Svako malo čujemo kako se nešto mjeri različitim aršinima. U Velikom rječniku hrvatskog jezika Vladimira Anića stoji da je aršin zajednički naziv različitih mjera za dužinu (između 65 i 75 centimetara), koje se upotrebljavaju u mnogim obrtima, lakat, rif. Pojam inače dolazi od turske riječi “arsin”, a znači lakat. U prenesenom značenju aršin je mjera, odnosno mjerilo. U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku stoji da mjeriti istim aršinom u prenesenom smislu znači pravedno ocjenjivati, jednako suditi, primjenjivati jednaka mjerila. Suprotno od toga je mjeriti raznim ili različitim aršinima. U BiH i dobrom dijelu susjedstva različitih aršina ima i previše.
Zavirili smo u Politički rječnik autora ovih redaka, objavljivan u Večernjaku, i pronašli riječ “aršindžija”, odnosno “aršinlija”, a označava onog koji mjeri aršinom, mjerača uopće, trgovčića, kramara – u prenesenom smislu nemodernog čovjeka koji ne shvaća novo vrijeme. Živimo u trećem tisućljeću, a na političkoj sceni sve je više novovjekih “aršindžija” (“aršinlija”). To posebno vrijedi za mnoge u BiH, koji svima nastoje uzeti mjeru, a pri tom koriste različite aršine.
Mjerenje novovjekih “aršindžija” različitim aršinima bilo bi smiješno da često nije otužno i nedobronamjerno za samu BiH. Pa je tako po nekim političkim strukturama i njihovim medijskim telalima sve iz Sarajeva divno, krasno, pošteno, korektno, a sve iz Banje Luke i Mostara sasvim suprotno od toga. Po njima je projekt unitarizacije idealan za BiH, a federalizacija države triju konstitutivnih naroda više nego katastrofalna. Svojim aršinima izjednačuju agresora iz Beograda i Hrvatsku u kojoj su se uvježbavali i naoružavali pripadnici Armije BiH. Izjednačuju one koji su ih protjerali i one koji su ih u Hrvatskoj udomili, jednaki su im i oni koji su ih ranjavali i oni koji su ih u Hrvatskoj liječili. Optužuju Hrvatsku za agresiju, a Hrvatska može tužiti Bosnu i Hercegovinu jer su s područja BiH (doduše s područja današnje Republike Srpske) bombardirana područja RH. Izjednačuju Miloševića i Tuđmana s kojim je Alija Izetbegović potpisao Splitski sporazum o vojnoj suradnji. Izjednačuju one koji su skrivili pokolj u Srebrenici i one koji su spašavali Bihać od nečega sličnog. Tužna je bila sudbina Sarajeva u okruženju agresora, ali neki novi “aršindžije” zaboravljaju da ni Hrvatima središnje Bosne u okruženju nije bilo bajno.
Sotoniziraju Herceg Bosnu, a nepodnošljivo lako zaboravlja činjenicu da je pola godine ranije (u svibnju 1991. godine) od utemeljenja HZ HB osnovano Nacionalno vijeće za obranu muslimanskog naroda. Naravno, prije toga bh. Srbi utemeljili su Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Politički i medijski mešetari zaboravljaju da je političko vodstvo bh. Muslimana (od 1993. Bošnjaka) zagovaralo ostanak BiH u nekakvoj “stepenastoj” Jugoslaviji, samo su politički predstavnici bh. Hrvata bili protiv. Kad je riječ o jedinstvenoj BiH, valja se prisjetiti one znane: “Uzmi je, Alija, da je kolik’ avlija!” Mislilo se, naravno, na čisti bošnjački samostalni dio BiH. Zaboravljaju to da su bh. Hrvati bili jezičac na vagi na referendumu o neovisnosti BiH, da je Hrvatska prva priznala samostalnu BiH!
Jako im smeta prefiks “hrvatski” (kao Hrvatsko narodno kazalište na primjer), a ne smeta prefiks “bošnjački” (kao Bošnjačka zajednica za kulturu na primjer). Normalno im je to da Bošnjaci Hrvatima biraju političke predstavnike, da u čitavoj BiH vrijedi građansko načelo osim u Mostaru jer je u tom gradu više Hrvata nego Bošnjaka. Previše toga mjere i računaju po onoj:
– Njih dvojica, a ja i babo sami!
Nekim “aršindžijama” jako smeta misa za stradale na Bleiburgu i Križnom putu, a u tim kolonama smrti bio je i velik postotak Bošnjaka. Hrvate lako nazovu fašistima, umjesto da malo provjere po kome se zovu neke ulice u Sarajevu. Svako malo spominju osuđene Hrvate za zločine nad Bošnjacima, a zaboravljaju osuđene Bošnjake za zločine nad Hrvatima. Isto tako je i kad su zatočenički logori u pitanju. Logore u kojima su mučeni Hrvati znaju nazvati sabirnim centrima, valjda zato što su se tu prebrojavala rebra zarobljenika. Sotoniziraju HVO i time vrijeđaju pripadnike Hrvatske brigade “Kralj Tvrtko” i obitelji poginulih te postrojbe u obrani Sarajeva. O “aršindžijama” na bošnjačkoj političkoj i medijskoj sceni mogu se napisati knjige i knjige. Valja im dobronamjerno poručiti da se okane te rabote koja jako šteti poboljšanju odnosa bh. Hrvata i Bošnjaka, političkom zajedništvu u cilju prosperiteta FBiH i države te naroda i građana u BiH. Treba se držati europske uljudbe, a ne bizantijske, na putu BiH u Europu.
Kad je o mjerama riječ, valja se prisjetiti anegdote s Napoleonom i njegovim generalom kad su stigle nove odore. General reče:
– Care, uzeli ste moju odoru, ja sam viši od vas.
– Možeš biti duži, viši nikako – uzvrati Napoleon.
Sjetismo se i zgode s braćom Ikom i Matom kad su igrali na balote protiv druge dvojice Imoćana. Iko je mjerio udaljenost balota od bulina, a Mate mu viknu:
– Miri, brate Iko, dok ne bude naše!
Tako u šali reče Mate bratu Iki. A unitarističke “aršindžije” svojim različitim aršinima mjere i odmjeravaju po svome više nego ozbiljno. Neozbiljno je od svakoga onoga tko im se ne usprotivi i ne bori za jednake aršine za sve u BiH.