Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac te voditelj Dušan Bućan danas slavi svoj pedeseti rođendan. Prepoznatljivo lice domaće scene i stalni član ansambla Drame zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta odavno je dokazao da ga ne zadovoljavaju samo svjetla reflektora. Iako ga šira javnost najbolje poznaje po nizu zapaženih uloga u serijama te kao voditelja brojnih emisija, njegova stvarna strast leži daleko od asfalta. Kako sam ističe, citirajući Anthonyja Hopkinsa, glumac ima priliku odigrati tisuću života, ali na kraju shvati da je sve to iluzija. Možda je upravo ta potreba za opipljivom stvarnošću potaknula Bućana da zagrebački stan od četrdesetak četvornih metara zamijeni prostranstvima kordunske šume. Njegova odluka da se preseli u Golinju, malo selo nedaleko od Vrginmosta u kojem se stanovnici mogu doslovno prebrojati na prste, nije bila ishitrena, već je sazrijevala godinama, potaknuta njegovim brojnim nevjerojatnim avanturama i životnim iskustvima diljem svijeta.
Okidač za potpunu promjenu životne filozofije bio je njegov posjet Aljaski, surovom sjeveru gdje opasnost vreba na svakom koraku. Tamo je proveo više od mjesec dana na otoku Kodiaku gdje je omjer medvjeda i ljudi jedan naprama jedan. Susret s medvjedom visokim dva i pol metra uživo, kao i spoznaja da čovjek u divljini uopće nije na vrhu hranidbenog lanca, ostavili su na njega neizbrisiv trag. Ta stalna pripravnost, adrenalin i duboki osjećaj poštovanja prema sili prirode probudili su u njemu nemir koji ga je pratio i po povratku u Zagreb. Paradoks gradskog života, u kojem čovjek osjeća ogromnu samoću okružen tisućama ljudi u višestambenim zgradama, postao mu je nepodnošljiv. Betonski zidovi počeli su ga gušiti, a tek kada bi ušao u duboku šumu na Kordunu, osjetio bi mnogo više života, spoznavši da ga iz mraka i grmlja sasvim sigurno promatra najmanje stotinu pari malih životinjskih očiju.
Drugi, iznimno važan razlog za konačni život izvan grada bio je njegov voljeni konj Samson. Ljubav prema ovim plemenitim životinjama glumac njeguje još od djetinjstva. Godinama su živjeli na dvije različite adrese, a Bućan je za konja plaćao prilično skup smještaj u Zagrebu. Shvativši da previše novca odlazi na takav podstanarski život i da nemaju dovoljno vremena jedno za drugog, odlučio je vikendicu roditelja pretvoriti u stalni dom. Sa Samsonom je ostvario brojne pothvate, ali je veza tužno završila kada mu je glumac osobno morao dati smrtonosnu injekciju zbog teške bolesti. Danas na imanju živi Samsonova kći Zoe, koja je od oca naslijedila vrhunske kvalitete i temperament. Društvo joj prave još jedan konj po imenu Zeka, četiri psa, brojne mačke i jedna sasvim neobična stanarka koja je postala prava lokalna senzacija.
Riječ je o divljoj svinji koju je pronašao samu u šumi tijekom prvog proljetnog zatvaranja, s još uvijek pričvršćenom pupčanom vrpcom. Othranio ju je na dudu i dao joj ime Korona. Iako ju je pokušao vratiti u divljinu, krdo ju nije prihvatilo pa je Korona ostala trajni stanovnik imanja. Glumac o njoj govori s nevjerojatnom nježnošću, ističući njezinu zavidnu inteligenciju i čistoću. Cijelo to šaroliko društvo živi u harmoniji na prostoru smještenom na najužem dijelu Hrvatske. Mještani iz susjednih sela o glumcu imaju samo riječi hvale, ističući kako je pravo bogatstvo imati susjeda koji je obrazovan i sposoban, a pritom nimalo pohlepan. Kada ne brine o svom kordunskom imanju, Bućan se rado upušta u nove pothvate. S prijateljem je tako na konjima projahao uz Savu i Dunav sve do Crnog mora, a ta je iscrpljujuća avantura duga više od tisuću kilometara rezultirala i sjajnim putopisnim dokumentarcem.
Pored ljubavi prema netaknutoj prirodi, Bućanov život posljednjih je godina oplemenila prava, velika ljubav koju je pronašao s bivšom manekenkom Sarom Hdaghom.
Njihova intimna priča započela je vrlo moderno, upoznavanjem preko popularnih društvenih mreža, a zajednički dani provedeni u potpunoj izolaciji na imanju samo su dodatno učvrstili njihovu vezu. Sara se na iznenađenje mnogih vrlo brzo i lako prilagodila seoskom stilu života, okružena blatom, tišinom i velikim brojem životinja. Vjenčali su se daleko od znatiželjnih pogleda javnosti, a pravi životni blagoslov stigao je kada su postali roditelji male djevojčice. Njezino ime savršeno se uklopilo u filozofiju kojom cijela obitelj danas odiše. Poznati glumac otvoreno ističe kako mu je očinstvo donijelo najčišću radost koju je ikada u životu osjetio, potpuno promijenivši njegove stare dnevne rutine i zahtijevajući posve novu, daleko višu razinu organizacije. Svoje bogato životno iskustvo i ljubav prema svijetu nastavit će prenositi na kćer, uspješno balansirajući između zahtjevnih kazališnih proba pod reflektorima i teškog fizičkog rada na mirnoj kordunskoj zemlji.