Nakon borbe s teškom bolešću preminuo je cijenjeni hrvatski filmski redatelj i autor Zdravko Mustać. Od njega su se posebno emotivnim riječima oprostili kolege i prijatelji iz Mediteran Film Festivala (MFF) u Širokom Brijegu, na kojem je godinama bio izbornik.
“Naš dugogodišnji izbornik, čovjek koji je svojim filmskim znanjem, ukusom i autorskim senzibilitetom ostavio dubok trag u programu Mediteran Film Festivala. Vijest smo očekivali jer smo znali da se bori za život, ali ipak nam je stegla srce, pa i dok ovo pišemo teško prihvaćamo da smo ostali bez jedne od ikona našeg festivala i velikog prijatelja”, objavili su iz MFF-a.
Mustać je natjecateljski program Mediteran Film Festivala kontinuirano birao od 2018. godine, kada je preuzeo mjesto izbornika glavnog programa. Njegova povezanost sa širokobriješkim festivalom, međutim, seže mnogo dalje. Prvi put bio je izbornik još 2004. godine, na petom izdanju tadašnjih Dana filma, a 2009. bio je i član festivalskog žirija.
“Za Mediteran Film Festival Zdravko nije bio samo čovjek koji bi jednom godišnje poslao popis odabranih filmova. Bio je jedan od ljudi koji su godinama određivali njegov filmski karakter. Njegov kriterij bio je jednostavan samo naizgled: film je morao imati razlog zbog kojeg postoji. Tražio je autorski stav, drukčiji pogled, hrabrost u formi i priče koje ostaju nakon što se svjetla u kinu upale”, naveli su iz festivala.
Više od četiri desetljeća posvećen filmu
Zdravko Mustać rođen je 1961. godine u Zadru. Iako je studirao pravo, svoj je poziv pronašao u filmu, a filmsku školu pohađao je u Kinoklubu Split.
Karijeru je započeo osamdesetih godina, a njegov opus obuhvaća više od 40 kratkih eksperimentalnih filmova, videa, televizijskih dokumentaraca, glazbenih spotova i kratkih igranih filmova. Njegovi su radovi prikazivani i nagrađivani na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, od New Yorka i Moskve do Berlina i Kopenhagena.
Dobitnik je tri nagrade Oktavijan, koje mu je Hrvatsko društvo filmskih kritičara dodijelilo na Danima hrvatskoga filma 1996., 1999. i 2001. godine.
Među njegovim filmovima izdvajaju se kratki igrani filmovi “Nigredo” iz 2001., “Planktoni” iz 2005. i “Bastion” iz 2007. godine. Prvi dugometražni igrani film “Blizine” režirao je 2009. godine, a pet godina kasnije i “Vjetar puše kako hoće”.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima dugometražni dokumentarni film “Martinac” iz 2015. godine, posvećen velikanu splitske avangarde Ivanu Martincu. Radio je i za televiziju, gdje je režirao znanstveno-popularni serijal “Hrana kao lijek”.
Do posljednjih dana ostao je posvećen filmu. Svoj posljednji rad, “Otvor”, koji je trenutačno u postprodukciji, montirao je iz bolesničke postelje.
Pamtit će ga po crnini i zaraznom smijehu
Oni koji su ga poznavali pamtit će ga ne samo kao iznimnog umjetnika nego i kao čovjeka posebnog duha.
Kolege iz Širokog Brijega sjećaju ga se kao osobe koja je uvijek bila odjevena u crno, “od glave do pete”, zbog čega je “u mraku bio gotovo neprimjetan”.
No, kako ističu, nije bio nimalo mračan.
“Mislim da ćemo ga ipak najviše pamtiti po njegovu zaraznom smijehu koji je odzvanjao gradom poput zvona, nitko se nije znao tako nasmijati šali, pa čak i na svoj račun, ali je na takvu šalu znao uzvratiti još boljom”, poručili su iz Mediteran Film Festivala. /HMS/