Na općim listopadskim izborima u BiH biraju se parlamenti na trima razinama vlasti te predsjednik i dopredsjednici Republike Srpske, ali ništa ne privlači toliku pozornost javnosti kao kandidature za tročlano Predsjedništvo.
Dok su Srbi “zaštićeni” činjenicom da se njihov član kolektivnog šefa države bira iz entiteta RS kao izborne jedinice, Hrvati su u stalnoj opasnosti da im mnogo brojniji Bošnjaci u drugoj zajedničkoj izbornoj jedinici (Federaciji BiH) izaberu formalnog Hrvata po svojoj volji.
Kako se Željko Komšić nakon dvaju uzastopnih mandata više ne može kandidirati, za “hrvatskog” člana Predsjedništva predložili su njegova savjetnika Slavena Kovačevića, koji se kao Hrvat izjašnjava isključivo za izborne potrebe. Njemu će se suprotstaviti dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koju je, osim vodeće hrvatske stranke, podržala i većina drugih članica Hrvatskog narodnog sabora BiH kao krovne organizacije bh. Hrvata. Kovačević i ona samo su na papiru suprotstavljeni kandidati jer se zapravo obraćaju različitom biračkom tijelu. Dok Filipović računa na hrvatske glasove, Kovačević se gotovo isključivo uzda u bošnjačko biračko tijelo. Jasno je da bi Kovačeviću šanse bile znatno manje da hrvatski politički blok nastupa jedinstveno. Uz njih dvoje, i pet manjih hrvatskih stranaka predvođenih HDZ-om 1990. najavljuje svog kandidata. Bez obzira na to tko to bio, raspršit će hrvatske glasove na dva bloka, što umanjuje šanse Hrvatima da konačno imaju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
U takvu kontekstu hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković apelirao je na važnost hrvatskog zajedništva. Nacionalna homogenizacija dobitna je kombinacija u izboru autentičnog hrvatskog člana Predsjedništva. To je put koji vodi rješenju Izbornog zakona, što bi u konačnici omogućilo demokratiziranje hrvatske političke scene. I ne samo Hrvata u BiH. Plenković, kao veliki zagovornik europeiziranja BiH, silno se trudi ta dva kolosijeka učiniti kompatibilnima na putu prema Bruxellesu. Nažalost, često se doima da on u svojoj državničkoj misiji više radi od nedoraslih domaćih političara na hrvatskoj nacionalnoj homogenizaciji i europeiziranju BiH.
Zanimljiva je i borba kod Bošnjaka, gdje SDP-ov Denis Bećirović kreće po drugi mandat. Ima podršku čak 14 stranaka. Njemu se sada suprotstavlja Semir Efendić, lider Stranke za BiH, koju je još devedesetih godina utemeljio Haris Silajdžić. Čeka se još odluka lidera SDA Bakira Izetbegovića i političkog povratnika Fahrudina Radončića. Kandidature obojice prilično su izgledne. Utrka će biti neizvjesna, ali zbog rasta popularnosti SDA, najmanje iznenađenje bio bi Izetbegovićev povratak u državno Predsjedništvo. Iako i Radončić kao kandidat između ta dva bloka može iznenaditi i jedne i druge.
Odluke o kandidaturama za srpsku poziciju još se čekaju. SNSD će vjerojatno opet zaigrati na aktualnu članicu Predsjedništva BiH Željku Cvijanović. Ona u startu ima ulogu favorita, iako mnogo toga ovisi o ishodu pregovora u oporbenom bloku, gdje je više pretendenata na ovu poziciju. Navodno predsjednik Srbije Aleksandar Vučić preferira lidera PDP-a i novoutemeljenog pokreta “Sigurna Srpska” Draška Stanivukovića. Gradonačelniku Banje Luke dio oporbenih stranaka ne vjeruje, pa se kao kandidati spominju i Jelena Trivić i Nebojša Vukanović.
Sva imena bit će poznata početkom svibnja, kada je rok za prijavu kandidata, a tko će biti na vrhu političke piramide BiH, znat će se u listopadu ove godine. Iskustvo nam govori da rezultat neće toliko ovisiti o predizbornoj kampanji koliko o političko-nacionalnim igrama i inženjeringu.