Tik-tak, tik-tak. Sat lagano otkucava. Približava se izborni dan. S povišenom temperaturom u ovom tradicionalnom prijelazu iz ljeta u zimu, jer starih jeseni i proljeća već odavno nema, računam koliko sam izbora već proveo u medijima i razmišljam o onom kad mi sugovornici kažu “još ste relativno mladi”, a ja već desetke izbora imam iza sebe, s kojih sam na različite načine izvještavao. Ovog puta je drukčije, treba i organizirati medijsko izvještavanje, a tim je uhodan: Dario, Zoran, Ljiljana, Goran, Franjo, Ivana jedna pa druga, Arijana, Dajana, Predrag, Samir, Ana, Nada, Jovana, Matej, Frano… i mnogi drugi toliko su utakmica odigrali na ovom terenu.
Međutim, jedna utakmica koju igramo čini se kao beskrajan dan, a to je da se hrvatski predstavnik bori protiv Željka Komšića i politike koja je Bosnu i Hercegovinu odvela u stanje beznađa, a hrvatski narod u BiH u stanje potpune obespravljenosti. I neću sada sipati žuč na Komšića, on je samo iskoristio priliku koju su mu neki stranci pružili da krene u pokušaj istrebljenja hrvatskog naroda u BiH. Ne svi stranci, naravno. Nedavno sam na sastanku ljudima iz organizacija koje podržavaju SAD i EU, a koji se protive ovakvom izbornom inženjeringu, rekao: “Vi ste naši prijatelji, međutim, kroz prošlost puno je naših neprijatelja iz svijeta dolazilo ovdje.” Iako ljude ne volim nazivati neprijateljima, tu sam bio jasan, jer tko primi novac, dobije stan ili neki drugi skupocjen, luksuzan dar da bi Hrvate omalovažavao i pomogao u majorizaciji, nije ništa drugo nego neprijatelj hrvatskog naroda u BiH. A javna je tajna da je bilo onih koji su to činili.
I u toj borbi kao narod djelujemo jedinstveno.
Vodeću politiku Hrvata u BiH ne namjeravam tetošiti, no da je zadržala jedinstven glas u borbi protiv onih politika koje žele obespraviti Hrvate, u svakom je slučaju točno, kao i to da bitka nikad nije bila lagana.
U nedjelju je nova teška bitka. Kako će se taj dan razvijati, ne znam, jer sve je novo. Jedni mi govore da nam nikad jednostavnije nije bilo glasovati i da nove tehnologije samo pospješuju proces, drugi mi govore da bi se sve moglo zakomplicirati i da BiH nije spremna za ovakav sustav. No, bez obzira na način glasovanja, hrvatski narod u BiH mora izići na izbore i pokušati izvojevati pobjedu osobe koja ga može uspješno, dostojanstveno, hrabro i kvalitetno predstavljati u Predsjedništvu BiH, koja će vjerno služiti svom narodu, a graditi dijalog s drugim narodima za uspješnu Bosnu i Hercegovinu u budućnosti.
Vidjeli ste i čuli sve u kampanji, a ovo su još jedni izbori kad se, nažalost, hrvatski narod ne može demokratizirati, već će se, prema pokazateljima s terena, okupiti oko jedne osobe, s ciljem da Željko Komšić, u liku i djelu Slavena Kovačevića, koji je proteklih godina bio i Srbin, a evo sad je Hrvat, ne zasjedne u Predsjedništvo BiH. I da, znam da je Večernji list BiH za svake izbore pisao da su povijesni, no dok god je ovakav Ustav, dok je ovakav Izborni zakon, izbori u BiH svaki su put povijesni. Oni su brojanje stanovništva na kojem dokazujemo da nismo manjina, oni su dokaz da smo jedinstveni s ciljem zaustavljanja anarhije koja se, sad možemo s pravom reći, desetljećima provodi. U nedjelju, 4. listopada, borimo se s olovkom u ruci, nadajući se da se na ovim izborima o hrvatskim predstavnicima u BiH neće odlučivati u kuhinjama vodećih bošnjačkih stranaka. Tek onda možemo konačno progovoriti o Bosni i Hercegovini koja ima budućnost.