Nakon što je izložio sadržaj duhovnosti, Benedikt daje brojne savjete koji su pomagala duhovnog umijeća. Tri prve vježbe su: 1. tijelo krotiti, 2. užitke ne tražiti i 3. post ljubiti. Monah treba trajno izbjegavati djela svijeta i ništa ne pretpostavljati Kristovoj ljubavi (4, 20 – 21).
Zatim slijedi niz savjeta koji su uzeti iz Isusova Govora na gori. U tom nizu prva tri savjeta su u vezi sa srdžbom, ljutnjom i zlobom. Njih treba nadići. Monah, ako ne napušta ljubav, onda će se truditi i neprijatelja ljubiti. Što se tiče ljudskog govora, savjetuje im da se krivo na zaklinju, nego da istinu govore. Monah treba blagoslivljati, a ne proklinjati.
Kakav monah ne smije biti? Monah ne smije biti ohol, vinopija, izjelica, spavalica, lijenčina, mrmljalo i klevetalo (4, 34 – 40). Mrmljanje se spominje često u Starom zavjetu. Kaže se, čovjek koji stalno mrmlja, nije se pomirio ni s okolinom ni s Bogom te kako mrmljanje ima korijen u osjećaju manje vrijednosti ili u strahu.
Svakoj je osobi bitno imati nadu. Benedikt savjetuje monasima svoju nadu stavljati u Boga i nikad ne gubiti nadu u Božje milosrđe. Čovjek ima u sebi dobra i sposoban je činit dobra djela. Za tu sposobnost činiti dobra djela treba zahvaljivati Bogu. Kad se govori o zadnjim stvarima, kao što su sudnji dan, pakao i život vječni, one mogu poticati čovjeka na ispravan život. Dobro je sebi posvješćivati kako je Bog uvijek prisutan.
Često se i dobri vjernici tuže kako im dolaze na um ružne misli koje oni ne bi željeli. Benedikt je savjetovao monasima da kažu loše misli duhovnom starješini. Opat Poimen savjetovao je jednog monaha koji mu je rekao da ga muče ružne misli da iziđe i uhvati vjetar. Monah je rekao kako to ne može. Opat Poimen mu reče kako ne može zaustaviti ni ružne misli.
Neispravne i opake riječi narušavaju svako zajedništvo. Guše povjerenje. Neki duhovni otac je govorio: “Bolje jesti meso i piti vino nego klevetom proždirati meso braći”. Smijeh je monasima dopušten, ali i njega čovjek treba njegovati.
Benedikt odlučno savjetuje sveta čitanja slušati (čitati) i moliti se. Neke osobe kažu kako bi one mogle lako održavati redovničke zavjete kad ne bi bilo zavjeta poslušnosti. Benedikt napisa: “Zapovijedi opata u svemu slušati, pa makar on, što nek’ se ne dogodi, drugačije činio” (4, 61). Opat Hiperehije reče: “Monahov dragulj je poslušnost”. Monah treba svoje starješine poštivati, a mlađe od sebe ljubiti. Benedikt savjetuje da se i čistoća ljubi. Origen je vidio u čistoći “dar kojim se uzajamno darivaju Bog i čovjek”. Uznositost narušava svaku zajednicu, ali i samu osobu koja joj se prepusti. Samostan je dobra “radionica” za vježbanje duhovnog umijeća. Ambrozije je govorio kako monahu ne pomažu toliko samostanske zidine koliko brat koji s njim živi.