Dosad su hrvatski filmovi u Cannesu osvajali nagrade u paralelnim programima kao što je “Izvjestan pogled” (“Zvizdan” Dalibora Matanića, 2015.) ili Zlatnu kameru za prvijenac (“Murina” Antonete Alamat Kusijanović, prikazana 2021. u sekciji “Dva tjedna autora”).
“Čovjek koji nije htio šutjeti” drugi je hrvatski kratki film koji je uspio “upasti” na canneski festival nakon “Ciao, Mama” Gorana Odvorčića 2009. godine.
Podsjetimo, “Čovjek koji nije htio šutjeti” je ratna priča iz 1993. o Tomi Buzovu, umirovljenom časniku JNA rodom iz Kaštela, koji se, kao jedini od 500 ljudi u vlaku, suprotstavio pripadnicima srpskih paravojnih snaga na stanici u BiH dok su legitimirali i terorizirali muslimanske putnike.
– Bio sam u Cannesu 2018. godine kad mi je u popratnom programu ”Marche du Film” uručena nagrada filmskih kritičara ”Doc Alliance“ za ”Srbenku”. No, ovo sad je sasvim drugačije, sad mi je film u službenoj konkurenciji i, neću lagati, imam tremu. Ovo se ne događa svaki dan, zapravo, kad je u pitanju hrvatski film, ne događa se skoro nikad. Ono što je prekrasno u svemu jest što je nakon canneske premijere filmu garantiran dug festivalski život, i vidjet će ga mnogo ljudi – izjavio je Slijepčević u friškom pred-canneskom intervjuu za SD koji možete pročitati ovdje.
Objava je Slobodne Dalmacije