Do općih izbora u BiH ostalo je još pet mjeseci, a predizborna kampanja već dugo u punom je jeku. Posljednjih dana se zahuktala. Pa se čuje svašta, ponešto i što nije za novine. Davno je rečeno da se najviše laže pred ženidbu i pred izbore, a u BiH pojedinim strankama i kandidatima ni najprefriganiji ženidbeni varalice nisu ni blizu. U laži se nitko nije udavio, ali neki dave li – dave. Znano je to da je politika rat drugim sredstvima i da je u ratu i ljubavi sve dopušteno. Čak i mržnja. Pa je govora mržnje i napretek. Izbori u listopadu pokazat će čije će izborne liste pomesti vjetar daleko od vlasti. Ili će se, kao mnogo puta do sada, svi proglasiti izbornim pobjednicima, makar samo moralnim. Često se u BiH moralnim pobjednicima smatraju i oni koji su se ponašali najnemoralnije.
Predizborna previranja pet mjeseci prije izbora prave velike zastoje u funkcioniranju države i njezinu putu prema Europskoj uniji. Mnogima je važnije biti prvi u svojoj avliji nego da BiH bude 28. članica u Europskoj uniji! Neka je njima dobro, moj pobro, a raja neka se snalazi kao i do sada. Po onim znanim predizbornim plakatima na kojima je pisalo: “Glasujte za mene, meni će biti dobro, a vama svejedno!” Zbog takve “logike” europski put BiH zapinje na važnim obvezama bez kojih nema pomaka prema Bruxellesu – Zakon o VSTV-u i izmjene Zakona o Sudu BiH. Jedni tvrde da se radi o političkim blokadama, a “štos” je u načinu oblikovanja dnevnog reda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sjednice se opterećuju točkama za koje se zna da neće imati kvorum, umjesto da se najprije odlučuje o dvama europskim zakonima koji mogu okupiti većinu. No, tu je i podmetanje proceduralnih klipova od pojedinih bošnjačkih struktura oko izborne reforme, provedbe presuda Europskog suda za ljudska prava, odnosa tih presuda prema odlukama Ustavnog suda BiH, legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda… Posebna je priča odnos političkog Sarajeva i Banje Luke. Dakle, ništa novo i sve po starom. Od dimnih politikantskih signala ne vide se egzistencijalni problemi, od gospodarskih do socijalnih, demografskih i brojnih drugih koji život znače. U šturim programima mnogih stranaka o tim egzistencijalnim problemima govori se i piše na šupalj, populistički način. Mnogi tvrde da izbori u listopadu neće biti samo svojevrsni “popis stanovništva” već da će pokazati politički mozaik na državnoj razini, ali i kako stoje glavne političke opcije u trima narodima. Valja vjerovati da bi se nakon izbora mogle oblikovati vlasti na državnoj i entitetskim razinama, koje bi imale kapacitet odlediti zamrznute odnose, što su zaledili europski put BiH.
Najzanimljivija bi mogla biti utrka za tročlano Predsjedništvo BiH. Do sada su Bošnjaci u četiri navrata birali po dva člana – bošnjačkog i hrvatskog! Pokušat će se i peti put sa Slavenom Kovačevićem umjesto Željka Komšića. Postavlja se pitanje može li Kovačević skupiti dovoljan broj glasova Bošnjaka; na glasove Hrvata ne može računati ni u snovima. Naime, u bošnjačkom biračkom tijelu došlo je do velike polarizacije između nekoliko snažnih kandidata, pa bi se moglo dogoditi da Slaven Kovačević bude “zaboravljen” od Bošnjaka, što bi dovelo do toga da hrvatski član ili članica Predsjedništva BiH bude izabran voljom hrvatskog biračkog tijela. Inače, već je potpuno jasno – tko drugima bira političke predstavnike, umjesto partnera dobiva protivnike!
Moglo bi biti više stranačkih “pretrčavanja” iz stranke u stranku, iz koalicije u koaliciju. Skovana je i nova fora na tu temu:
– Kakav je raskid između Bosanca i Bosanke?
– BOLAN!
No, moguća su i nacionalna “pretrčavanja” – iz nacije u naciju. Ili “pretrčavanje” u red ostalih, kojima pripada određen broj mandata na raznim razinama vlasti. Primjerice, Slaven Kovačević u Strasbourgu je tvrdio da nije Hrvat po nacionalnosti, a sad se na izborima kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Za takve postoji i vic. Pitali su jednog od njih:
– Jeste li po nacionalnosti Hrvat ili Bošnjak?
– Da – odgovorio je kratko i – (ne)jasno!
Sve je više onih koji se u BiH prave ludi. Ili gluhi. Kao da ne čuju da iz Washingtona poručuju to da se američka administracija neće više zalagati za ideju države nacije (bošnjačke, odnosno bosanske) te da su u Bruxellesu kategorični oko toga da je BiH država triju konstitutivnih, jednakopravnih naroda i građana. Podsjećaju na razgovor između Muje i Hase.
– Što ti je Fata danas pravila za ručak? – upita Haso.
– Pravila se luda – objasni mu Mujo.
U prikupljanju simpatija birača neki idu toliko daleko da bi kardinala Vinka Puljića strpali u zatvor jer je nazočio jednom skupu u Zagrebu. Što nas podsjeća na ono vrijeme kad je fra Bonifacije Barbarić u Konjicu na kraju mise rekao:
– Idite u miru i navijajte za Dinamo!
I završio u zatvoru! Politički odnosi u nekim sredinama podsjećaju na razgovor (ne)ugodni između Muje i Fate.
– Ti me, Fato, podsjećaš na moju bivšu ženu – reče Mujo.
– Zar si već bio oženjen? – začuđeno ga upita Fata.
– Ne – odgovori Mujo.