Sirene su prisutne u gotovo svim priobalnim kulturama, pa se čovjek pita odakle taj mit. Većina djevojčica svoj prvi “susret” sa sirenama doživi kroz bajke, točnije kroz nepoznatiju bajku danskog pisca Hansa Christiana Andersena iz 1837. godine, koja prati mladu sirenu spremnu odreći se života u moru i svog glasa kako bi osvojila ljudskog princa i stekla besmrtnu dušu. Priča je doživjela brojne adaptacije, uključujući slavni Disneyjev animirani film iz 1989. godine “Mala sirena”.
Disneyev klasik donio nam je Arielu, najpoznatiju sirenu u svijetu. Mnogi ne znaju kako je izvorna Andersenova priča znatno mračnija od svojih modernih adaptacija. Mala sirena spašava princa od utapanja i zaljubljuje se u njega, nakon čega sklapa dogovor s morskom vješticom. No u pisanoj verziji za svoje noge dobiva i veliku kletvu. Kako ne bi kvarili radnju, Andersenova verzija nema isti kraj kao Disneyjev animirani film. No Ariela je samo jedna od sirena u svijetu filma i književnosti. Strašne, opasne, slatka glasa, koje izazivaju jezu kod mornara, a i one nježne iz dječjih priča željne ljudskog svijeta. Svaka je zanimljiva na svoj način. U nastavku donosimo dvije knjige te tematike.
“Ti su prolomi oblaka bili blagoslov s dva lica. Dok je padalo, svi muškarci i žene osjećali su nekakav stari, uporan osjećaj krivnje zbog prošlih grijeha. Kiša je sa sobom donosila i neugodne uspomene i životnu snagu.” – “Sirena s Crnog školja”, Monique Roffey
“Promatrati nju bilo je kao da promatraš neko malo čudo, kao da gledaš leptira kako se pomalja iz svoje vreće za spavanje u obliku čahure ili pačića koji svoja stopala s plivaćim kožicama postavlja jedno ispred drugoga.” – “Sirena s Crnog školja”, Monique Roffey, Fraktura
“Sirena s Crnog školja” Monique Roffey knjiga je puna magijskog realizma, opisa koji su kao da je netko to proživio, pa nam donosi svoja iskustva. Ulazimo u roman kroz malo priobalno naselje sa svim svojim problemima i mukama i život jednog ribara koji nikad nije bio ambiciozan, već je težio jednostavnosti. Njegov život naglo se mijenja sasvim neobičnim susretom od dana kada upoznaje Aycayiju. Aycayia je posebna jer je prvo bila sasvim obična divna djevojka slatkog glasa. Jedna od nas koja je nevino živjela i svojim plesom izazivala ljubomoru žena, što je dovelo do velike kletve koja je prati tisuću godina. Nježna sirena koja nakon strašne borbe s američkim ribolovcima doživljava velike životne promjene, a i lekcije o raznim ljudima i njihovim osobnostima koje su nekada dobre, a nekada okrutne.
Ovdje imamo nešto više od priče o sireni, iako nam je njezina sudbina najzanimljivija. Kroz radnju autorica nam daje priču o rasizmu, okrutnosti muškarca prema ranjivim ženama, ženskoj ljubomori i podmuklosti, muškoj pohoti, gramzljivosti, sebičnosti, ali i o nevinosti drugačijih, pravoj ljubavi, prijateljstvu koje ne poznaje granice. Definitivno tjera čitatelja na razmišljanje o pravim vrijednostima u životu. Kroz sudbinu Aycayije i Davida otkrivamo koliko nas daleko tjera ljubav kako bismo činili dobro. Kroz sudbinu obitelji gospojice Rain vidimo kako snaga žene gura dalje i u nemogućim uvjetima, ali i što znači biti jedina bijela osoba u gradu, i to još s gluhim djetetom. Prijevod knjige je odlično prilagođen radnji, narodnim govorom nas još više približava Davidovu načinu razmišljanja, kao i ostalih u njihovu kraju, gdje je taj način priče suprotstavljen književnom govoru. Meni jedna od dražih knjiga, iako su neki opisi bili teški čitati.
“Prepoznala je laž u sestrinu glasu. Ima ona uho za laži, uvijek je govorio tajo, čuje ih kao pogrešnu notu.” – “Sirene”, Emilia Hart, Stilus
Jedna od najljepših knjiga koje sam imala prilike čitati je “Sirene” Emilije Hart. Ima sve odlike knjige koje osobno volim: priču nam prenosi više osoba, teška i zanimljiva prošlost u odnosu na sadašnjost i kako se na kraju te dvije, u ovom slučaju tri različite priče povezuju. Sam početak je, po meni, malo nelogičan, ali je pokretač radnje i upoznaje nas s prvom perspektivom, studentice novinarstva Lucy, koja ima neobjašnjivu bolest kože koja u susretu s vodom stvara rane i kraste. Zbog osobnih nesigurnosti u vezi sa svojim tijelom čini glupost koja se obije o glavu i odlazi jedinoj osobi kojoj se može povjeriti, svojoj 16 godina starijoj sestri koja se bavi slikarstvom.
Problem nastaje kada stigne do nove kuće gdje joj sestra sada živi, sestri ni traga ni glasa, a nju počinju mučiti noćne more. Opsjedaju je lica dviju žena, a šok je još veći kada ugleda sestrine slike na kojima su te iste osobe. Roman nam otkriva i tko su te dvije žene, pratimo njihovu priču, kao i priču Lucyne sestre Jess, a sve su usko povezane s noćnim morama i sa snagom mora. I kako su te priče povezane s nestancima muškaraca iz tog područja? Ovo je fascinantna priča o sestrinstvu, iznimnoj ženskoj snazi, moći snova, misteriju i čaroliji mora. Kao i većina priča gdje su glavni likovi žene, i ovdje se obrađuje položaj žene u muškom društvu, zlostavljanje, zloupotreba nadređenog položaja, ali i što sve jedna osoba može učiniti i žrtvovati uime ljubavi, bilo prema partneru, djetetu ili prijatelju.