14.8 C
Jajce
Subota, 21 svibnja, 2022

gradonačelnika

Bild.ba Drustvo/Kolumne Sa Web-a

Zamjenik gradonačelnika Prijedora sramotno izvrijeđao katolike za Uskrs: ‘Vatikanistima nek je daleko lijepa kuća!’

Bild.ba
Žarko Kovačević, zamjenik gradonačelnika Prijedora na najveći katolički praznik, Uskrs uputio je sugrađanima katoličke vjeroispovijesti niz uvreda. “Kad se sjetim šta je katolički kler radio...
Bild.ba Drustvo/Kolumne Sa Web-a

Ukrajina: Prema novim podacima 35 mrtvih u raketiranju kod Lavova. Tvrde da su im Rusi oteli još jednog gradonačelnika

Bild.ba
Ruske snage otele su gradonačelnika južnog grada Dnjiprorudna Jehvena Metvejeva, objavio je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba. Today, Russian war criminals abducted another democratically...
BiH

Kao kod starog dobrog Murphyja, kod koga šnita namazana marmeladom uvijek padne na namazanu stranu, tako u Bosni i Hercegovini status grada, barem za sada, ne mogu steći čak ni općine koje u svom imenu imaju riječ “grad”. To su npr. Tomislavgrad, Novi Grad, Mrkonjić Grad, a druge općine se “snalaze” po Zakonu o principima lokalne samouprave koji je u tom smislu vrlo predusretljiv i širokogrud. Tako se u dejtonskoj Bosni i Hercegovini sa cirka tri miliona i nešto stanovnika namnožilo čak 25 gradova, pored 118 općina od kojih su se mnoge već “začešljale” za status grada. U ovom trenutku na status grada čekaju Konjic, Bosanska Krupa, Zavidovići, Stolac i Lukavac. Zanimljivo, Dejtonskim sporazumom 1995. godine samo su Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Istočno Sarajevo imali status gradova. Danas u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska ima sedam gradova, a u Federaciji BiH ih je 18. Nomen est omen “Status grada je pojeftinjen i nepotrebni luksuz u situaciji kada se borimo za neke egzistencijalne stvari u društvu – ogroman odliv ljudi, strašan pad nataliteta, političke deformacije na svim nivoima, korupcija, samo zbog nečije, možda i slavoljubivosti i taštine da mu umjesto titule načelnika piše gradonačelnik”, kazuje jedan od bh. općinskih načelnika potpuno indiferentnog na ovu vrstu pomodarstva, kako je naziva. Status grada, u suštini, ništa bitno ne mijenja, smatra on. Samo što nije citirao basnu o žabi koja je vidjela konja kako ga potkivaju, pa i ona digla nogu. Načelnika nećemo imenovati jer “ima ženu i djecu”, danas-sutra će ga prozivati i “drugarski” podbadati, ako nigdje, na konferencijama nevladine organizacije Savez općina i gradova, ali po nekoj zdravoj logici bez pretjeranog filozofiranja, za autora teksta u Bosni i Hercegovini je samo jedan grad – Sarajevo, koga čini osam općina, a ako nategnemo ionako prilagodljive kriterije do tačke kidanja, u gradove u Bosni i Hercegovini mogli bi ubrojati Mostar, Banju Luku, Zenicu, Doboj, Prijedor… “Iz moga iskustva, to je samo pitanje terminologije”, kazaće lapidarno i bez dodatnih objašnjenja gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić na pitanje o tome koliko je Bihać dobio sticanjem statusa grada. Iz njegove šture izjave uobličene vjerovatno i razumijevanjem da se tu nema šta puno reći, može se zaključiti da je Bihać “ostao onaj stari” kao i prije 2014. godine kada je nakon višemjesečnih priprema i procedura svečano otkriven i službeni natpis Grad Bihać na zgradi gradske uprave u vrijeme mandata rahmetli Emdžada Galijaševića. U “istom paketu” status grada dobili su Doboj, Prijedor, Tuzla i Široki Brijeg. Tri godine kasnije status grada zaslužili su Cazin, Livno i Goražde, a prije njih su taj status stekli i Bijeljina, Trebinje, Zenica, Zvornik… U Cazinu su tih dana u svečanim raspoloženjima tvrdili kako će novi status otvoriti poglavlje suradnje sa Evropskom unijom i brži pristup EU fondovima, što je zvučalo primamljivo, ali osim eha tog zvučnog mizanscena ništa spektakularno, štaviše ništa sa EU portfeljima i proračunima nije se dogodilo. Krilatica o bržem pristupu EU aktivama postala je opće mjesto “argumentacijske logike” o posljedicama dobijanja statusa grada. Tu su mantru nekritički prihvatali mnogi. U traženju odgovora na pitanje šta su dotadašnje općine “hajrovale” dobijanjem statusa grada, osim Bihaća, poslali smo upite gradskim upravama i gradonačelnicima Tuzle, Ljubuškog, Goražda, Gračanice i Srebrenika. Osim jezgrovitog, pomalo i humornog sižea bihaćkog gradonačelnika, još su iz Goražda ljubazno obavijestili da je gradonačelnik na putu, a bez njega oni “ne znaju odgovor”, dok je iz Gradske uprave Srebrenika stigao odgovor u vidu službene informacije o 37 projekata na koje se Grad Srebrenik javio od 2019. godine na domaće i međunarodne javne tendere i “prošao” čak na 33, a čija je je ukupna vrijednost 5,4 miliona konvertibilnih maraka (2,2 miliona eura). I doista, Gradska uprava Srebrenika koja ima osnovan i novi Odsjek za razvojne projekte i evropske integracije, uspjela je dobiti niz projekata sa nivoa EU poput Studije izvdljivosti i idejnog projekta postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, Glavni projekat postrojenja za prečišćavanje pitkih voda Vrelo, Ilidža i Stjepan Polje, bušenja eksploatacionih bušotina… “U martu 2020. godine proglašena je pandemija vezano za prevenciju i otklanjanje posljedica izazvanih Covid-19 na području Bosne i Hercegovine, te je nekoliko donatora ili poništilo odluku o dodjeli sredstava u 2020. godini ili je donesena odluka da se javni pozivi u 2020. godini neće ni raspisivati. Grad Gračanica aplicira na sve javne pozive objavljene od domaćih, EU i drugih međunarodnih donatora sa naznakom da se aplicira na onim projektima i sektorima za koje je grad Gračanica prihvatljiv kao aplikant, a projekti u skladu sa programskim/sektorskim ciljevima javnog poziva”, stoji u odgovoru Gradske uprave Gračanice i gradonačelnika Nusreta Helića. I Tuzla je ponešto uradila u tom smislu, pa je nedugo nakon sticanja statusa grada dobila projekat obnove Poslovno-tehnološkog centra vrijedan pola miliona eura i dobila poziv da se uključi u “Mrežu jakih gradova” i “Mrežu pametnih gradova”. ‘Romantični’ kriteriji za dodjelu statusa Kriteriji za dodjelu statusa grada u Federaciji BiH u Zakonu o principima lokalne samouprave iako zaogrnuti formalno-pravnim plaštom zakona vrlo su ležerni, nekonvencionalni, pa i romantični. Iz Jajca je stigla inicijativa da se “kraljevski grad” proglasi gradom, jer on “kao kraljevski grad itekako zaslužuje”, po članu 5. ovog Zakona u kome piše da se “gradom može proglasiti općina od posebnog historijskog i kulturnog značaja”, a po ovom kriteriju zbog “naslaga povijesti” i kulturnih artefakata skoro da ne postoji nijedna bh. općina koja ne bi zadovoljila ovaj kriterij. Irfan Čengić, zastupnik SDP BiH u Parlamentu Federacije BiH (Zastupnički dom) i predsjedavajući Komisije za lokalnu samoupravu izjavio je da Zakon o principima lokalne samouprave nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH i pun nedorađenosti i pravne konfuzije. Npr. u Ustavu Federacije BiH piše da se gradonačelnici biraju iz gradskih vijeća, a u praksi se gradonačelnici biraju na direktnim izborima, što je očigledna pravna kolizija. Komisija kojoj Čengić predsjedava jednoglasno je to zaključila nakon zahtjeva za donošenje Zakona o gradovima: Konjic, Bosanska Krupa, Zavidovići, Stolac i Lukavac te predložila da se do neophodnog usaglašavanja zakonskog sa ustavnim okvirom ne donose zakoni o proglašenju gradova “zbog mogućih problema u funkcioniranju tih jedinica lokalne samouprave izazvanih neusklađenostima Ustava i zakona”. Osim usklađivanjem pomenutog zakona i Ustava, isti rezultat moguće je dobiti amandmanima na Ustav Federacije BiH, a “Čengićeva komisija” je već izradila tekst amandmana CX na Ustav Federacije BiH koji se nalazi na radnom stolu rukovodstva Zastupničkog doma. Da bi se amandmanski djelovalo potrebno je 50 zastupničkih potpisa. Po pomenutom članu 5. Zakonu o principima lokalne samouprave grad se uspostavlja federalnim zakonom na osnovu sporazuma o udruživanju dvije ili više općina, odnosno odluke općinskog vijeća koja ispunjava kriterij iz stava 1. ovog člana, a on glasi da općina mora da ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno da u “gradskom središtu kao zaokruženom urbanom području živi najmanje 10.000 stanovnika”. Ovaj član Zakona dozvoljava i da grad može biti čak i općina koja nema ni tih 10.000 stanovnika, ako je sjedište kantona, a u izuzetnim (krajnjim) slučajevima gradom se može proglasiti i općina od posebnog historijskog i kulturnog značaja. Dakle, svi. Upravo tu “fusnotu” člana 5. Zakona koriste vijećnici Općinskog vijeća Jajce kako bi avanzirali u status grada. Ako ne može po demografskom, može po “kulturno-povijesnom” kriteriju čemu je, silom prilika pribjegao i Konjic. Ova općina, inače prostorno najveća u Bosni i Hercegovini sa 1.386 kvadratnih kilometara (2,6 posto teritorije države) ne ispunjava kriterij od 30.000 stanovnika, ali u urbanom jezgru ima i više od 10.000, pozvala se na povijest kao argument i činjenicu da je Komisija za proglašenje nacionalnih spomenika u posljednjih nekoliko godina na području Konjica uvrstila u zaštićene 54 spomenika od izuzetne kulturne i povijesne važnosti. U Konjicu koji čeka status grada smatraju da će promjena statusa i identifikacija kao grada u bilateralnim programima prekogranične suradnje, kod međunarodnih donatora i u programskih dokumentima koje usvaja Evropska komisija doprinijeti u perspektivi razvoju Konjica, posebno u projektima suradnje u područjima kulture, turizma, tzv. zelene agende itd. S druge strane, Lukavac prema popisu iz 2013. godine sa 45.000 stanovnika mogao je već imati status grada da se, kako je izjavio načelnik ove općine Edin Delić, ne vrši diskriminacija sa viših nivoa. Delić se upitao da li je obesmišljena procedura dobivanja statusa da se može postaviti upit je li časnije i čestitije biti “općina po automatizmu” ili “grad po izboru vladajućih politika”. Zanimljivo je da su u Federaciji BiH devet kantonalnih središta dobili status grada, dakle, svi osim Orašja, glavnog grada Posavskog kantona. Ova općina sa nešto više od 20.000 stanovnika nije iskoristila zakonsku mogućnost da zatraži status grada kao centar kantona. Neki to baš žele kao svojevremeno bivši načelnik Goražda Muhamed Ramović, koji je dobivanje statusa grada obilježio helikopterskim “desantom” na gradski stadion i kulturno-umjetničkim programom u najboljoj maniri komunističkih političkih koreografija sa sletom i danom mladosti, ali bez predaje štafete. Nije zgoreg na kraju u musaki različitih stavova o statusu gradova u Bosni i Hercegovini podsjetiti na izjavu federalnog zastupnika Mirsada Čamdžića koji ove inicijative vidi kao “inovativnost” u jednom čudnom duhu vremena. “Radi se o jednoj pomodnoj ludoriji da načelnici općina i njihove općinske većine, u nedostatku proaktivnih ideja, na ovaj način pokušavaju da sebe i građane ‘zaogrnu’ nekim dostojanstvima, zvanjima i činovima. Želio bih podsjetiti da je Mađarska svoj glavni grad Budimpeštu proglasila ruralnim kako bi imala bolji pristup evropskim fondovima. Trideset pet do četrdeset posto evropskih fondova pomaže ruralni razvoj u općinama, a samo jedan mali fond pomaže razvoj gradova”. IZVOR: AL JAZEERA

Jajce Online
Kao kod starog dobrog Murphyja, kod koga šnita namazana marmeladom uvijek padne na namazanu stranu, tako u Bosni i Hercegovini status grada, barem za sada,...
BiH

Kane Tanaka iz Japana, koja je od 2019. godine i zvanično najstarija osoba na svijetu sa 118 godina, neće ipak biti dio ceremonije prenosa olimpijske baklje zbog pandemije. Kane Tanaka, 2019. godine i zvanično je proglašena za najstariju osobu na svijetu na ceremoniji u staračkom domu u kojem živi u Fukuoki, u prisustvu članova porodice i gradonačelnika tog grada na jugozapadu Japana. Tada je imala 116. godina. Iako je trebalo da bude dio i ceremonije prenosa olimpijske baklje, prije nekoliko dana je saopćeno da ipak neće biti zbog pandemije. Zdrav način života Tanaka je rođena 2. januara 1903. kao sedmo od osmoro djece. Udala se za Hideo Tanaku 1922. s kojim je imala četvoro djece i jedno usvojeno. Tanak ustaje prije 6 sati svako jutro, voli da se bavi matematikom i da igra igru “Otelo”. Japanci su poznati po dugovječnosti i dominiraju na listi najstarijih osoba u svijetu. Iako je moderno doba i promjena u načinu ishrane dovela do porasta broja gojaznih, to je još relativno rijetka pojava u zemlji čija se kulinarska tradicija bazira na ribi, pirinču, povrću i drugoj hrani s malim procentom masnoće. Prije Tanake, najstarija osoba na svijetu bila je takođe Japanka, Čijo Mijako, 117 godina, koja je umrla u julu 2018. Tradicija i poštovanje U Japanu se godine tradicionalno poštuju, tako da ljudi ostaju aktivni i sa osjećajem da su korisni i u 80-im godinama i stariji. Najstarija do sada je Francuskinja Žana Luiz Kalmen, koje je, prema Ginisu, živjela 122 godine. Žana je govorila da je samo jednom imala konjuktivitis a da se čitavog života njegovala maslinovim uljem i puderom. Cigarete je počela da puši kad se udala i tako je nastavila sve do 117. godine. Bicikl je vozila do 100. godine a onda je slomila zglob. Vrlo brzo se oporavila i ponovo je mogla da hoda. Samostalno je živjela do 110. godine a onda se preselila u starački dom. Svakog dana je tražila da je probude u 6.45. Dan je započinjala molitvom na svom prozoru. Zahvaljivala se Bogu što je živa i što je dan lijep. Ujutru bi radila gimnastiku slušajući klasičnu muziku na vokmenu. Vježbe za ruke i noge je znala da radi i u fotelji. Njegovateljice su primijetile da se kreće brže od ljudi mlađih od nje 30 godina. Nakon svakog obroka bi popušila cigaretu i popila malo porta. Uživala je u čokoladi i crne poslastice je uvijek moralo da bude u njenoj sobi. Nedjeljno je jela i do kilogram čokolade.

Jajce Online
Kane Tanaka iz Japana, koja je od 2019. godine i zvanično najstarija osoba na svijetu sa 118 godina, neće ipak biti dio ceremonije prenosa olimpijske...