Zakasnilo je miholjsko ljeto, pa su se temperature zraka primakle rekordima u studenome, dok je političko ozračje došlo do točke ključanja. Ne samo u BiH već i u bližem i daljem okružju. Vrije u bosanskom loncu, a balkansko bure baruta trebao bi netko ohladiti. Iz hladne Europe stižu fine dame da malo uljude brojne osorne tipove koji svojim zemljama i narodima drmaju, a nagomilani problemi i dalje s mrtve točke ne mrdaju. Mnogima i dalje najviše odgovara status quo koji im jamči stečeni status u političkim utakmicama. Još nisu čuli da je na ovom svijetu stalna samo mijena te se mnogi ne mogu načuditi tome da je Trumpova administracija Dodika skinula s “crne liste”. Ali i malo o’ladila vatrene borce za unitarnu BiH.
Nedavno se govorilo o tome kako je zaokretom Trumpove vanjske politike Amerika “digla ruke” od BiH, ali brzo se pokazalo da Ujak Sam preko Velike bare nije zaboravio svoje daytonsko čedo. Sve tri strane u BiH lobirale su, a neke unitarističke političke struje pokušavale su i s “lobanjem”, kao u nogometu ili tenisu. No, bilo je više nego prozirno. Često “lobanje” završi loptom preko gola. Nastavljena je američka podrška suverenitetu BiH, s naglaskom na dogovor predstavnika triju konstitutivnih naroda u BiH. Dugi niz godina Washington je bošnjačkim unitaristima previše gledao kroz prste, zažmirio bi na preglasavanje Hrvata. Čini se da su utjecaj uglednih američkih Hrvata bliskih Trumpovoj administraciji te lobiranje političkog Zagreba učinili svoje u tretiranju bh. Hrvata kao vezivnog tkiva BiH. U svakom slučaju, otupljene su oštrice i bošnjačkoj unitarizaciji i srpskoj secesiji, pa tako i ciprizaciji BiH. I ne samo to, čini se da je odzvonilo i bonnskim ovlastima visokog predstavnika; ozbiljno se govori i o premještanju OHR-a iz Sarajeva u Bruxelles.
Trumpova administracija očekuje od EU-a da snažnije i učinkovitije djeluje na jugoistoku Europe, pa tako i u BiH, posebno u trenutačnom delikatnom geostrateškom kontekstu. Čini se da EU intenzivira svoje političko djelovanje na zapadnom Balkanu, posebno kad je BiH u pitanju. Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te potpredsjednica Europske komisije Kaja Kallas ponovno je bila u posjetu BiH te poslala jasnu poruku da bh. političari i institucije vlasti u BiH moraju sami donositi odluke bez tutorstva međunarodnih institucija. Istaknula je to da su partneri EU-a oni koji su demokratski i legitimno izabrani u BiH, da se međunarodna supervizija treba postupno gasiti, a da domaće vlasti trebaju pokazati da mogu preuzeti odgovornost.
Sve je to lijepo čuti, ali problem bi mogao nastati zbog onih kojima sve što dolazi sa Zapada na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Jedni se drže svoje “građanske” opcije, zapravo unitarističke po mjeri Bošnjaka, a drugi se bore za što veću autonomiju RS-a. Posebno sada, “samo” godinu dana prije općih izbora. Svima je do vlasti u sljedećem mandatu, a europska BiH neka je na čekanju. Tako je sarajevska “trojka” opstruirala uspostavu ureda pregovarača s EU-om. I njoj je važnije sačuvati broj glasača nego put u EU. Hrvatima ostaje da nekako uspijevaju održavati barem “hladni pogon” funkcioniranja institucija u BiH i borba za izmjene Izbornog zakona koje bi im jamčile stvarnu jednakopravnost.
Logika pojedinih političara s paradoksalnim “rješenjima” ponovno nas podsjeti na Russellov paradoks (antinomiju). Russellov paradoks (antinomija) temeljni je rezultat u teoriji skupova koji je otkrio filozof Bertrand Russell 1901. godine, pokazavši da je Fregeova teorija skupova kontradiktorna. Najpoznatija verzija Russellova paradoksa je priča o brijaču koju je sam Russell iskoristio kao ilustraciju problema. Priča ide nekako ovako: “Pretpostavimo da postoji grad i u njemu samo jedan muški brijač te da su svi muškarci u tom gradu redovito obrijani. Neki se mještani tog grada briju sami, a neki dolaze brijaču. Razumno je zamisliti sljedeće pravilo: brijač brije sve i isključivo one muškarce koji se ne briju sami. U ovako zadanim uvjetima možemo postaviti pitanje: brije li brijač sebe?” Potpuno je razvidno to da je zadana situacija nemoguća: ako se brijač ne brije sam, prema pravilu se mora obrijati jer je on taj koji brije muškarce koji se sami ne briju; ako se brije, prema pravilu, mora prestati jer ne spada u skup ljudi koje smije brijati. No, Russellov paradoks je “mala maca” u odnosu na brojne paradokse i apsurde u BiH, jednoj državi s dva entiteta za tri konstitutivna naroda. Tu su i ostali, a bit će ih sve više. Nadamo se da sva tri konstitutivna naroda u BiH u budućnosti neće biti – manjine! To jest, da ostali postanu većina. Pitali su Muju koliko on i Fata imaju djece, a on odgovori:
– Ja imam dvoje djece, Fata također dvoje, sve skupa, dakle, troje djece.
– Kako to? – čude se.
– Ja iz prvog braka imam jedno dijete, Fata također iz prvog braka ima jedno dijete, a imamo jedno zajedničko. Dakle, ja imam dvoje djece, Fata također dvoje, znači sve skupa imamo troje djece – objasni im Mujo.
Haso u SMS poruci pita Muju: “Šta ima, kako si?” Mujo odgovara: “Živim k’o ROKFELER” – pišući prezime američkog milijardera ROCKEFELLERA fonetski. Haso priupita: “Kako k’o ROKFELER?” Mujo mu u sljedećoj poruci objasni: “ROK prošao, a FELER ostao!” Krajnji je ROK da se u BiH ispravi ustavni i sustavni FELER! Nije valjda toliki maler da ipak neće!