Sarah i Yaron bili su mladi par koji se trebaju zaručiti, oboje su živjeli i radili u Washingtonu, DC.
Prošlog četvrtka ubio ih je hladnokrvni terorist.
Yaron Lišinski, njemačko-izraelski državljanin, 30 godina, bio je istraživački asistent na političkom odjelu, surađivao je s think tankovima.
Sarah Milgram, Amerikanka, 26 godina, bila je odgovorna za povezivanje zajednice u Odjelu za javnu diplomaciju.
Oboje su bili zaposlenici izraelskog veleposlanstva u Washingtonu, DC.
Napadač, 30-godišnji Amerikanac, navodno povezan s ekstremno lijevim organizacijama, vičući je bio uhićen uz povik “Slobodna Palestina” i kasnije je policiji rekao da je to učinio “za Palestinu“.
Što ga je natjeralo da na ulazu u Židovski muzej zasjede i ispali 21 metak u mladi par kojeg nikada nije upoznao?
U današnjem izrazito polariziranom svijetu, riječi imaju neviđenu moć. One mogu ujediniti ljude, nadahnuti pozitivne promjene i izazvati nepravdu. Ali također mogu podijeliti, potaknuti mržnju i potpirivati nasilje. Kada se riječi koriste za promicanje antisemitizma, poticanje terorizma ili pozivanje na uništenje suverene države, posljedice mogu biti smrtonosne. Jedan od najzabrinjavajućih trendova u posljednjim godinama jest sve češća upotreba štetne retorike oko izraelsko-palestinskog sukoba — retorike koja ne samo da produbljuje podjele, već vodi i do stvarnog nasilja. Od ubojstava izraelskih diplomata do veličanja terorizma, ovaj jezik nije samo poziv na političke promjene; to je poziv na prolijevanje krvi.
Globalizacija Intifade je poziv na ubojstvo
Pojam „Intifada“ odnosi se na palestinska ustanka protiv izraelske okupacije, obilježene nasiljem i terorizmom. Izraz „globalizirati intifadu“ stekao je na popularnosti posljednjih godina, pozivajući na širenje nasilnog otpora izvan granica Izraela i palestinskih teritorija. Ovaj slogan nije poziv na mirni dijalog ili nenasilni prosvjed; to je poziv na terorizam.
„Globalizirati intifadu“ znači poticati uporabu nasilja, ne samo na Bliskom istoku, nego i u zajednicama širom svijeta. Ovaj poziv na međunarodno nasilje posebno je opasan jer potiče mržnju prema Židovima globalno, jasno dajući do znanja da meta nisu samo izraelski vojnici ili političari, već Židovi u cjelini.
Ova retorika ne šteti samo Izraelcima; šteti i Palestincima. Kada se veliča nasilje i terorizam, izgledi za mir i mogućnost izgradnje bolje budućnosti za palestinski narod ozbiljno su narušeni. Podrška nasilju umjesto dijalogu samo perpetuira cikluse patnje i sprječava bilo kakve značajne korake prema pomirenju ili samoopredjeljenju palestinskog naroda.
Poziv „Od rijeke do mora“: Brisanje Izraela s karte
Još jedan opasan izraz koji je stekao popularnost među nekim antiizraelskim aktivistima jest „od rijeke do mora“, što se odnosi na ideju palestinske države koja se proteže od rijeke Jordan do Sredozemnog mora. Dok neki tvrde da je to samo izraz solidarnosti s palestinskim težnjama, implikacije su puno zlokobnije.
Poruka iza „od rijeke do mora“ je eksplicitan zahtjev za eliminacijom Izraela kao židovske države. Izrael, kao član Ujedinjenih naroda i priznate suverene države, ima pravo postojati unutar sigurnih i priznatih granica. Zagovaranjem uklanjanja Izraela s karte, ova retorika poziva na uništenje čitave nacije — čina koji ne bi samo izbrisao državu, već i prava milijuna Židova koji je nazivaju domom.
Takva retorika potiče negiranje legitimnosti Izraela i potiče antisemitizam.
Opravdavanje terorizma: poziv na ubojstvo Židova
Još jedan zabrinjavajući trend nekih grupa i pojedinaca je otvoreno opravdavanje terorističkih organizacija poput Hamasa, koji je odgovoran za smrt tisuća civila kroz samoubilačke napade, raketne napade i druge nasilne akcije. Cilj Hamasa je uništenje Izraela i uspostava islamske države. Ne promiče mir ili suživot, nego zagovara uporabu nasilja da bi postigao svoje ciljeve.
Kada pojedinci ili grupe izražavaju solidarnost s Hamasom, oni ne zagovaraju prava Palestinaca niti mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Umjesto toga, oni podupiru nasilje, ubojstvo i ciljano napadanje civila — Izraelaca, Židova, ali i Palestinaca koji ih ne podržavaju. Takva podrška nije samo moralno neprihvatljiva, već i strateški štetna za palestinski cilj, jer perpetuira narativ nasilja koji odbija potencijalne saveznike i podriva izglede za mir.
Nema ništa loše u podršci pravima palestinskog naroda na samoopredjeljenje i suverenu državu, kao i mirnom rješenju u kojem Izraelci i Palestinci žive jedni uz druge unutar sigurnih i priznatih granica.
Ali podrška rješenju dvije države ne zahtijeva eliminaciju Izraela; zahtijeva pregovore, kompromis i međusobno priznavanje prava na postojanje.
Ubojstvo Yarona i Sare prošlog tjedna podsjetilo nas je da riječi imaju posljedice. Zapaljiva retorika poput „globalizacije intifade“ ili „od rijeke do mora“ ne vodi miru, nego poziva na nasilje.
Podrška terorističkim organizacijama poput Hamasa nije poziv na pravdu; to je poziv na ubojstvo.
Moramo biti oprezni u jeziku koji koristimo i ideologijama koje podržavamo. Ako želimo postići mir, moramo zaustaviti širenje mržnje i usredotočiti se na dijalog, pregovore i međusobno poštovanje.