Connect with us

BiH

Priča 1.2.3. | Volim Jajce

Avatar

Published

on

Priča 1.2.3.

             

„Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do raja;

to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi!

Ima jedno obećanje, da će opet doći k nama;                       

to je obećanje vjere, ufanja i ljubavi!

Ima jedno toplo Sunce koje zlati sve vrhunce:

Da nam svako dobro djelo za sve vijeke vrijedi cijelo“.

 

Svaka napisana riječ, prije ili kasnije nađe nekog radoznalog čitača. Ako danas u državi Tri a gradu Dva, čovjek povjeruje, što se sve piše, tad se građanima države Tri a grada Dva, otvaraju vrata pakla.

Iz svih tih tekstova, na površinu izbija: licemjerno društvo, potkovano novčanom moći, rasnoj netrpeljivosti, vjerskoj netoleranciji, besposlenosti i siromaštvu.

U okvirima tog pakla, živeći čovjek države Tri a grada Dva; je samo brojka, koja se koristi u prebrojavanju većine ili manjine. Oni koji se koriste tim brojkama ili građanima kao brojevima; pomjeraju ih lijevo ili desno, već po planu utvrđenog cilja.

Kad se pomjeraju ni oni koji to vrše a ni oni koje pomjeraju, ne pitaju se ima li u tom pomjeranju, prebrojavanju, ima li tu istine, ima li tu laži, prevare. Tko još danas posvećuje pažnju, vrijednosti istine.

Tako ispremještan trojac ili dvojac, postaje čovjek s likom i imenom dobivenim od sredine u koju je gurnut; nemajući vremena da sam razmisli o sebi o svojoj osobnosti, da se izvuče iz tog oblikovanog kalupa i da postane čovjek od krvi i mesa.

Čovjek kakvim ga Bog stvori. U Svetom Pismu ili Bibliji dade Bog da se zapiše: Postanak ili prva Mojsijeva 1: 27 ,, Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“.

Stvori Bog čovjeka, na svoju sliku stvori ga, dade mu ono što je i sam imao: ljubav, mudrost, pravdu i milosrđe. Čovjek je bio sličan svom Tvorcu u još jednom važnom pogledu, naime imao je slobodnu volju. Dakle, nije bio poput broja, koji može da služi, u prebrojavanju i prebacivanju. Umjesto toga, Bog mu dade da sam donosi odluke, da sam bira što želi, što hoće, ne stvori ga kao robota ili broj, već kao dijete koji voli.

Mnogo toga dade Bog čovjeku a on pristade u državi Tri i gradu Dva, da bude broj: prvi, drugi, treći…treći, drugi, prvi.

 

Ima li išta zajedničko u tim brojevima? Ima li još nečeg Božanskog? Što bi im dalo neku osnovu da žive kao ljudi? Da prvi bude čovjek. Da drugi bude čovjek. Da treći bude čovjek. Čovjek kakvim ga Bog stvori.

U evanđelju po Mateju 6 : 9 – 13 nalazimo sljedeće riječi:

 9 Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!

10 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

11 Kruh naš svagdanji daj nam danas!

12 I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!

Ovu molitvu koju donese Isus Krist; ne može da izgovara nijedan broj, ali može da je izgovara svaki čovjek. Ona ujedinjuje, ona ne razdvaja i zajednička je. Ona stvara čovjeka, kakvim ga Bog stvori. Ona pokazuje želju kojom se dijete obraća Ocu, a koji otac, ne voli svoje dijete?

Sad netko može reći, to se može primijeniti na dvojicu ali kako trećem u tom svemu naći mjesto? Isto, sve je isto, ako se ne prebrojavamo.

U prvih pet ajeta 96. sure,  (prve objave koju je primio Muhamed) a koja nosi naslov Alek, ”Ugrušak [krvi]“, muslimanske svete knjige Kur’ana, ili Korana čitamo sljedeće:

”U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

  Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

  stvara čovjeka od ugruška!

  Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

  koji poučava peru,

  koji čovjeka poučava onome što ne zna“ (Ko).

Allah stvara čovjeka, on ga poučava da ne bude broj, poučava ga peru..(pismenosti),poučava ga da ne bude u neznanju. Poučava ga da bude čovjek, koji se nema čega stidjeti i da zna,

kao i svi drugi koje je stvorio Tvorac, da povezanost, ljubav, uzajamno poštovanje, postoji među ljudima a ne čovjekbrojevima.

Riječ “musliman” označava onog koji čini ili vrši islam.

Glavno učenje islama je šehadet ili manifest vjere koji svaki musliman zna napamet:

„Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden `abduhu ve resuluhu.“

“Srcem vjerujem i jezikom očitujem da nema drugog Boga osim Allaha, i vjerujem i očitujem da je Muhammed Božiji rob i Božiji poslanik.”

To je u skladu s kur’anskom izjavom : “A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!“ (sura 2:163 Ko).

2000 godina prije zapisano je u 5. Mojsijevoj ili u Ponovljenom Zakonu 6:4 “ Čuj Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan“ Kad su Isusa pitali koja je najvažnija zapovijed on je 600 godina prije Muhameda rekao u Evanđelju po Marku 12:29 – Isus odgovori : Prva glasi : Čuj Izraele: Gospodin naš jest jedini Bog.

 

Treća od šest “stubova islamskih vjerovanja glasi : 3. Vjerovanje da su Božje knjige: Tevrat, Indžil (Evanđelja), Zebur (Psalmi).

Isto tako u istoriji arapa ukazuje se na povezanost između Kur’ana i Biblije :

”On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrāt ( Tora) objavljena Musau (Mojsiju) i Indžīl (Evanđelje), objavljen Isau (Isusu), objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine“ (sura 3:3, 4, Ko).

”Skoro sve istorijske priče u Koranu imaju svoje paralele u Bibliji (…). Osobito se ističu: Adam, Noa, Abraham (spomenut oko sedamdeset puta u 25 različitih sura, a sura 14 nosi njegovo ime), Ishmael, Lot, Josip (kojemu je posvećena sura 12), Mojsije (čije se ime susreće u 34 različite sure), Saul, David, Salamon, Ilija, Job i Jona (čije ime nosi sura 10). Priča o stvaranju i padu Adamovu navodi se pet puta, veliki potop osam puta, a Sodoma osam puta. U stvari, Koran pokazuje više paralelizma sa prvih pet knjiga Starog zavjeta  nego i s jednim drugim dijelom Biblije (…).

Od ličnosti Novog zavjeta jedino su istaknute Zaharija, Ivan Krstitelj, Isus (Īsa) i Marija (…). Komparativno proučavanje (…)  koranskih i biblijskih priča (…)  ne odaje doslovnu ovisnost [nema doslovnog citiranja]“ (Istorija Arapa).

Zaključak i za prvog i za drugog i za trećeg. Svi su ljudi braća, samo onaj koji  ne želi i voli da broji to ne svata.

I na kraju Priče 1.2.3.  ono što reče Isus Krist u Mateju 7: 12 ,,Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci”.

Da li želiš da te netko mrzi? Naravno da ne želiš.

Da li želiš da te netko voli? Naravno da želiš.

Da li želiš neprijatelje u tvom okruženju i nemiran san. Da li želiš da si nezaposlen i siromašan. Da li želiš da se plašiš za svoje dijete, koje ima potrebu da se druži da izađe s društvom, a ti ne možeš da spavaš zbog toga? Naravno da ne želiš.

Sve što želiš je da budeš čovjek koji je svoj na svome i da ima svoje dostojanstvo, koje mu je njegov Tvorac dao.

,,Ima jedna tajna sreća od svih kušnji još je veća:

Svaka žrtva rađa medom, molitve sve nek svrše s nebom.

Kada moraš sutra poći s križanja svoga puta;

pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi”!

 

pripremio i napisao Tonćo Ladan

Volim Jajce

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement