Od vezivanja zastava, preko predvođenja svojih naroda u ratnim sukobima do međunacionalnog pomirenja i izgradnje daytonske Bosne i Hercegovine, odnosi HDZ-a i SDA prolazili su i prolaze različite faze. Malo je primjera u Europi gdje su odnosi dviju stranaka toliko isprepleteni kao što je to slučaj s vodećom hrvatskom i bošnjačkom strankom u protekla tri i pol desetljeća.
Uz tragičnu ratnu epizodu, još nekoliko puta u novijoj povijesti BiH dolazilo je do zahladnjenja tih odnosa koji su se, u pravilu, odražavali i na odnose Hrvata i Bošnjaka u cjelini. Uglavnom su tomu pridonosili stranci pod izgovorom da tragaju za “novim rješenjima” u bosanskom loncu. Ispostavit će se da su ta rješenja dodatno zakomplicirala odnose u BiH. Tako smo početkom ovog stoljeća svjedočili neuspješnom eksperimentu s Alijansom za promjene, okupljanjem 10-ak malih stranaka i njihovim instaliranjem na vlast unatoč činjenici da su HDZ i SDA i tada imali najveću potporu birača u svojim narodima. Alijansa je iza sebe ostavila kaos, a strani diplomati, koji su je kreirali, kasnije su, doduše neslužbeno, priznali kako je izbacivanje vodećih nacionalnih stranaka bilo pogreška. Desetak godina poslije stranci su modificiranim planom pokušali iz vlasti izbaciti jednu od vodećih nacionalnih stranaka (HDZ). Ta tzv. platformaška vlast ostavila je opet samo probleme i ozbiljno narušene hrvatsko-bošnjačke odnose. Trećem pokušaju svjedočili smo nakon posljednjih općih izbora u BiH, kada je, opet uz znatnu ulogu stranaca, izvan vlasti ostavljena vodeća bošnjačka nacionalna stranka (SDA). Tri godine poslije ne vidi se napredak ni u funkcioniranju vlasti, a ni u međunacionalnim odnosima.
I nije tu u pitanju politička volja ili personalna nespremnost lidera sarajevske “trojke” (SDP, NiP, Naša stranka) da prave pozitivne iskorake. Oni, jednostavno, nemaju politički i kadrovski kapacitet stvoriti presudnu promjenu koja će relaksirati hrvatsko-bošnjačke odnose. Najbolje se to vidi u državnom Domu naroda, gdje, od 15 izaslanika, koalicija probošnjačkih stranaka ima samo jednog. Trendovi se još mogu promijeniti, ali trenutačna istraživanja govore da će ta skupina stranaka i na izborima iduće godine dobiti znatno manje bošnjačkih glasova od oporbenog SDA. Stranci su svjesni da im ni taj eksperiment nije uspio pa vjerojatno neće pokušati ponovno izbaciti SDA iz uspostave vlasti.
Važnije je od toga, čini se, što su čelništva HDZ-a i SDA shvatila da, kao stranke s najvećim nacionalnim izbornim legitimitetom Hrvata i Bošnjaka, ne trebaju pristati da se onog drugog izbacuje iz vlasti. Formiranje vlasti bez bilo koje od stranaka s većinskim izbornim legitimitetom Hrvata ili Bošnjaka (jednako i Srba) predstavlja nepoštovanje tog naroda i posljedično dovodi do narušavanja međunacionalnih odnosa. Zato ne čudi što ovih dana dolaze jasni signali o obnovi kontakata i suradnje HDZ-a i SDA na najvišoj razini. Zbog općeg interesa treba se izdignuti iznad nekih stranačkih, osobnih i nacionalnih sukoba.
Mogu se ugledati na niže razine, gdje suradnja vodeće hrvatske i bošnjačke stranke nikada nije ni prekinuta. I to u dvjema županijama koje su najviše stradale u ratu i gdje su odnosi Hrvata i Bošnjaka najosjetljiviji. U Hercegovačko-neretvanskoj i Srednjobosanskoj županiji HDZ i SDA formirali su vlast i nakon izbora 2022. To su sada županije s najstabilnijim vladama. Zastave se ne moraju ponovno vezivati, ali od nekih osnova u obnovi povjerenja između Hrvata i Bošnjaka mora se krenuti. Poštovanje izborne volje drugog naroda, pa i njegovih frustracija i strahova, dobar je početak.