Prije dva dana Apelacijsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine odbilo je žalbu Hrvatske stranke prava (HSP) i potvrdilo ovjeru kandidature Slavena Kovačevića.
Sud je u obrazloženju naveo da je kandidatura Slavena Kovačevića u skladu s Ustavom i Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
Navedeno je kako pojam “legitimnog predstavljanja” ne postoji u Ustavu ni u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine.
Međutim, Sud Bosne i Hercegovine pogrešno tumači presude Ustavnog suda, kao i sam Ustav, piše Hrvatski Medijski Servis.
Također, Sud zanemaruje činjenicu da zakonske odredbe tumači kroz vlastite odluke, dok je Ustavni sud jedini ovlašten tumačiti Ustav kao najviši pravni akt države. Isto tako, zakoni ne smiju biti u suprotnosti s Ustavom.
Naime, stajalište Suda Bosne i Hercegovine, izraženo u navedenoj odluci, zanemaruje ustavnu strukturu države.
Sud Bosne i Hercegovine zanemaruje presudu Ustavnog suda broj U-5/98, presudu Ljubić, obvezu osiguranja političke reprezentacije konstitutivnih naroda te zabranu majorizacije.
Iz tih presuda jasno proizlazi stajalište da Ustav Bosne i Hercegovine zahtijeva da konstitutivni narodi imaju učinkovitu mogućnost izabrati svoje predstavnike u institucijama u kojima su ustavno definirani.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ustavno je definirano kao tijelo sastavljeno od jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata.
Sve navedeno govori u prilog načelu legitimnog predstavljanja, odnosno da ustavni poredak zahtijeva stvarnu mogućnost konstitutivnih naroda da izaberu svoga člana Predsjedništva, tako da mogu glasovati i izabrati vlastitog predstavnika, a ne da im ga većinski izaberu Bošnjaci putem majorizacije.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u presudi broj U-5/98 utvrdio je: 1. konstitutivnost naroda na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, 2. ravnopravnost naroda u institucijama vlasti te obvezu osiguranja političke reprezentacije konstitutivnih naroda.
To znači da, ako većina jednog naroda – u ovom slučaju bošnjačka većina – bira hrvatskog člana Predsjedništva, Hrvati nemaju stvarnu političku reprezentaciju, što predstavlja izravnu povredu presude broj U-5/98.
Također, presudom Ljubić utvrđeno je ustavno načelo legitimnog predstavljanja. Načelo utvrđeno tom presudom ne odnosi se samo na Dom naroda, nego na sve razine vlasti na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine.
Dakle, riječ je o općem ustavnom načelu koje se primjenjuje na sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini, a ne samo na Dom naroda.
U biti, to načelo znači da konstitutivni narodi moraju imati političku reprezentaciju koja odražava njihovu demokratsku volju.
To je ustavni standard koji se mora poštovati.
Ustavni sud tumači odredbe Ustava, a njegove su presude konačne i pravno obvezujuće za sve sudove, uključujući i Sud Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud u više je presuda naglasio zabranu zlouporabe prava.
Naime, nije zabranjeno da osoba promijeni svoje nacionalno izjašnjenje, ali ako je to već činila radi obnašanja određene javne funkcije, tada se takvo postupanje može smatrati instrumentom političke manipulacije i majorizacije konstitutivnog naroda.
Kao primjer navodi se kandidatura Slavena Kovačevića, koji je, prema navodima, ranije bio izjašnjen kao Srbin jer su mu svi preci Srbi, potom se izjasnio kao Hrvat, a zatim kao pripadnik Ostalih. Takvo izjašnjenje, prema istim navodima, bilo je povezano s tužbom pred međunarodnim sudom, u kojoj je tvrdio da su mu povrijeđena prava kao pripadniku skupine Ostalih jer se nije mogao kandidirati kao pripadnik te kategorije.
Konačan dokaz o tome kako se netko nacionalno izjasnio, navodi se, postoji u statističkim obrascima Zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine, što je trebalo provjeriti Središnje izborno povjerenstvo (SIP), budući da ti podaci izravno utječu na prava naroda u odnosu na njihov postotni udio u tijelima vlasti na pojedinim razinama.
Svako drukčije tumačenje, prema kojem se osoba može proizvoljno nacionalno izjašnjavati ovisno o okolnostima, predstavlja zlouporabu prava i statističkih podataka te, u konačnici, prijevaru radi ostvarivanja određene koristi.
Stoga, kada su Bošnjaci ponovno predložili osobu koja, prema ovom tumačenju, nije Hrvat te pritom tvrdili da je upravo ona jedini Hrvat koji će štititi interese Bošnjaka, dolazi se do zaključka da ne žele uspostaviti vlast na način kako to nalažu odluke Ustavnog suda.
Jednom od konstitutivnih naroda, bez kojega Bosna i Hercegovina ne bi postojala, osporava se pravo na izbor vlastitih predstavnika, dok se istodobno druge narode neprestano optužuje za ugrožavanje prava.
Kada je riječ o presudama Europskog suda za ljudska prava (Sejdić – Finci, Zornić, Pilav i Šlaku), one štite prava pojedinaca, a ne konstitutivnih naroda.
Međutim, presude Europskog suda za ljudska prava ne ukidaju ustavne odredbe o konstitutivnosti naroda.
Budući da je Ustav Bosne i Hercegovine najviši pravni akt države, presude Europskog suda za ljudska prava ne derogiraju ustavne odredbe o konstitutivnosti naroda.R. I. / HMS/