U inboxu smo pronašli ovaj tekst kojeg nam je poslan anonimno. Kako je tekst dosta realističan odlučili smo ga bez izmjena podijeliti s vama:
Ne tako davno obećao sam djeci da ćemo ove godine sigurno otići na more. Ljeto je stiglo, očekivao sam da će se nešto pozitivno desiti u financijskom smislu i da ću ispuniti obećano, ali nažalost, usljed mnogo faktora od kojih je najveći stanje računa i jako skup smještaj, pogazio sam svoje obećanje. Djeca su ljuta, naravno, a niti meni nije svejedno, jer ne želim da se dovodim u situaciju da mi rođena djeca ne vjeruju.
E sad ćemo malo o politici iako nisam političar, nego građanin Jajca koji i dalje želi ostati i živjeti u ovom prekrasnom gradu.
Trenutno smo u političkoj kampanji, gdje svakodnevno slušamo određena predizborna obećanja, kojih je medijski prostor u Jajcu prepun. Nije to ništa loše, obzirom da smo se pomaknuli s nacionalnih tema na programe i svakako je lijepo za čuti da postoji mnogo ljudi sa dobrim idejama koje bi se vrlo lako i vrlo brzo mogle implementirati, što bi za rezultat imalo učiniti Jajce ugodnijim mjestom za življenje.
Aktualni načelnik općine Jajce, gospodin Edin Hozan već dvanaest godina upravlja općinom Jajce . Kad kažem upravlja, mislim da je ključna osoba za kreiranje i izvršavanje proračuna i implementiranje onog što je tim proračunom obećano građanima Jajca.
Ovdje ću potpuno zanemariti ono što je za svake izbore obećavao, o tome ne pišem nego o onome što je morao ispuniti po usvojenim proračunima.
Nerijetko se dešavalo da proračunsko obećanje nije ispunjeno, iako je to bila njegova obveza. Načelnik je dužan izvršiti ono što je proračunom određeno.
Isto tako se nerijetko dešavalo da samovoljno odlučuje o mnogim stvarima, koje nisu u njegovoj nadležnosti.
Kao rezultat takvog neodgovornog ponašanja imamo projekte koji su davno trebali biti dovršeni ali nisu unatoč potrošenih više od 150 miliona maraka u dosadašnja tri mandata.
Imamo naselja bez pitke vode u 2024. godini, imamo kanalizaciju tamo gdje ne treba a nemamo tamo gdje treba, imamo bezbroj pasa lutalica po centru grada i po okolnim naseljima i bijes roditelja koji ne znaju kako zaštititi svoju djecu od istih, imamo srušene tribine već nekoliko godina, bezuvjetne sportske objekte i obećanje da će se nekad napraviti nekakav stadion od 30 ili 40 miliona maraka, ali ne znamo otkud nam ti milioni. Imamo obećanje da ćemo imati gradske bazene ali za razliku od jednog Šipova, bazena još uvijek nemamo. Imamo katastrofalnu putnu infrastrukturu u užem dijelu grada, koja je dijelom uništena i od strane samih izvođača nekih radova po istoj (voda,kanalizacija), kojima je nadzor dao pozitivno mišljenje. Imamo dobre brojke u turizmu ali ne zbog stanja infrastrukture koja vodi do naših najvećih atrakcija, nego zbog dobre promidžbe i rada turističkih djelatnika u Jajcu. Imamo obećanje da ćemo imati hotel s četiri ili pet zvjezdica do kojeg će se dolaziti skupim automobilima preko rupa na kolniku, samo zbog toga jer tu ne žive načelnikovi birači.
Imali smo borbu roditelja gdje ostaviti djecu jer i dalje nema mjesta u vrtiću, a nerijetko se ova borba završavala njihovim odlaskom iz Jajca. Imamo neorganiziranu općinsku administraciju, gdje mnogi samo čekaju kad će pola četiri, dok predmeti građana nerijetko kupe općinsku prašinu i po nekoliko mjeseci. Imamo nekontrolirani i nelegalnu gradnju na lijevoj obali Plivskih jezera, gdje neki mogu sve što požele, dok se drugima gleda svaki papir.
Imamo još mnogo toga što ne bismo trebali imati, a nemamo još dosta toga što bismo, obzirom na okolnosti, ipak trebali imati. I to nakon dvanaest godina upravljanja gradom aktualnog načelnika.
To je jako dug period da se pokaže nečija vrijednost u vođenju, upravljanju gradom kao i odgovornost u trošenju javnog novca.
Nažalost, aktualni načelnik se tu nije pokazao, nije se mogao nositi s mnogim bitnim problemima malog čovjeka u Jajcu, najviše zbog toga što je neodgovorno kalkulirao s projektima, na način da je prioritete postavljao onako kako to njemu odgovara, iz tko zna kakvih interesa. Stranačkih, osobnih, potpuno nebitno kojih.
Bilo je tu i dobrih stvari i rješenja, ali građane Jajca mnogo toga opterećuje i bode u oči svakodnevno.
To se više ne može i ne treba opraštati nikom, obzirom da je bilo dovoljno vremena za rješavanje. Napredak puževim korakom nismo zaslužili, to nas je dosad skupo koštalo.
Na kraju, vrijeme prolazi, problemi ostaju i gomilaju se novi, dok se rješavanju istih niti ne nadamo, unatoč njegovim ponovnim predizbornim obećanjima da će sve biti bolje.
Tako se i moja djeca više niti ne nadaju da će sljedeće godine vidjeti more. Ili možda će se nadati ako im to obeća moja supruga, njihova majka. Meni više ne vjeruju!
Vratio sam se na početak priče, odnosno na mene koji nisam ispunio svoje obećanje i na moju suprugu, koja je isto to tek obećala.
Velika je razlika između onog tko je nešto obećao i nije ispunio, od onog koji još nije imao priliku da ispuni obećano. Ovom drugom ili drugoj, realno možemo više vjerovati.
Jajčani bi isto tako trebali tražiti i birati promjene i ne nadati se mnogo da će promjene na bolje doći od onog tko je već dokazao da ne može, ne zna ili neće.
Budimo pametni svi zajedno. Mislimo na sebe i na svoju djecu.
JAJCU TREBAJU PROMJENE!
Autor:
Građanin Jajca