9.8 C
Jajce
Četvrtak, 8 veljače, 2024
BiH

Postanak jezera Balkana kod Mrkonjić Grada

U mjesecu oktobru 1954. godine Galić Ostoja, tada šef ispostave za unutrašnje poslove u Mrkonjić Gradu, sa službenikom iste ispostave Ajduković Gojkom, išao je u lov na divlje patke, na mjestu sadašnjeg jezera Balkana, odnosno Crnog jezera, koji mu naziv najbolje i odgovara, a neki Mrkonjićani jezero nazivaju i Galino jezero, jer inicijator osnivanja jezera Galić Ostoja ima svoj nadimak Gale.

Površina sadašnjeg predstavljala je uvalu, u kojoj su pri vrhu bila tri veća izvora odnosno manja jezera s površinom oko 100 m2, te još pet manjih izvora, od čije vode je nastala Crna rijeka, koja ima dužinu toka oko 20 km, od izvora do utoka u Vrbas, kao desna pritoka rijeke Vrbas.

Iz tri veća izvora voda je izvirala s dna jezera, dubine i do 25 metara, pa jezera od ova tri izvora predstavljala su kotlove (kazane), kako ih je narod ovog kraja u nazivao.

Od ukupno osam jezera u Uvali, koja je pretežno predstavljala barsko zemljište, obraslo raznim barskim biljkama, a sredinom ove Uvale skupljala se voda, formirajući korito, dosta uzano, proširujući se što se više udaljavala od tri veća jezera.

Po ovoj uvali, na suvljem zemljištu, vlasnici su vršili košenje trave, koja je bila divljačna, radi prisutnosti raznih barskih biljaka.

Zbog udaljenosti ove uvale od seoskih kuća, starog makadamskog puta Mrkonjić Grad-Ključ i Glamoč, te povoljnog zemljišta na jezerima i barskim biljkama, koje su pružale dobar zaklon, u zimsko doba i ranije zadržavale su se divlje patke.

Tako je Galić Ostoja, boraveći jednoga dana 1954. godine radi lova na divlje patke, došao na ideju, da bi se u ovoj uvali moglo izgraditi jezero, s izgradnjom jedne brane, s kojom bi se zatvorila uvala. Ovu ideju dotičnog dana odmah je prenio Galić Ostoja drugu Ajduković Gojku, koji je s njim bio u lovu, pa su zaključili da s tom idejom Galić upozna i opštinski komitet, što je i učinjeno.

Na dnu tri veća jezera taložili su se istrulili otpaci od lišća raznih barskih biljaka i lišća okolnog šumskog drveća, pretežno bukve, sa kojom je obrasla Lisina skoro 90%, naročito padine prema Mrkonjić Gradu, na kojima ranijih godina bilo više četinara, uglavnom smrče, pa su stabla smrče najviše bespravno sječena, te sada ima smrčevih stabala samo pri vrhu padina Lisine, odnosno s istočne i sjeveroistočne strane ove planine.

Oko samog jezera ima i drugih vrsta šumskog drveća: johe (jove), javora, lijeske, graba i drugih vrsta.

S jugoistočne, južne i jugozapadne strane s jezerom se graniči Lisina, čiji je najveći vrh zvani Lisina s nadmorskom visinom od 1.462 metra.

Svi navedeni izvori izviru ispod planine Lisine. S istočne strane jezera, na udaljenosti oko 100 metara, postoje dva manja jezera, čija voda se u blizini samih izvora spaja, te otiče jednom padinom i jednim potokom, koji se u blizini jezera na oko 30 metara spušta niz kamenu strmu padinu i čini manji vodopad, pa prelazeći put, koji opasuje jezero i služi za šetnju izletnika, te se ulijeva u jezero.

Ova voda ima manji procenat sumpora (S).

Radi sadržaja sumpora voda od dva jezera i vodopada miriše na sumpor, pa po pričanju obližnjih mještana, pasulj s ovom vodom ne može potpuno da se skuva.

Predio Balkana, kako se naziva obližnja okolina jezera, ima oko 30 većih i manjih izvora hladne pijaće vode, pa je s jednog većeg izvora, na udaljenosti oko 300 metara dovedena voda u novi motel Balkana, a s jednog drugog i većeg izvora mještani iz obližnjih sela doveli su vodu i u svoja sela. Inače planina Lisina vrlo je bogata s mnogim izvorima, što je rijetkost u SRBiH, pa čak i šire u Jugoslaviji.

Važno je napomenuti, da sa zapadne strane Lisine ističe rječica Podraška rijeka, koja protiče kroz Podraško polje, te svojim tokom skreće u sjevernom pravcu i na svojoj dužini oko 20 km, do mosta na putu AVNOJ-a Jajce-Ključ nosi ovaj naziv.

Od ovog mosta, koji je udaljen od Mrkonjić Grada 15 km, Podraška rijeka dobija nov naziv Ponor i na dužini od mosta oko 2km ponire, te kao ponornica prolazi ispod planine Manjača, kroz područje opština Mrkonjić Grad i Banja Luka na dužini oko 30 km. Ponovo se pojavljuje u mjestu Krupa na Vrbasu, te kao lijeva pritoka ulijeva se u rijeku Vrbas.

Važno je napomenuti i rječicu Sokočnicu, koja ističe ispod planine Lisine s južne strane, a nedaleko oko 4 km od Šipova i ulijeva se kao lijeva pritoka u rijeku Plivu.

Na samom ušću rječice Sokočnice izgrađeni su ugostiteljski objekti, s bazenom za kupanje korištenjem vode Sokočnice, s gornje strane izgrađene su u privatnom vlasništvu i vikendice.

Oko ovog predjela zvanog Sokočnica privlačna je prirodna okolina, sa sjeverne strane šumski predjel Borovnica, koji je pošumljen sa sadnicama crnog i bijelog bora od 1955. do 1959. godine od strane šumske uprave u Mrkonjiću Gradu, u koje vrijeme je bio šef ove šumske uprave inž. Selmanović Ahmet, sada penzioner i živi u Baealuci, a reonski lugar tada je bio Terzija Jovan, koji sada živi u Šipovu kao penzioner.

Nataloženi otpaci po dnu navedena tri jezera čuvali su crni izgled jezerima, pa je po ovoj crnoj boji dna triju većih jezera dobila naziv i rječica Crna rijeka, koja potiče od vode svih ovih jezera.

Prema pričanju starijih ljudi, u tri navedena jezera bila je riba domaće pastrmke težine i do 5kg.

Na sonovu dobivenih podataka ribe u ovim jezerima trovali su najviše turski vojnici, prilikom dolaženja na strelište, koje se nalazilo za vrijeme turske vladavine u blizini sadašnjeg novog motela Balkana.

Također su dolazile na izlete (teferidže) i neke bogatije familije iz Mrkonjića Grada, te su muškarci hvatali pastrmke trovanjem i na drugi način.

Na turskom jeziku riba se zove balik, a ribar balikdži, pa prema tome i jednom predanju po ovoj turskoj riječi površina s jezerima zvala se Balikana, što bi bilo pravilnije, nego Balkana, kako narod naziva jezero i čitav kraj oko jezera.

Trovanje riba odgovarajućim otrovom (baluk), ribe se onesvijeste, pa su otrovane ribe izlazile na površinu vode i lakše ih je bilo hvatati, a nakon 10-24 časova, što zavisi od količine pojedenog otrova, većinom su se ribe vraćale svijesti.

Do izgradnje Crnog jezera ne bi došlo, da inicijatorova ideja nije prihvaćena i odobrena od strane opštinskog saveza komunista u Mrkonjiću Gradu.

Stanovnici Mrkonjića Grada dobro znaju da je Galić Ostoja (Gale) inicijator osnivanja jezera, pa radi toga neki građani jezero nazivaju Galino jezero, na koji način se odaje priznanje i zahvalnost inicijatoru osnivanja jezera.

Nadmorska visina Crnog jezera je 764 m, što je vrlo povoljno za plućne i nervne bolesnike, kao i za srčane bolesti, a okolina Balkane ima bujno zelenilo planine Lisine, kao i prostrane livade.

Radovi na izgradnji jezera otpočeli su uglavnom 1955-1957. godine, bez ikakvih finasijskih sredstava, pa je raspisan i doprinos za obezbjeđivanje sredstava, za koji su se svesrdno odazvali stanovnici Mrkonjića Grada.

Organizovane su radne akcije Mrkonjićana, koje su izvođene uspješno, u kojima su učestvovali omladinci od 14 godina starosti, pa čak i stariji ljudi i žene i do 70 godina, a učestvovali su ljudi i omladinci i s područja drugih opština.

Građani koji su bili spriječeni da učestvuju u radnim akcijama, plaćali su vrijednost svoga rada u određenom iznosu za svaku akciju, pa je za tim novcem plaćen rad drugim ljudima.
U radnim akcijama učestvovala je i omladinska radna brigada od 60 omladinaca i omladinki iz Sitnice s područja opštine Ključ.

Ovu brigadu doveo je ondašnji matičar Vulin Mlađen sa Sitnice, a kada je brigada dolazila, nosila je zastavu i pjevala pjesme.

Jezero Balkana odnosno Crno jezero ima površinu oko 4 ha, poribljeno je kalifornijskom pastrmkom i vrstom ribe amur, koja je porijeklom iz SSSR-a, koja živi u graničnoj rijeci između SSSR-a i Kine, na dužini toka oko 6.000 km, koja se hrani biljnom hranom, te time smanjuje količinu biljke zvane zvončić, koja prekriva površinu dna jezera oko 80%, a ova biljka daje prijatnu za oko zelenu boju dna jezera.

Ostala površina jezera odnosno dna jezera pokrivena je ilovasto bijelim muljem, pa ova bijela boja dna jezera od mulja i zelenkasta boja od navedene biljke daju vrlo prijatan izgled jezera, naročito kada se gleda jezero s aviših položaja.

Pored navedenih vrsta ribe, ima i domaće pastrmke, koja se najviše zadržava oko izvora hladne vode, kao i vrsta ribe zvane crvenperke, za koju se nije moglo tačno ustanoviti odakle je došla u jezero, vjerovatno s mlađi kalifornijske pastrmke, jer se jezero poribljava od strane društva ribolovaca iz Mrkonjića Grada.

Lovljenje riba u Crnom jezeru dozvoljeno je, uz prethodnu uplatu određene takse za dnevno lovljenje riba na jezeru.

Dozvoljeno je lovljenje samo kalifornijske pastrmke, domaće pastrmke i crvenoperke. Odobrenje za lovljenje dobivaju članovi društva ribolovaca iz Mrkonjića Grada, a stranim gostima i turistima odobrenje za dnevno lovljenje riba naplaćuje se nešto skuplje, nego članovima društva ribolovaca.

U crnom jezeru manje se vrši kupanje, jer je hladnija voda, a po ovom jezeru vrši se vožnja čamcem, vlasništvo društva ribolovaca iz Mrkonjića Grada, uz naplatu određene takse.

Nadzor nad lovljenjem i čuvanjem riba u jezeru, oko naplate takse za ribolov, te vožnju čamcem, vrši čuvar, koga plaća društvo ribolovaca iz Mrkonjića Grada.
Ispod Crnog jezera nalazi se zvano Malo jezero koje služi za kupanje, jer je u njemu toplija i voda, a i pliće je, te pri krajevima ima plitkih dijelova, koji su podesni za kupanje djece.

Okolina jezera podesna je za sunčanje, te ima i hladovine ispod zasađenih topola.
Kod ovog jezera postoje i tuševi za spiranje kupača izvorskom vodom, poslije izlaska iz vode.

S obzirom na povoljan položaj Balkane, sa svojim bujnim zelenilom, daleko od svake buke, uz cvrkut i pjesmu ptica, s mnogobrojnim izvorima hladne vode, Balkana predstavlja privlačnu rijetkost za odmor i rekreaciju.

Vrlo prijatnu sliku daju skupovi posjetilaca, naročito iz Mrkonjića Grada, koji sjede oko izvora, kafenišu, neki okreću jagnjad na ražnju, a navečer neki akšamluče i uz pijuckanje sviraju i pjevaju uz harmoniku ili gitaru.

S obzirom na to da se planina Lisina sa šumovitim svojim ograncima veže s jezerom, omogućava se posjetiocima, planinarima i lovcima, da nađu prijatnu razonodu u šetnjama po okolini Balkane, te u izletima do najvećeg vrha Lisine zvanog Lisina, po kojem vrhu od 1.467 m se nazvala i planina.

Sa ovog vrha pruža se prijatan pogled na Mrkonjić Grad i dalju okolinu. U perspektivi bi trebalo kod ovog vrha sagraditi neki lovački ili planinski objekat, jer planina Lisina obiluje mnogobrojnim izvorima oitke i hladne vode, te sa privlačnim prirodnim pejzažima, koji mame posjetioca, da kada jedanput dođe, da ponovo dolazi, te u prijatnom ambijentu uživa.

Ovaj vrh Lisine nalazi se više jugozapadno od Balkane jezera, pa od jezera ima kroz šumu seoski put koji prolazi pored kote za selo Šibovi, te nij e daleko doći od jezera da vrha Lisina.

Šuma Lisina sa svojom bujnom vegetacijom, mnogobrojnim izvorima, koji izviru sa svih strana Lisine, divnim šumskim pejsažima, na koje izvore je lako doći i razonoditi se na istima.

Sa svojim prirodnim bogatstvom prostrane šume i velikim brojem izvora omogućava i bogatstvo divljači (srna i divljih svinja – najviše), koje privlači i lovce na lov divljači.
U Lisini ima i medvjeda, pa je radnik šumske uprave, rasadničar Petar Soldat 1955. godine s komšijom Kanurom (Kaurin – vjerovatnije) Vasom, oba lovci, ubili medvjeda nedaleko od Balkane, u šumi Lisine.

U Lisini ima i vukova, koji se pojavljuju najviše preko zime, kada gladni napadaju srneću divljač i ova divljač mnogo strada.

Kao primjer navodim jedan slučaj, kada su vuci 1954. godine dotjerali ranjenu srnu do sela Majdana, nedaleko od Mrkonjića Grada, gdje se ona sklonila.

Ovu ranjenu srnu dovezao je ondašnji lugar Jagodić Gojko, sada u penziji, na kolima u šumsku upravu, a šef šumske uprave inž. Selmanović Ahmet, inače lovac, istu srnu smjestio je u šupu uprave, hranio je i dovodio veterinara, koji ju je liječio, te nakon izliječena, poslije mjesec i po dana, srna je potpuno ozdravila i puštena u planinu Lisinu.
Ima mogućnosti, da se u blizini Balkane odabere i podesno mjesto, isto ogradi žicom, pa se nasele fazani, čiji bi se odstrel dozvoljavao prvenstveno lovcima, koji posjećuju Balkanu, kao i drugim posjetiocima uz naplatu određene takse, a taj prihod bi se koristio za održavanje fazana, za izgradnju za njih potrebnih objekata i za ishranu.

 

SKIJAŠKI TERENI

Obzirom na vrlo prostrane livade u blizini Balkane, i sada se vrši skijanje u manjem obimu na livadama u neposrednoj blizini novog motela Balkana, pa je u 1974. godini postavljen i ski-lift.

Imajući u vidu, podesne i šumom obrasle padine Lisine, u perspektivi mogu da se izgrade vrlo podesni skijaški tereni, krčenjem stabala za skijaške staze, te s obzirom na vrlo povoljne saobraćajne veze, Balkana bi mogla postati poznato skijaško područje, ne samo u SRBiH, već i šireg značaja.

 

 

(BALKANA I KULTURNO ISTORIJSKI SPOMENICI MRKONJIĆ GRADA INŽ. SELMANOVIĆ AHMET (30. MART 1979)

The post Postanak jezera Balkana kod Mrkonjić Grada appeared first on Jajce Online.

Feed: Jajce-Online.com

Povezane vijesti

Pronađena veća količina oružja, municije, eksplozivnih sredstava i narkotika

Centralna.ba

Konjic: Zdravstveni radnici na sat i po blokirali magistralnu cestu M-17

Jajce Online

Nesvakidašnja krađa u Zenici: Ukrali 10 litara ulja!

Jajce Online