Poznati češki pisac Karel Čapek nakon Prvog svjetskog rata u svom ironičnom stilu napisao je: “Mir! Sad se opet mirno možemo posvetiti daljnjem naoružavanju!” Netko je kazao da je mir zapravo razdoblje između dva rata, a Ante Starčević je rekao: “Samo je onaj rat naplaćen kojim narod dobiva svoju slobodu.” Po jednima je povijest svijeta zapravo povijest ratovanja, po drugima povijest velikih ličnosti, po trećima nešto četvrto. Francuski pisac Montesquieu napisao je: “Sretni li su narodi koji imaju dosadnu povijest!” No takvih je malo. Nije se, nažalost, u praksi ostvarila Fukuyamina teorija o kraju povijesti. Naime, Francis Fukuyama, američki filozof japanskog podrijetla, u svom djelu “Kraj povijesti i posljednji čovjek” smatrao je da će model liberalno-kapitalističke demokracije zavladati cijelim svijetom. Pao je Berlinski zid, raspao se Sovjetski Savez i ustupilo se mjesto liberalno-kapitalističkoj demokraciji na prostoru SSSR-a pa su mnogi pomislili da je kraj hladnog rata ujedno i kraj mogućih oružanih. No, vrijeme ih je demantiralo i ponovno se na djelu pokazala Hegelova misao da se povijest ponavlja dva puta: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa! Nadamo se da se barem neće ostvariti predviđanja Samuela P. Huntingtona u njegovoj studiji “Sukob civilizacija”. Posebno zbog toga što se BiH nalazi u sjecištu triju velikih civilizacija. Teško je predvidjeti što bi se moglo događati u budućnosti, ako je uopće i bude, jer je u svijetu puno više bojevih nego mudrih glava.
Tko je prije veljače 2022. godine mogao pomisliti da će Rusija nakon osvajanja Krima 2014. godine napasti i “ostatak” Ukrajine te tako čitav svijet dovesti pred svršen čin? Stara dama Europa našla se u čudu jer je napadnuta europska država. Tradicionalno se uzdala u Ujaka Sama preko Velike bare, koji je pokušava ignorirati i zaobilaziti u pregovorima s Moskvom i Zelenskim. Stara dama Europa shvatila je da se u geostrateškoj partiji šaha od ruskih topova trenutačno može braniti samo Daminim gambitom! Od Putinovih teritorijalnih aspiracija može se obraniti bržim naoružavanjem, većim izdvajanjem za obranu i snažnijim europskim jedinstvom. Europa ima sedam posto ukupnog svjetskog stanovništva, ostvaruje četvrtinu svjetskog BDP-a i oko polovine ukupne svjetske “socijale”. Francuska i Velika Britanija su i nuklearne sile, što u geostrateškoj igri šaha ili pokera nije beznačajno. Europa ima jake i figure i adute, treba joj samo kuraža koji se može postići jedinstvom. Postavlja se i pitanje ima li Trump plan B ako mu aktualni propadne. Puno je još otvorenih pitanja i otvorenih rana.
Balkansko bure baruta našlo se između tri vatre, a bosanskom loncu prijeti eksplozija. Za Dodikom je raspisana tjeralica, ali ne zna se žele li ga nalogodavci uhititi ili otjerati iz BiH, odnosno iz Republike Srpske. Trenutačno švrlja svijetom. Postavlja se pitanje je li se Dodik preračunao u svojim političkim računicama i odabrao loš tajming za svoje poteze. Na koji je način mislio stvoriti svoju graničnu policiju i na državnoj i entitetskoj granici? Što nas podsjeti na ono kad su jednog glavara hercegovačkog sela pitali kuda ide granica između njegova i susjednog sela.
– Uvik je naše bilo do njijova, a njijovo do našega – objasnio im je.
Da bi se izvukao iz gabule, Dodik sada traži razgovore sa svjetskim političkim autoritetima koje nastoji uvjeriti kako političko Sarajevo želi uništiti Republiku Srpsku kao daytonsku kategoriju te da Daytonski sporazum valja vratiti na tvorničke postavke. Dodiku na ruku ne ide to da je oporba u srpskom entitetu spremna ući u koaliciju s HDZ-om BiH i sarajevskom “trojkom”. HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor BiH smatraju da se Dodik svojim potezima sam isključio iz vlasti te da i u RS-u treba partnere kako bi BiH mogla funkcionirati. Ako dopusti Dodikov SNSD koji ima alate za blokade.
One koji se skrbe o BiH valja uvjeriti u to da daytonski trokut s dvije katete, hrvatskom i bošnjačkom, te jednom hipotenuzom, onom srpskom, ima dva oštra kuta: jedan unitaristički, onaj bošnjački, i jedan separatistički, onaj srpski, te jedan pravi, europski, onaj hrvatski. Koji je i u Washingtonu i u Bruxellesu bio ignoriran. No, kako pomiriti nacionalno i građansko? Pa, jednostavno, onako kako su uređene europske prosperitetne višenacionalne države, kao što su Švicarska ili Belgija. I mirna Bosna. I Hercegovina, naravno. Blizu 99 posto osoba u tijela vlasti u BiH bira se po građanskom načelu, a samo oko jedan postu po etničkom. Bošnjačkim unitaristima to je previše pa na sve načine pokušavaju svojom brojnošću, umjesto hrvatskog biračkog tijela, izabrati hrvatske predstavnike koji će dizati ruke za bošnjačke unitarističke političke ciljeve. A i vrapci i komarci vide da se u finom građanskom odijelu krije ružno i otužno unitarističko tijelo. Daytonski trofrtaljac na duplo kopčanje s vremenom se, po riječima bivšeg visokog predstavnika Petritscha, pretvorio u luđačku košulju. Aksiom daytonske BiH je jednakopravnost triju konstitutivnih naroda, a tko god o aksiomu teorizira, logiku i zdrav razum terorizira!
Zar je moguće da od sarajevske magle i smoga dužnosnici međunarodne zajednice na dužnostima u BiH ne vide to da su Hrvati vezivno tkivo BiH? Podsjećaju na razgovor (ne)ugodni između kirurga i njegovog krojača.
– Sviđa li vam se odijelo koje sam vam skrojio? – upita krojač kirurga.
– Bilo je dobro dok nisam povadio konce – odgovorio je kirurg.