Connect with us

Jajce

Senka Zulum / Dosta je trabunjanja preko fejsbuka, grad nam tone u pro…

Jajce Press

Published

on

Oglasi

Svaki grad ima svoje legende, svoje dobro poznate ljude koje rado srećemo, koje volimo i koji na svoj karakterističan način plijene pažnju i jednostavno dio su mozaika svoga grada. Ako Jajce ima svoje legende onda je jedna od njih zasigurno Senka Zulum. Energična, duhovita, prodorna i uporna – žena iz naroda koja nije imala i nema pardona ni prema kome. Mnogi je upravo zbog toga vole i cijene, a njene kritike ne uzimaju za zlo.

Kroz Viktoriju 99 pomogla je mnogima, a fokus njenog rada bila je žena – biće koje se od kad je svijeta i vijeka bori za svoje pravo i jednakopravnost, a u svemu tome posrće i nailazi na mnogobrojne prepreke. Korak po korak, kako je umjela i znala Senka je nesebično pomagala ženama, pismenim i nepismenim bez obzira na vjersku i nacionalnu opredjeljenost.

Radila je to srcem i dušom, a iz takvih borbi ne izlazi se bez ožiljaka. Najviše ih je na Senkinom srcu koje je suosjećalo i patilo s mnogim obespravljenim ženama, napadima naprasnih muževa, a ponajviše suzi bespomoćnog djeteta.

Ko je Senka Zulum?

U mladosti aktivista, po zanimanju trgovac, nakon rata dio nevladinog sektora i borac za ženska prava, donedavno redovna na sjednicama općinskog vijeća – uvijek replicirala zbog čega je onemogućeno dalje aktivno učestvovanje  običnim građanima na općinskim sjednicama. Bila je prvi organizator manifestacije Mali šlager čija tradicija se održala 10 godina, oblačila kostime Djeda Mraza, bila prisutna uvijek i svugdje. Pitali smo je: – Ko je zapravo Senka Zulum?

-Na to pitanje i meni je teško odgovoriti. Rekla bih da imaju dvije Senke, jedna koja je dio Viktorije 99 i veliki aktivista i ona druga, žena, majka, supruga. Nakon što sam se angažovala u Viktoriji 99, koja je tada bila podružnica Livna, shvatila sam da kao žene moramo i možemo mnogo učiniti da promijenimo svoj položaj na bolje.

Tada je sa mnom radila Mira Puđa, potom nam se pridružila Zrinka Šormaz koja je dvadeset godina bila moja desna ruka, a tu je bila i Helena Svirač od koje sam mnogo naučila i koja je bila za mene tu bila 24 sata. Tada nije bilo radnog vremena, radilo se u svako doba i danju i noću.

Prije Viktorije 99 imala sam čast susresti se sa članovima njemačke organizacije Friendeskriese Halle koji su u Jajcu radili na renoviranju kuća. To su sve moja djeca. Njih 300 boravilo je u Jajcu, radilo srcem, a ja sam im pomagala koliko sam mogla. Pomenula bih i Amelu i Rendija, te porodicu Schmutz i Martinu Bock. Ti ljudi su me inspirisali i od njih sam dosta naučila. Omogućili su meni i još deset jajačkih žena da zajedno sa porodicama prvi put nakon rata odemo na more na Hvar, to je velika stvar, prelijep i nezaboravan period.

Mali šlager mi je najdraži projekat

Znanje koje sam od njih stekla pokušala sam primijeniti u nekadašnjem udruženju Afrodita koje je pokrenula sada rahmetli Emsa Hodžić, a zatim sam se našla u radu udruženja Viktorija 99 gdje sam provela čak dvadeset godina.

Tu sam implementirala svoj prvi projekat pomoći socijalno ugroženoj kategoriji. Pravilo je bilo da ljudi koji doniraju humanitarni paket znaju kome on ide, a korisnik paketa da zna od koga ga je primio. Bilo je to teško vrijeme povratka i pomoć je svima bila dobrodošla.

Jedan od meni najdražih projekata je Mali šlager za djecu. Tu su mi bezrezervno podršku dali Goran i Mara Pranjko. Kako bismo oživjeli projekat i privolili djecu da učestvuju i pjevaju, instrumente smo nosali po svim lokalnim zajednicama svirali i pjevali s djecom i na taj način ih oslobađali straha i uključivali u projekat koji je imao za cilj pomirenje i zajedništvo. Djeca su nevina i mila bića. Nikome na čelu ne piše ko je ko i koje je nacionalnosti. Mladi treba da se druže i žive zajedno, ne smiju biti zatrovana nacionalizmom koji je u to vrijeme bio itekako prisutan. Smatram da smo ovim projektom odradili dobar posao.

Platiće il’ Vlah il’ Turčin

Socijalno ugrožena kategorija bila je veoma brojna u periodu početka moga rada, a i danas ima jako puno ljudi u potrebi. Često smo organizovali humanitarne zabavne večeri gdje smo sakupljali pomoć. Ovom prilikom moram spomenuti Dominka Pejića i njegovu Ivanu kojima ne mogu zaboraviti pomoć koju su pružili. Samo prostorije hotela koje su nam dali na korištenje velika su stvar. I sad se sjetim Dominka i njegove ruke kad odmahne „ma daj što pitaš, naravno da možeš“ – prisjeća se Senka sa suzama u očima.

Ogroman period je iza nje i dosta uspješno implementiranih projekata koje je radila ne samo za stanovništvo grada nego i za pojedine ustanove kao što je pomoć u opremi, nabavka aparata, poput Opće bolnice u Jajcu.

-Uvijek se rado sjetim nabavke novog  i modernog stola za porodilje. Ponosna sam da smo uspjeli učiniti da na svijet nove generacije Jajčana dolazena makar malo ugodniji način – koliko to uopšte ugodno može i biti, ali eto- sjeća se Senka.

Pakete pomoći Jajčanima u potrebi Viktorija 99 često je organizirala i dijelila, a najveća zahvala je kad ih se neko od njih sjeti i javi na ulici.

-Koliko sam se samo puta znala zadužiti u prodavnicama, ne za sebe nego za druge, da su moji znali odrekli bi me se – kroz smijeh nam priča Zulum i nastavlja: -Ne mogu nikada zaboraviti našem Kiwiju. Koliko mi je samo puta dao stvari na veresiju, kažem mu samo: –Hajde platiće il’ Vlah il’ Turčin, na što smo se uvijek smijali.

Nagarada lokalne heroine

U sklopu USAID-ovog  projekta PRO-Budućnost u partnerstvu sa Mrežom za izgradnju mira gdje je  pokrenuta inicijativu za prepoznavanje i odavanje počasti pojedincima i pojedinkama u lokalnim zajednicamo čija djela promovišu mir i solidarnost, građansku odgovornost i temeljna ljudska prava, pod nazivom Lokalni heroji i heroine – naša Senka dobila je s pravom ovu prestižnu nagradu.

-Žao mi je što nisam uspjela iza sebe ostaviti mlađu osobu koja bi danas nastavila rad Viktorije 99. Mojim odlaskom rad je potpuno stao i to mi je veoma teško. Mnogo godina truda i rada uloženo je u ovu organizaciju koja ima ime i brend, a danas je na žalost neaktivna. Moje volonterke me i danas čekaju i nadaju se da ću se aktivirati ali ne mogu, sustigla me bolest nisam više u stanju davati sebe i svoje vrijeme kao prije.

Danas sam sama svoj doktor

Zbog svoje bolesti Senka je često boravila u bolinci i pod liječničkim nadzorom . Tamo je svi znaju i često je znala reći da joj je to druga kuća, a nekada i kancelarija.

-Često sam morala ići u bolnicu i biti pod liječničkom kontrolom. Bolnička soba često mi je bila i kancelarija pa sam znala stranke zvati i sve dogovarati na ovaj način. Kad smo kod bolnice i liječenja sjetila bih se rahmetli dr. Enesa Ribića. To je bio doktor starog kova koji nije dijagnoze olako davao. Uvijek je imamo svoju knjižicu u koju je gledao i oprezno upućivao na dalje liječenje. Danas ljekari, svaka čast izuzecima, tek tako daju dijagnoze bez nalaza ili bilo čega. Zbog toga sam danas najčešće sama svoj doktor. Lijekove ionako sama kupujem i bobu po bobu, probam koja mi i za šta odgovara, druge nema – kroz smijeh nam priznaje Senka.

Mladi ne ne dozvolite da vas tjeraju – ostajte ovdje

Razgovor sa Senkom uvijek je zanimljiv i mnogo je interesantnih detalja za koje bi bila potrebna dobra knjiga da se sve pobroji, a kako kaže možda i to bude jednom, nikad se ne zna.

Isfrustrirana cijelokupnom slikom u državi i gradu za kraj u poručila je svojim sugrađanima:

– Manje trabunjajte i napadajte preko fejzbuka  i radite konkretne stvari . Došlo je vrijeme da mislite glavom, a možda je i kasno mislim da je već  12 i 5. Političarima bih poručila da konačno izvade strategije iz ladica, obrišu prašinu s njih i konačno se late ozbiljnog posla ako ne misle sami ostati u ovoj državi, a mldima ću reći – ne dajte se, ne dozvolite da vas istjeruju i šalju u bijeli svijet, borite se za sebe, svoja prava i svoju djedovinu – ostajte ovdje.

Razgovarala:  Agić Amra

Feed: Senzor24.com

Continue Reading
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.