžer i rekao da Halid više ne može govoriti.“, kazao je te nastavio:
“U samo tri dana potpuno je klonuo, a u utorak je preminuo. Sve se odvilo u svega dva mjeseca. Liječnici su rekli da je zdravstvene probleme imao već četrnaest mjeseci, ali se nije redovito kontrolirao. Ipak, imao je plan dovršiti novi album. Neke je pjesme vježbao čak i u bolnici – bilo mu je iznimno važno da sve bude završeno. Posebno je inzistirao da Milijeva pjesma o Sejdi bude objavljena što prije, jer joj je time želio još jednom pokazati koliko je voli. Njihova je veza bila zaista posebna. Bojim se kako će Sejda podnijeti ovaj gubitak i kako će se uspjeti izboriti s boli“, zaključio je Mrdić. U znak poštovanja prema legendarnom glazbeniku, danas, 13. listopada, u Bosni i Hercegovini proglašen je Dan žalosti.