Svečanom procesijom s kipom, svećenicima i pukom iz crkve do Gaja počela je današnja proslava svetog Jakova Apostola, zaštitnika župe Međugorje. Svečanu misu predslavio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota, kojemu je koncelebrirao međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i brojni drugi svećenici iz Broćanskog dekanata, ali i iz cijelog svijeta koji su ovih dana u Međugorju sa svojim hodočasnicima, piše Radiopostaja Mir Međugorje.
”Ovdje smo danas da proslavimo patron župe, da se zajedno pomolimo dragom Bogu za sve ono što je učinio i što čini u našem životu, ali isto tako da po primjeru svetog Jakova, koji je pozvan od Gospodina, odgovorimo i mi na taj poziv, da vidimo koliko smo primili milosti od Gospodina, koliko znamo prepoznati tu milost i staviti je na raspolaganje jedni drugima pa neka milost Božja bude u našim srcima”, pozvao je, uvodeći u misno slavlje, biskup Miro Relota.
Često se ističe kako je Međugorje jedina župa u BiH koja je stavljena pod zaštitu svetog Jakova još daleke 1892. godine. Sveti Jakov zaštitnik je i hodočasnika, a gotovo stoljeće nakon osnutka u župu su pohrlili brojni hodočasnici iz cijelog svijeta pa je ova, tada mala župa postala poznata u cijelom u svijetu, a upravo o tome u svojoj homiliji je govorio je i biskup Relota naglašavajući na samom početku kako je sveti Jakov jedan od prvih koji je čuo Isusov glas: ‘Hajde za mnom’ te da je odmah imao dovoljno hrabrosti ostaviti sve i slijediti Gospodina.
”Nije možda bez značaja što je upravo sveti Jakov zaštitnik Međugorja. Prije nego što je Međugorje postalo poznato svijetu, prije nego što su milijuni hodočasnika počeli dolaziti u ovo mjesto, ovdje je već živjela jedna jednostavna, duboka i postojana vjera.
Ova župa bila je povjerena svetom Jakovu. On je odgajao generacije ljudi koji su živjeli od zemlje, od rada svojih ruku i od pouzdanja u Boga. Možda upravo zato Bog nikada ne bira slučajno. On priprema povijest mnogo prije nego što mi možemo razumjeti njezin smisao.
Danas, kada cijeli svijet pozna ime Međugorja, lako je zaboraviti da je temelj svega jedna župna zajednica, koja se okuplja oko Krista u euharistiji. I zato je današnja svetkovina podsjetnik da srce Međugorja nije događaj, srce Međugorja je sam Isus Krist, a sveti Jakov upravo nas tome uči”, kazao je biskup Relota pa nastavio kako sveti Jakov nije bio bez mana, a neke od njih je i izdvojio pa naglasio kako Isus nikada nije odbacio Jakova zbog njegovih slabosti, nego ga je odgajao.
Kazao je kako Bog voli konkretnog čovjeka, onakvoga kakav jest te da ga onda odgaja jer je svetost dug put pa je i sveti Jakov da bi postao mučenik, najprije morao postati učenik.
”I mi smo ovdje da otkrijemo svoju svetost”, poručio je okupljenima biskup Miro Relota pa izdvojio i dio iz današnjeg evanđeoskog ulomka za koji je rekao da je trajni program Crkve, a to su Isusove riječi, koji nakon molbe majke Zebedejevih sinova da imaju prva mjesta, kaže: ”Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj” te da je toj suprotno logici današnjeg svijeta.
”Današnji možda svijet veličan moć, možda veličan novac, popularnost, utjecaj, broj pratitelja na društvenim mrežama, možda veliča vidljivost, a Isus kaže kako se ne mjeri čovjek po tome koliko ima ljudi koji njemu služe, nego koliko je spreman služiti drugima. To je revolucija evanđelja. A to nas kao vjernike, pogotovo u našim područjima, ohrabruje. Nema veze, draga braćo, koliko nas ima kao vjernika, katolika, mi kažemo, evo, i Hrvata. Nije važan broj. Važna je kvaliteta našeg života i važno je koliko smo mi spremni služiti jedne drugima. Svetost nije biti iznad drugih. Svetost znači biti ispod drugih poput temelja kuće, koji se ne vidi, a nosi cijelu građevinu’, kazao je biskup Relota pa nastavio kako je svetost pa je pojasnio što danas znači biti župa svetoga Jakova.
”Ovdje svakoga dana dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Neki dolaze puni vjere, neki dolaze puni sumnji. Neki dolaze ranjeni, neki nose bolest, neki raspadnute obitelji, neki izgubljenu djecu, neki ovisnost, neki dolaze nakon desetljeća bez ispovjedi… Svi oni nešto traže, ali možda još važnije pitanje glasi i volio bih da ovo podvučemo malo – Što će ovdje pronaći? Hoće li pronaći zajednicu koja moli? Hoće li pronaći osmijeh? Hoće li pronaći čovjeka koji ima vremena saslušati? Hoće li pronaći svećenika koji će strpljivo ispovijedati? Hoće li pronaći obitelj koja živi vjeru? Kako se lijepo sjećam događaja iz rata, kada smo dolazili ovdje u Međugorje s Talijanima i bili primljeni po obiteljima i bez najave su nas primali, dijelili s nama ono što su jeli. Ne znam tko je vidio Gospu, ali vidjeli su ljubav i pažnju koja je vladala ovdje. Hoće li pronaći trgovca koji pošteno posluje? Hoće li pronaći konobara koji vidi osobu, a ne samo gosta? To je ta specifičnost Međugorja. Hoće li pronaći mlade koji svjedoče radost evanđelja? Hoće, jer ima puno mladih i framaša! Najveće čudo koje hodočasnik može doživjeti nije nešto izvanjsko. Najveće čudo je susreti čovjeka koji živi Krista, a to se događa ovdje u Međugorju”, kazao je vojni biskup u Bosni i Hercegovini.
Kazao je kako u Međugorju osjećamo marijansku pobožnost te da marijanska pobožnost nikada ne završava na Mariji, jer ”Marija uvijek pokazuje na Isusa kao u Kani”.
”Ako nakon hodočašća više ljubimo euharistiju. Ako češće pristupamo ispovjedi, ako više molimo, ako više opraštamo, onda smo razumjeli Mariju. Ako ne, promašili smo put”, kazao je mons. Relota pa nastavio kako je najveća kušnja Međugorja da se naviknemo, ne samo u Međugorju nego i u obitelji i u našoj župnoj zajednici…
”Čovjek se može naviknuti čak i na čudo. Zato danas molimo da nam Bog vrati zadivljenost. Da, draga braćo i sestre, pogotovo se obraćam vama vjernicima ove župe i onima koji žive blizu. Za vas Međugorje je već postalo nešto normalno, ali nije za nas koji dolazimo iz daleka. Kad se mi približimo Međugorju, kad vidimo prvu tablu koja piše na cesti Međugorje, u nama srce zaigra. U nama se nešto probudi. Osjećamo nešto drugo. To vjernici koji dolaze ovdje osjećaju. I tako je puno važno da kada dođemo tu, da budemo upravo to – jedna zajednica koja će se ponovo diviti Gospi koja je s nama, Gospodinu koji je s nama.
Nemamo mi tu milost da vidimo Gospu. Nemamo mi tu milost da možda fizički vidimo nešto, ali mi srcem vidimo. Mi svojom dušom to vidimo. I to i želimo. I ne dolazimo mi, draga braćo i sestre, ovdje da vidimo Gospu, da vidimo sunce koje će plesati na nebu. Ne! Mi dolazimo ovdje da osjetimo onaj blagi, blagi lahor i dodir Božje milosti u našom životu. I to se i događa. To se i događa”, kazao je mons. Relota, naglašavajući kako se to događa u ispovijedi.
”Draga braće i sestre, na današnji blagdan zamolimo svetog Jakova da isprosi našoj župi i milost da uvijek ostane vjerna Kristu. Župna zajednica, župe Međugorje, ostani vjerna Kristu. Ostani po Kristu vjerna sama sebi, da nikada ne izgubimo jednostavnost.
Nemojte dozvoliti da sve ovo što se događa okolo uništi ili ubije u vama jednostavnost koju ste kroz ova desetljeća imali”, kazao je biskup Relota pa pozvao: ”Da nas svakodnevica ne učini ravnodušnima. Da nas križevi ne obeshrabre. Da nas uspjesi ne uspavaju.”
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić u svojoj zahvali istaknuo je kako je biskup fra Miro Relota često u Međugorju te da je ”i ovaj put došao tri dana ranije i ta tri dana ispovijedao, što je i prije kao fratar često činio, a sada nastavlja kao biskup”.
Upravo je ispovijed bila jedna od najčešće spominjanih riječi u današnjoj homiliji biskupa Relota, koji je objasnio kako je najbolja i najljepša ispovijed kada svećenik ne mora ništa govoriti, nego vjernik sam kaže sve svoje grijehe i potrebe.
”To je najljepša ispovijed, jer svećenik nije tu da nešto, što ja znam, pametuje ili iznavlja. Jednostavno je tu da pokaže radosno i milosno lice Božje koje te prima i koje kaže: ‘Oprošteni su ti grijesi. Idi i ne griješi više’. Ne treba, dragom Bogu, neki veliki spisak naših grijeha, jer ih sve poznaje bolje od nas. Ono što treba Njemu je to milosno srce, koje se kaje”, kazao je vojni ordinarij u BiH mons. Miro Relota. /HMS/