SAD i Iran ulaze u najosjetljiviju fazu aktualne krize uoči najavljenih razgovora 27. veljače, uz paralelno vojno signaliziranje i ubrzanu diplomatsku dinamiku. Dio navoda temelji se na procjenama analitičara i medijskim izvješćima, bez službenih potvrda o svim operativnim detaljima.
Vojni razmještaj kao signal pritiska
Sigurnosni analitičar Robert Pape, direktor Projekta za sigurnost i prijetnje pri Sveučilištu u Chicagu, izjavio je da su Sjedinjene Američke Države premjestile između 40 i 50 posto svojih globalno raspoređenih zračnih kapaciteta prema iranskom smjeru. Važno je naglasiti da je riječ o javnoj procjeni stručnjaka, a ne o službeno potvrđenim brojkama Pentagona.
U vojnoj praksi, snažno okupljanje zračnih snaga može imati dvostruku funkciju: odvraćanje protivnika i stvaranje pregovaračke poluge. Takva koncentracija kapaciteta ne znači nužno neposredan napad, ali u pravilu signalizira spremnost na brzu eskalaciju ako diplomatski kanali ne donesu rezultat.
Rok od 48 sati
Prema navodima američkih medija, Washington je spreman održati novi krug razgovora s Teheranom 27. veljače, uz uvjet da Iran u roku od 48 sati dostavi detaljan prijedlog nuklearnog sporazuma. Takav vremenski okvir sugerira pokušaj ubrzavanja procesa i ograničavanja prostora za taktičko odugovlačenje.
Model “pritisak uz ponudu pregovora” čest je u američkoj vanjskoj politici kada se želi testirati ozbiljnost suprotne strane. Kombinacija vojne prisutnosti i diplomatskog roka pojačava osjećaj hitnosti, ali istodobno povećava rizik pogrešne procjene.
Krizni scenariji u Teheranu
Medijska izvješća navode da u Teheranu razmatraju mogućnost američkog napada, uključujući scenarij ciljanja državnog vrha. U tom kontekstu spominje se da je vrhovni vođa Ali Hamenei navodno zatražio izradu operativnih planova u slučaju izvanredne situacije te delegiranje ovlasti najbližem krugu suradnika.
Prema istim izvorima, koordinacijsku ulogu u kriznom scenariju mogao bi imati Ali Larijani kao predsjednik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Budući da ti navodi dolaze iz medijskih izvješća, bez javno dostupnih službenih potvrda, treba ih promatrati kao ozbiljne, ali ne i definitivno potvrđene informacije.
Studentski prosvjedi kao dodatni pritisak
U isto vrijeme, u više iranskih gradova ponovno su održani studentski prosvjedi na sveučilištima. Studentski pokreti u Iranu tradicionalno predstavljaju osjetljiv indikator društvenog raspoloženja. Unutarnja nestabilnost u kombinaciji s vanjskim pritiskom može dodatno otežati manevarski prostor iranskog vodstva.
Kombinacija intenziviranog američkog razmještaja, postavljenog roka za nuklearni prijedlog i kriznih priprema u Teheranu pokazuje da se odnosi između SAD-a i Irana nalaze u osjetljivoj i nepredvidivoj fazi. Hoće li prevladati diplomatski kompromis ili će doći do daljnje eskalacije, ovisit će o razvoju događaja u narednim danima.