Globalna energetska bitka zahvatila je i Balkan. Nije to ključno bojište niti će presudno utjecati na njezin ishod, ali već sad ostavlja itekakav trag na ovom prostoru. Pravilo je da u igri velikih stradaju mali, što je na svojoj koži ovih dana osjetila Srbija. Njezina nekad respektabilna naftna industrija našla se pred gašenjem zbog američkih sankcija. Razlog je, naravno, ruski udio u vlasničkoj strukturi NIS-a.
Već sama najava blokade svih financijskih transakcija ako Rusi ne izađu iz vlasništva prisilila je predsjednika Aleksandra Vučića da na svoj uobičajeni patetični način najavi teške dane za Srbiju. Ne gubeći nadu u pozitivan odgovor iz Washingtona, srbijanska vlada gašenje svoje naftne industrije odgađala je tako što je osiguravala platni promet za NIS na vlastiti rizik. Iako je Vučić majstor igre sjedenja na dvije stolice, ovaj je put dotjeran do zida – istjerati Ruse iz svoje naftne industrije ili podnositi američke sankcije. U svakoj opciji Srbija gubi. Tako će i rješenje koje je pronašla morati pasti na teret građana i države Srbije – odgađanje nacionalizacije na 50 dana, kao gesta prijateljstva prema Rusiji, ali i znak da će američka riječ ipak biti posljednja.
Ima ta priča o NIS-u svoje posljedice i na susjedstvo jer se iz Srbije u BiH uvozi 20 posto ukupne količine naftnih prerađevina. Osim toga, Naftna industrija Srbije u BiH posluje preko sestrinskih tvrtki NIS Petrol Banja Luka i G-Petrol Sarajevo, s 42 benzinske crpke i oko 500 radnika. Njima je već onemogućeno kartično plaćanje, a najkonkretnija posljedica cijele situacije zasad je zatvaranje prve od tih crpki, one najbliže Europskoj uniji. Omiljeno mjesto za točenje jeftinijeg goriva mnogih Vrgorčana i drugih građana Hrvatske u Veljacima kod Ljubuškog prestalo je s radom. Ako iz Washingtona ovih dana ne stigne vijest o novoj odgodi sankcija NIS-u, slična sudbina čeka i sve preostale crpke u većinski srbijanskom, odnosno ruskom vlasništvu u BiH. Isti scenarij očekuje i podružnice NIS-a u drugim balkanskim zemljama. Iako transport nafte srpskoj naftnoj industriji donosi oko trećine prihoda Jadranskom naftovodu (JANAF), iz te tvrtke poručuju da se prekid suradnje neće odraziti na njezino poslovanje, što bi valjda trebalo značiti da neće biti ni negativnih posljedica za Hrvatsku.
Spomenuta globalna borba Zapada s Rusijom na energetskom polju odrazila se na BiH na još jedan način. Ovaj put, čini se, pozitivnije. Višegodišnji unutarnji međunacionalni i politički spor oko izgradnje Južne plinske interkonekcije, novog plinovoda koji bi prekinuo ovisnost BiH o ruskom plinu koji dolazi preko Srbije, prekinuli su Amerikanci. I to na tipičan trumpovski način. Ponudili su političkim čelnicima u BiH da strateški plinovod, koji će BiH omogućiti opskrbu plinom preko Hrvatske, grade američke tvrtke, i to putem višedesetljetne koncesije. Očito je – Rusima žele izbiti još jedan energetski adut na Balkanu.
U silnoj želji da se ne zamjere trenutačnom stanovniku Bijele kuće, američki plan, bez puno propitivanja, prihvatili su svi. Bošnjačko-hrvatski spor oko toga tko će upravljati izgradnjom i radom plinovoda kroz FBiH postao je besmislen jer je sad jasno da to neće biti ni jedni ni drugi, već Amerikanci. Ni srpsko ucjenjivanje izgradnje tog plinovoda stvaranjem novih plinovodnih konekcija sa Srbijom više se ne spominje jer Miloradu Dodiku, sad, kad je konačno izlobirao skidanje imena s američke “crne liste”, najmanje treba naljutiti Trumpa. Tako, suprotno citiranom pravilu s početka teksta, svjedočimo da se, u sukobu velikih i za male događa poneki dobitak. Tek toliko da se pokaže kako u svakom pravilu ima i izuzetaka.