O očekivanjima o predstojeće predizborne kampanje i izbora, navodnoj ugroženosti većinskih Bošnjaka od malobrojnih Hrvata, razmjerama etničkog čišćenja triju strana u BiH i drugim aktualnim temama za Hrvatski Medijski Servis govorio je bivši predsjednik Federacije BiH Vladimir Šoljić.
HMS: Opći izbori u bih održavaju se za nešto manje od dva mjeseca, predizborna kampanja službeno nije počela a u stvarnosti ona već traje duže vremena. Prema vašim procjenama kakva će biti kampanja za ovogodišnje izbore?
ŠOLJIĆ: Predizborna kampanja službeno nije počela ali se ona na razne načine odvija već duže vremena. Izborno povjerenstvo je već izreklo brojne kazne zbog preuranjene kampanje ali iskusni akteri te kazne većinom izbjegnu. Položaj aktualne vlasti u izbornoj kampanji se razlikuje, aktualna vlast koristi državne resurse a uz to pravi veliku pompu otvaranjem novih investicija, popravljanjem škola i vrtića, asfaltiranjem sporednih ulica a puni pogodak je ako bude otvaranje nekog značajnijeg objekta ili dionice autoceste. Oporba s druge strane je u prednosti jer ima prigodu napadati aktualnu vlast za brojna nerealizirana obećanja. Aktualna vlast uveličava svoje rezultate, a oporba je široke ruke kad su u pitanju obećanja.
HMS: U BiH kao višenacionalnoj zajednici priče o životnim temama zamjenjuju priče o neravnopravnosti pa i ugroženosti „svog naroda“ o čemu kao i o mnogim drugim pitanjima postoje tri različita viđenja. Kako to objašnjavate?
ŠOLJIĆ: Točno. Korijeni tih narativa nalaze se u bližoj ali i daljoj prošlosti. Ako usporedimo govore u predizbornim kampanjama i predizborne ciljeve prvih višestranačkih izbora u BiH s ovim današnjim nećete primijetiti bitne razlike. Životne teme u predizbornim kampanjama u BiH redoviti zasjene teme vezano za unutarnji ustroj a povezano s tim za međunacionalne odnose. Najčešće riječi, odnosno pojmovi koji će biti spominjani su ratni zločini, progoni stanovništva, logori i rušenje i skrnavljenje vjerskih objekata. Matrica je kod svih uglavnom ista. Narod kojem pripada govornik je vodio časnu i pravednu borbu, nije činio zločine, nije imao logore, nije rušio ni skrnavio vjerska obilježja drugih naroda.
HMS: Zbog čega nije, do sada postignut dogovor tri naroda, oko BiH, koja bi bila po mjeri svih?
ŠOLJIĆ: Da je bilo moguće postići unutarnje dogovore između rukovodstava republika i predstavnika naroda unutar Jugoslavije rata ne bi ni bilo. Isti je slučaj kad je u pitanju dogovor tri konstitutivna naroda u BiH, Hrvata, Srba i Bošnjaka. Realnost je da ni trideset godina nakon rata nema takvog dogovora a to znači da nema ni temelja za izgradnju države koju jednako doživljavaju sva tri spomenuta naroda. Ovome su uvelike doprinijele odluke visokih predstavnika koje su praktički pod geslom izgradnje funkcionalne države upravo onakve kakvu je zagovarao Slobodan Milošević za Jugoslaviju. Razlika je samo što bi ulogu Srba u Jugoslaviji u BiH zamijenili Bošnjaci. Sve odluke su bile u načelu štetne za hrvatski narod samo je jedna, ona o suspendiranju ustava na jedan dan privremeno i prividno bila drugačija.
HMS: Kakvo je vaše mišljenje o Daytonskom mirovnom sporaumu?
ŠOLJIĆ: Uz sve njegove manjkavosti Daytonski sporazum je dao prigodu konstitutivnim narodima Hrvatima, Srbima i Bošnjacima da izgrade zajedničku državu utemeljenu na jednakopravnosti tri konstitutivna naroda. Takvu prigodu naši preci nisu imali stoljećima, oni nisu odlučivali ni u kojoj će a kamoli u kakvoj će državi živjeti. Što se prije shvati da od predratnih i ratnih obećanja da će neki dijelovi BiH biti pripojeni susjednim državama a drugi obećavali tzv. građansku državu koja će de facto biti država bošnjačkog naroda koji će biti 80% Bošnjaka te po 10% Srba i Hrvata koji će „uživati prava“ kakva imaju Alžirci u Francuskoj za sada nema ništa, a hoće li i kad biti ovisi o tri konstitutivna naroda koji u njoj žive.
HMS: Je li moguće bar približiti stajališta tri strane vezano za ratna događanja?
ŠOLJIĆ: Ako ima dobre volje brzo se može doći do takve slike. Naime, svaka žrtva ratnog zločina ima svoje ime i prezime, ako nije poznat izvršitelj poznata je strana, odnosno vojska koja je to počinila. Ni jedan prognanik nije bez neke vrste prisile ili potrebe napustio svoje ognjište, dakle svi oni koji su ga napustili ili se nakon rata nisu vratili smatraju se prognanicima. Svaki od tri konstitutivna naroda ima uređenu cjelovitu evidenciju logora, pa je smanjen prostor za manipulacije u ovoj oblasti. Svaka od strana je uglavnom popisala samo svoje bogomolje i druge vjerske objekte pa u tom slučaju nije problem napraviti zajedničku evidenciju. Tronacionalni stručni tim može sve spomenute skupine ili objekte prikazati u obliku tabela bez posebnih obrazloženja i komentara. U ovom slučaju to najjasnije govore brojevi. Izučavanjem uzroka i posljedica svega navedenog neka bude posao povjesničara uz napomenu da zločine i sve nečasne i nezakonite radnje ne treba skrivati niti opravdavati nego procesuirati. U BiH vezano za minuli rat postoje najmanje tri istine a pripadnici sve tri vojske sebe nazivaju braniteljima i pobjednicima. I jedni i drugi i treći po osnovu sudjelovanja u ratu imaju naknade na teret proračuna, jedni na teret proračuna FBiH drugi na teret proračuna RS. HVO-u se dugo vremena osporavalo status branitelja BiH a primjerice na sjednici Zastupničkog doma i Doma naroda Parlamenta FBiH u istu ravninu branitelja BiH navedena je Armija BiH, HVO te pripadnici MUP-a BiH i HR HB.
HMS: Mogu li se usuglasiti i na jednostavan način putem tabela iskazati stanje po pitanju ratnih zločina, progona stanovništva i rušenja vjerskih objekata?
ŠOLJIĆ: Svaka od tri strane je uredno popisala žrtve i zločine nad svojim narodom pa je spajanjem ova tri popisa moguće doći do ukupne razmjere ratnih zločina u BiH. Mnoštvo zločina za koje optužnice nisu ni podignute a ima ih dosta za koje je postupak procesuiranja u tijeku pa nije moguće preciznije utvrditi strukturu zločina na nacionalnoj osnovi. Na temelju do sada izrečenih presuda u Haagu i domaćim sudovima vidljivo je da su sve tri vojske, Armija BiH, VRS, i HVO činile zločine naravno, ne istih razmjera. Nije, naravno uputno dati konačnu prosudbu ali zaključno sa 2023. godinom postoje podaci koliko je svaka od vojski izvršila zločina što je vidljivo iz broja presuđenih i ukupnih godina zatvora koji se odnose na svaku od spomenutih vojski.
Ovo je tabela u kojoj su sadržani objedinjeni podaci progona s teritorija pod nadzorom Armije BiH, VRS i HVO-a.
Iz ovih tabela je vidljivo da narativ naviše odstupa od stvarnog stanja kad je u pitanju HVO, odnosno da je sa prostora pod nadzorom HVO-a protjerano najmanje pripadnika druga dva naroda a na isti prostor ostvaren je najveći povratak.
Kad su u pitanju logori, već je spomenuto da u njima postoje uredna evidencija bez obzira koja je strana formirala pa ovdje gotovo da je nije potrebno objedinjavanje podataka svake od tri strane koje su međusobno ratovale. Dugo vremena je bošnjačka strana logore za pripadnike drugih naroda nazivala „sabirnim centrima“, ali se pod pritiskom činjenica ipak od toga odustala.
Kad je u pitanju rušenje i skrnavljenje vjerskih objekata situacija je gotovo ista kao kod ratnih zločina. Dakle svaka strana ima evidentirane samo „svoje“ porušene i oskrnavljene vjerske objekte pa je spajanjem ove tri evidencije moguće doći do približno stvarne slike.
HMS: U posljednje vrijeme Bošnjačka strana intenzivno nastupa sa tezom o neravnopravnosti pa i ugroženosti Bošnjaka u BiH od strane Hrvata koji su navodno „prezastupljeni“. O čemu se ovdje radi?
ŠOLJIĆ: Ova teza je neutemeljena i apsurdna. Kako može najmalobrojniji narod ugroziti najbrojniji narod u BiH ako se ima na umu da se u Zastupničkom domu FBiH, Domu naroda FBiH, a i Vladi FBiH odluke mogu donositi bez ijednog glasa pa i bez nazočnosti ministara ili zastupnika hrvatskog naroda. Zar ovo nisu dovoljne činjenice koje pokazuju da hrvatski narod nije jednakopravan u odnosu, u ovom slučaju na bošnjački narod. Promjena ovakvog stanja novim izbornim zakonom nije moguća bez privole bošnjačke strane a do nje neće doći jer je svaka bošnjačka politička stranka koja bi podržala prava Hrvata na izbor legitimnih predstavnika bila bi proglašena izdajničkom i nakon izbora bi možda i prestala postojati.
Način izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH je već ranije spomenut ali ovom prigodom treba naglasiti da se preglasavanjem Bošnjaka izabrani hrvatski član Predsjedništva, ustvari drugi bošnjački član Predsjedništva BiH ne može obratit hrvatskom klubu Domu naroda BiH kao što je to mogućnost kad su u pitanju srpski i bošnjački član koji su se u više navrata obraćali svojim klubovima radi zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Ako bi se pokazalo da je tvrdnja o neravnopravnosti i ugroženosti Bošnjaka u BiH uz sav hendikep vezan za Hrvate točna glede izbora legitimnih predstavnika i donošenja odluka u navedenim institucijama značilo bi da je HDZ BiH uspješno branio hrvatske nacionalne interese te povećao prava Hrvata na račun Bošnjaka onda bošnjačko rukovodstvo koje je to Hrvatima omogućilo treba snositi odgovornost što je to omogućilo a hrvatska oporba na izborima ne bi imala što tražiti budući da je njezina osnovna teza da HDZ nije uspješno štitio nacionalne interese, naprotiv.
HMS: U promicanju bošnjačke teze o neravnopravnosti i ugroženosti ističu se mnogi bošnjački dužnosnici a najprepoznatljiviji među njima su Bakir Izetbegović, Elmedin Konaković i Šemsudin Mehmedović. Pratite li njihove istupe?
ŠOLJIĆ: Ja, kao i većina umirovljenih bivših političkih dužnosnika pratim politička zbivanja pa tako i nastupe čelnika gotovo svih strana te sukladno tome i pa i njihove nastupe. Nastupi Bakira Izetbegovića su učestali a sadržaj svakog je u suštini isti, nedovoljna zastupljenost Bošnjaka u strukturama vlasti posebno u odnosu na Hrvate. Nakon slušanja nastupa čiji se sadržaj ne mijenja jedno vrijeme prestao sam pratiti što govori. Kad su me neki upozorili na njegov jedan od zadnjih nastupa u kojem praktički negira nacionalni identitet Hrvata i Srba u BiH pogledao sam taj nastup na internetu. On u tom nastupu praktički negira postojanje Hrvata i Srba u BiH. Ovakve tvrdnje su u izravnoj koliziji s Daytonskim sporazumom, one su opasne i nastavak ovog puta može završiti na najgori način. Ovakve teorije najbrojnijeg naroda u jednoj državi su već poznate a poznate su i posljedice djelovanja na u pravcu realizacije spomenute tvrdnje. Ne bi me iznenadilo da poslije ove tvrdnje kao izrečene tvrdnje u istom nastupu ne uslijedi tvrdnja da su Hrvati i Srbi u BiH nastali prelaskom dijela Bošnjaka islamske vjere na katoličanstvo ili pravoslavlje.
HMS: Kako s političarima poput Izetbegovića graditi državu jednakopravnih naroda ako se on ponosi i hvali kako je odugovlačenjem provedbe tzv. Mostarskog dogovora potpisanog uz nazočnost visokih međunarodnih diplomata prevario Hrvate?
ŠOLJIĆ: Nije to prvi slučaj da se najviši bošnjački dužnosnici ponose time što su varali Hrvate čak ne uzimajući u obzir da bez Hrvata ne bi bila donesena odluka o neovisnosti BiH na Skupštini BiH kao i da ne bi bio uspješan referendum o neovisnosti bez masovnog odaziva hrvatskih glasača. Ako se ovome doda javno iznošenje teza npr. gosp. Alića predsjednika Skupštine HNŽ koji Hrvate i Srbe smatra podstanarima, uljezima iza kojih uvijek treba čistiti kao i priče o nekoliko vagona u koje mogu stati svi Hrvati iz BiH, onda možete zamisliti koliko bi ovakva država bila poželjna i prihvatljiva Hrvatima.
Ni Konakovićevi ni Mehmedovićevi stavovi se ne razlikuju od Bakirovih. Zajedničko im je i nastojanje osigurati što bolje startne pozicije za predstojeće izbore unutar bošnjačkog korpusa. Nedvojbeno je da je za sada Bakir u određenoj prednosti. Elmedin Konaković je dio aktualne vlasti ali je već dugo glavna meta SDA i drugih bošnjačkih oporbenih stranaka koje uz njegovo ime vežu epitete diler droga, izdajnik, nekompetentan za obavljanje dužnosti itd. Za razliku od nekih visokopozicioniranih bošnjačkih kadrova on ima i jedan jak adut a to je da je za razliku od mnogih bio maloljetni dobrovoljac Armije RBiH i to s puškom a ne olovkom u ruci. On je u nastupima prema Hrvatima možda i najgrublji a uz to je požurio s organizacijom na temu o nedovoljno zastupljenosti Bošnjaka u najvažnijim institucijama u BiH. Nisam pratio tu konferenciju a nisam vidio da joj bošnjački mediji i portali daju neku vrijednost. O njoj sam želio saznati nešto više nakon izjave jednog od sudionika tog skupa, zastupnika u Domu naroda BiH Zdenka Ćosića. Naime njemu je na samom početku oduzeta riječ pa nije mogao koristiti osnovno pravilo dijaloga kao i pravosuđa da se uvijek treba i čuti druga strana. Kad su u pitanju Hrvati s jedne a Bošnjaci s druge strane isti je slučaj bio na jednoj konferenciji u Njemačkoj neposredno nakon rata kada je šefu ureda HR HB Marinku Škobiću onemogućen čak i izlazak za govornicu iako je na konferenciju bio pozvan.
HMS: Šemsudin Mehmedović je, čini se, najaktivniji u promicanju teze o “prezastupljenosti Hrvata” na štetu Bošnaka?
ŠOLJIĆ: On vjerojatno ima poseban motiv umišljajući da treba imati višu poziciju unutar bošnjačkog korpusa čak i od Bakira Izetbegovića. To je pokazao kad se kao pojedinac bez podrške stranke pojavio kao protukandidat Bakiru Izetbegoviću za mjesto predsjednika SDA. U vrijeme kad sam obnašao dužnost ministra obrane F BiH spoznao sam da se protiv njega vodi kazneni postupak zbog neovlaštene i nezakonite kao i tajne podjele naoružanja Bošnjacima. Nije mi poznato kako je taj proces završio ali budući da on to nije radio na svoju ruku u to vrijeme za taj proces nije mogao dobiti nikakvu kaznu.
Ovdje zaista treba postaviti pitanje: tko je ovdje lud? S ovakva tri jedinstvena stava bošnjačke strane Hrvatima u BiH je poslana najružnija poruka do sada. Na ovakav frontalni orkestrirani napad ne mogu na isti način odgovoriti jer nemaju odgovarajuće medije niti bilo koje druge resurse
HMS: U zadnje vrijeme traje orkestrirana aktivnost kojom političko Sarajevo potencira tezu o neravnopravnosti Bošnjaka u Hercegovini, posebno u Mostaru i Stocu. Što je stvarni cilj ove hajke?
ŠOLJIĆ: Nema dvojbe da se ovdje radi o jednom dobro osmišljenom planu. Da nije tako onda bi se prava Bošnjaka u Mostaru uspoređivala s pravom Hrvata u Travniku, prava Bošnjaka u Stocu gdje je njihov povratak u cijelosti završen s pravom Hrvata u Konjicu kojih se na svoja ognjišta vratilo tek 5% iako su Stolac i Konjic u istoj županiji i to u županiji s hrvatskom većinom.
Veliki poznavatelj međunacionalnih odnosa, posebno na prostoru Hercegovine, pokojni Željko Raguž mi je na pitanje, u tijeku predizborne kampanje prethodnih izbora, zbog čega su učestali incidenti na prostoru Stoca dao opširan i razložan odgovor. Naime, rekao je da se takvi incidenti na prostoru Hercegovine a posebno u Mostaru i Stocu događaju u tijeku svake predizborne kampanje. Argumentacija je uvijek gotovo ista, simboli NDH (ne zna se pišu li ih oni kojima su navodno upućeni ili oni sami), partizansko groblje u Mostaru, Hrvatsko narodno kazalište…ustaše… partizani…fašisti…Epitet fašisti odnosno ustaše vezuje se za Hrvate a gubi se iz vida da su u vrijeme NDH Hrvati i Bošnjaci bili proporcionalno zastupljeni kao i da su svi gradonačelnici Mostara u tom razdoblju bili Muslimani.
HMS: Primjetna je i borba „borba za kraljeve“ koji su vladali dijelom današnjih prostora BiH. Ima li i to veze s predstojećim izborima?
ŠOLJIĆ: To je borba za bolju prošlost odnosno borba za to tko je ovdje domaćin a tko gost. Trenutno je u tijeku „borba za kralja Tvrtka Kotromanića“ čiji su spomenici podignuti u Sarajevu i Banja Luci, iz različitih poriva. Hrvati za sada ne sudjeluju u ovoj borbi iako je jedan šaljivdžija Mostarac to komentirao na sljedeći način: za majku kralja Tvrtka je pouzdano utvrđeno da je Hrvatica i to iz loze jedne od najuglednijih hrvatski obitelji, obitelji Zrinski. Dakle, Hrvatima on pripada u mjeri 50% a predlažem da se Hrvati ne uključuju u borbi za kraljeve osim ako ne bude „napadnut“ kralj Tomislav čija se 1100. obljetnica slavi ove godine. Ovom prigodom spomenuo bi jedan događaj koji se zbio u Jajcu kada su prenesene kosti kralja Stjepana Tomaševića. Tom činu je nazočilo rukovodstvo Federacije i neki vjerski dužnosnici među kojima i provincijal fra Petar Anđelović. Nakon službenog dijela nastavljeno je druženje u relaksiranoj atmosferi pa sam u šali postavio pitanje: Kad bi kralj oživio s kim bi se on od nas nazočnih najradije družio? Nakon kraće šutnje nitko nije poželio odgovoriti na ovo pitanje.
Kraj prvog dijela. Nastavit će se./M.Š./HMS/