Gradonačelnik Banje Luke i predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković objavio je nakon sahrane Ratka Mladića poruku u kojoj otvoreno veliča pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i presudu međunarodnog suda pokušava predstaviti kao presudu čitavom srpskom narodu. Inače, Krivični zakon Bosne i Hercegovine izričito sankcionira veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Stanivuković je danas prisustvovao sahrani Ratka Mladića u Beogradu, nakon čega je na društvenim mrežama objavio fotografiju mase okupljene na ispraćaju nekadašnjeg zapovjednika Vojske Republike Srpske.
Uz fotografiju je napisao:
„Generale, neka je tvojoj majci hvala! Znali smo i znamo što je danas naša dužnost, da budemo ovdje! Drugi neka sude i neka pričaju. Za njih je, izgleda, krivica i biti Srbin, a za nas je to sveta dužnost, čast i zavjet. Presuda je danas donesena!“
Stanivuković tako čovjeka koji je pred međunarodnim sudom pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina ne predstavlja kao osuđenog ratnog zločinca, nego kao nacionalnog heroja čije je slavljenje navodno „sveta dužnost, čast i zavjet“.
Posebno je, kako piše Avaz, monstruozna konstrukcija prema kojoj je, kako kaže, „za njih izgleda krivica i biti Srbin“. Ratku Mladiću nije suđeno zato što je Srbin. Nije osuđen zato što je bio general, niti zbog pripadnosti bilo kojem narodu. Osuđen je zbog konkretnih zločina, među kojima je genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, kao i zločini počinjeni tijekom opsade Sarajeva i na drugim područjima Bosne i Hercegovine.
Pokušaj da se presuda jednom čovjeku za genocid i masovne zločine pretvori u presudu Srbima kao narodu upravo je jedan od najčešćih mehanizama kojim se posljednjih desetljeća pokušava zamagliti individualna krivična odgovornost i ratni zločinci pretvoriti u nacionalne mučenike.
No Stanivukovićeva objava nije samo pitanje političkog i moralnog dna.
U Bosni i Hercegovini od 2021. godine na snazi su dopune Krivičnog zakona BiH koje je tada donio visoki predstavnik Valentin Inzko. Njima nije kriminalizirano samo javno odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili opravdavanje pravosnažno utvrđenog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina pod zakonom propisanim uvjetima. Posebnim stavom člana 145a izričito je propisano i kažnjavanje onoga tko „na bilo koji način veliča“ osobu pravosnažno osuđenu za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin. Za to je propisana kazna zatvora od najmanje tri godine.
Sam OHR je prilikom donošenja izmjena izričito naveo da se njima sankcionira veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, uz negiranje genocida i drugih pravosnažno utvrđenih zločina.
Zbog toga se nakon Stanivukovićeve objave ne postavlja samo pitanje političke odgovornosti čovjeka koji obavlja jednu od najvažnijih javnih funkcija u Bosni i Hercegovini. Postavlja se i sasvim konkretno pitanje za nadležne pravosudne institucije: je li poruka u kojoj se pravosnažno osuđenom ratnom zločincu zahvaljuje, njegovo slavljenje proglašava „svetom dužnošću, čašću i zavjetom“, a njegova presuda odbacuje kao nepravda prema Srbima predstavlja veličanje ratnog zločinca u smislu Krivičnog zakona BiH?, pita se Avaz./HMS/