Što očekujete i želite u Novoj 2018. godini, pitali smo glumačkog velikana, slavnog Rade Šerbedžiju, koji ovih dana ponovo privlači pažnju regionalne javnosti nakon višestrukih izdanja njegove knjige Poslije kiše, ali i koncertima Zapadni kolodvor bend po regionu: Da preživimo, odgovorio je.
Tako bi se valjda mogle sažeti i želje svih nas na prostorima Bosne i Hercegovine i Balkana, koji čekajući neke bolje godine, ustvari uviđamo kako dolaze sve gore, kao i da u tom svom iščekivanju možemo još samo željeti da preživljavamo. Kako je krenulo, možda će i to biti previše.
S legendom glumišta naših prostora koji je veliku karijeru napravio i u svijetu razgovarali smo o njegovoj knjizi, umjetnosti, pozorištu, ali i fašizmu, mržnji, ratovima i životu… Rade Šerbedžija je bio i ostalo veliki.
Radiosarajevo.ba: U javnosti regiona sa zanimanjem se prati Vaša knjiga Poslije kiše, autobiografska knjiga, svojevrsni nastavak knjige ‘Do posljednjeg daha’, u kojem pišete o svom životu i radu u Americi, o anegdotama iz Hollywooda, o svom životu emigranta i povratcima na ove naše prostore, o obitelji, ratu, ljubavi i praštanju. Koliko ste zadovoljni odjecima, reakcijama, kakve su?
Moja knjiga Poslije kiše ima veoma uspješan put, za sada. U mjesec dana štampano je i četvrto izdanje u Hrvatskoj. To je zaista veliki uspjeh. I stručne kritike su odlične, a i reakcije čitaoca su sjajne. Sretan sam zbog toga naravno….
Radiosarajevo.ba: Da li pripremate nove projekte i na čemu radite? Kada ćemo Vas ponovo vidjeti u Sarajevu, ali s eventualno s novim projektima?
Trenutno sam na jednoj maloj turneji s mojim orkestrom Zapadni kolodvor bend. U četvrtak sam imao lijep koncert u Srpskom narodnom pozorištu u Beogradu. Sutra imam koncert u Nišu. U Sarajevu sam nedavno bio i uživao ponovo u blagodatima toga posebnoga grada.
Krajem januara idem na turneju u Novi Zeland i Australiju. Imat ću pet koncerata s mojim prijateljem Miroslavom Tadićem. Čim se vratim počinjem snimati jedan talijanski film, a onda u aprilu snimam jedan američki film u New Yorku. Zatim dolazi ljeto i naša nova sezona u kazalištu Ulysses na Brijunima. I na jesen počinjem snimati sa zagrebačkim režiserom Milanom Trencom film o Petru Hektoroviću. Snimat ćemo na Hvaru.
Radiosarajevo.ba: Generalno, kako vidite kulturu na prostorima Zapadnog Balkana uopće? Film, pozorište… I uopće koliko umjetnost na ovim prostorima nudi nove i kvalitetne sadržaje u svjetskim razmjerima? Na koncu, ima li ovdje više prostora za umjetnost?
Nisam stručnjak za pitanje i ocjenjivanje kulturnih zbivanja na Balkanu. Rijetko idem u kazalište, ne gledam filmove… Čitam poneke knjige koje mi moji prijatelji pisci preporuče, i to je sve. Siguran sam da ima zanimljivih stvari jer mi smo talentiran narod.
Radiosarajevo.ba: Situacija u regionu, nažalost, ponovo na miriše na dobro. Šef diplomatije Srbije Ivica Dačić kaza, evo, da je ovo sve što živimo prosto intermeco pred nove sukobe, jer navodno nisu riješena pitanja zbog kojih su pokrenuti ratovi devedesetih?! Rat i sukobi su termin koji se opet čuje u javnom prostoru. Kako, kao čovjek koji stvari može sagledavati iz jednog šireg ugla, vidite sve što se dešava na Balkanu u zadnje vrijeme? Strahujete li?
Još manje sam stručnjak za političke analize i predviđanja budućnosti na ovim našim balkanskim prostorima. To ne znači da sam postao letargičan…I dalje ću pokušavati da svojim djelima kojima se bavim u umjetnosti i svojim ličnim stavovima budem na strani onih ljudi koji grade mir i prijateljstva među ovim našim narodima.
Radiosarajevo.ba: Zabrinjava li Vas rast fašizma i mržnje na našim prostorima, ali i u Evropi inače? Kamo to vodi?
Zabrinjava, i te kako. Opet smo u vremenima kada se normalan čovjek poželi, kako je to lijepo svojedobno napisao Ranko Marinković u svojoj knjizi Kiklop, sakriti u koru neuništiva stabla da preživi sve strahote koje se događaju u svijetu i ponovo prijete ratnim sukobima.
Radiosarajevo.ba: Šta mislite o očitijem i sve jasnijem uplitanju velikih sila na našem prostoru? Može li to na dobro, što u nas kažu?
Velike sile su arogantne i sire svoje imperijalističke ratove po cijelom svijetu. Bore se za ekonomsku i političku prevlast. I tu, naravno, uvijek stradavaju mali narodi. A mi smo mali i nemoćni i ne možemo ništa učiniti van njihovih odluka. Ta već su porobili i prisvojili sva naša privredna i energetska bogatstva, sve naše banke, tvornice, naši bajni političari rasprodali su sve što se rasprodati moglo, i sada smo osiromašeni i jadni. Većina sredstava za proizvodnju su u rukama stranoga kapitala.
I mi smo ponovo sluge u svojoj vlastitoj zemlji. Čak prijete da i najljepše Jadransko more onečiste i zagade izgradnjama velikih rampi sa kojih će rovati po dnu našega plavoga mora tražeći crnu naftu. I bojim se da će i taj još posljednji dragulj devastirati i upropastiti. I opet, neće naš narod imati mnogo koristi od toga. Crna nafta i plin će se pretvarati u zlatne poluge koje će se čuvati u sefovima banaka velikih i moćnih stranih korporacija. A na površini najljepšega Jadranskoga mora plutat će velike crne mrlje i uginule ribe.
Radiosarajevo.ba: Kazali ste na jednom mjestu kako „sve misliš da se stvari mijenjaju, a onda te mlatne malj“, gdje smo to svi skupa pogriješili, zašto smo i dalje u ovakvom, čabru, kako što bi kazali u Srbiji?
Gdje smo pogriješili? Političari su, naravno, znali što rade. No, niti jedan od njih neće nikada priznati svoje pogreške. A narod? Slijep i naivan. Bez obzira što živi u bijedi i siromaštvu i dalje će spremno glasati za te iste politike koje su ih do ovoga dovele. I tu nema u skoroj budućnosti spasa. Trebat će proći mnogo vremena dok stasaju neke nove generacije koje će moći izgraditi normalniji i ljudskiji život na ovim našim prostorima.
Radiosarajevo.ba: Kako vidite prilike u Bosni? Mi se i dalje nosimo sa svojim demonima…
Kako reče onaj moj karakter u Imamovicevom filmu Go West, trebalo bi vala sve nas iz ove Bosne istjerati i naseliti nekim normalnim ljudima da uživaju u ovim prirodnim ljepotama….
Radiosarajevo.ba: Često ste pod udarom kritika raznih optužbi, čak i prijetnji, kako tu danas stoje stvari?
Neki dokoni ljudi i dalje napišu poneku izmišljotinu o meni. Ja vise neću ni da demantiram ni da s bilo kime polemišem. Ima mnogo, mnogo više ljudi koji me radosno na cesti pozdravljaju, gledaju moje filmove, slušaju moje pjesme i slikaju se sa mnom.
Feed: Jajce-Online.com
Leave a Reply