Kršćani su u velikom broju za Uskrs (i Vaskrs) iz dijaspore stigli u BiH. I katolici i pravoslavci ove su godine iste nedjelje proslavili najvažniji kršćanski blagdan pa je “dijasporaca” bilo jako puno u čitavoj BiH. Mnogi su se morali brzo vratiti tamo odakle su prispjeli jer ljudi moraju stići na posao, a neki će ostati malo dulje, rijetki i trajno. Jer svugdje je lijepo, a kod kuće je najljepše. Što, naravno, vrijedi za one koji si to mogu priuštiti. Nitko nije imun od nostalgije, ali najviše “dijasporaca” primorano je držati se one: “Domovina ti je ondje gdje ti je najbolje!” Jedne je agresija s istoka 90-ih natjerala u izbjeglištvo na Zapad, i nemaju se gdje vratiti, drugi su pohrlili za njima trbuhom za kruhom, neki iz drugih znanih i neznanih razloga.
BiH je vodeća emigracijska država u Europi, 11. u svijetu u odnosu na broj stanovnika. Prema dostupnim podacima, oko dva milijuna i 200 tisuća osoba živi u dijaspori, a vode podrijetlo iz BiH. Često se za statistiku zna reći da je točan niz netočnih podataka pa tako, prema statistici, u BiH živi oko tri i pol milijuna stanovnika, a i vrapci i komarci znaju da ih je možda i za milijun manje! Postoje i demografske procjene da u Hrvatskoj živi oko milijun stanovnika podrijetlom iz BiH! Mnogi se vode kao državljani BiH, a zapravo žive izvan nje. Velik broj njih ima pravo svoje rodno mjesto u BiH smatrati prebivalištem, a mjesto u Njemačkoj ili Norveškoj, gdje žive i rade, boravištem. Naravno, sve je više onih koji se odriču državljanstva BiH, ali se i dalje mogu smatrati dijelom bh. dijaspore. I dalje, primjerice, šalju novac rodbini u BiH, dolaze za praznike i odmor u službeno bivšu državu.
Dijaspora Bosni i Hercegovini dođe kao “devizna tetka”! Naime, prema raspoloživim podacima o kretanjima iznosa osobnih tekućih transfera, vidljivo je to da su novčane doznake iz inozemstva prošle godine iznosile više od četiri milijarde KM. To je za oko 300 milijuna KM više nego godinu dana ranije. Bilo je straha da će ljudi iz europskih zemalja zbog tamošnjeg rasta životnih troškova i navodnog pada standarda manje novca slati svojim obiteljima u BiH. Vjerojatno je porast deviznih doznaka dijaspore rezultat porasta plaća u bogatim zemljama zapadne Europe. Pitanje je u kolikoj je mjeri enormni rast cijena u BiH “pojeo” porast pristiglog novca od “dijasporaca”. No, može se samo pretpostaviti koliko je iz dijaspore stiglo novca mimo banaka, onako “iz ruke u ruku”. Naravno da, kad dođu na odmor i blagdane u domovinu, ljudi potroše značajne svote. Neki od njih grade kuće i vikendice, kupuju stanove. Tako na svoj način bh. dijaspora u velikoj mjeri ublažava vanjskotrgovinski deficit BiH.
Iseljavanje s prostora Bosne i Hercegovine može se sagledavati s povijesnog, sociološkog, demografskog, kulturološkog, ekonomskog i drugih aspekata. Ljudi su s prostora BiH bježali ispred ratova i porobljivačkih režima, iz bijede odlazili trbuhom za kruhom u dalek svijet, išli na “privremeni” rad u bogate zapadne zemlje da bi u domovini hranili i školovali djecu. Povijest pamti da je, primjerice, zapadnu Hercegovinu krajem 17. stoljeća, u vrijeme rata između Turaka i Mlečana, kršćansko stanovništvo potpuno napustilo. Hercegovci su potjerali stoku i preselili se na područje pod Mlečanima, a vratili su se kad je rat završio. Mnogi su ostali, o čemu svjedoči oko 30 prezimena u Hrvatskoj koja u osnovi imaju riječ Herceg… Poznato je to da su brojni Hercegovci otišli u dalek svijet nakon što su im vlasti u Kraljevini Jugoslaviji zabranile uzgoj duhana. Kao kaznu za to što su se drznuli smotati cigaretu od duhana s vlastite njive, skupo plaćene od nekog turskog age. U komunističkoj Jugoslaviji zapadna Hercegovina je gospodarski zapostavljena pa je više Hrvata s tog područja radilo u zemljama zapadne Europe nego u domovini. Tada se postavljalo pitanje koja se dva jezika koriste u zapadnoj Hercegovini, a odgovor je glasio:
– Materinski i “faterinski” (po njemačkoj riječi “der Vater”, a znači otac)!
Ispalo je nekako da nije svako zlo za zlo. Naime, zapadnohercegovački gradovi i općine imali su u Jugoslaviji najmanju stopu zaposlenosti i bili gospodarski najnerazvijeniji, a sada imaju najveću stopu zaposlenosti i gospodarski su najrazvijeniji. ZHŽ je jedina županija s demografskim rastom u FBiH, što je tema za dublje sociološke i demografske raščlambe. Sve se više hercegovačkih Hrvata iz dijaspore vraća u domovinu, usporen je val iseljavanja. Nažalost, ne u ostatku BiH. Pa se sjetismo razgovora (ne)ugodnog između Muje i carinika na graničnom prijelazu. Carinik upita:
– Imate li pečenice, kobasice, rakije?
– Da ja imam svega toga, jarane moj, ne bi mene Njemačka vidjela – uzvrati Mujo.
Bilo kako bilo, tko se seli, taj se ne veseli. No, neki se vraćaju kući pjevajući! Što učiniti da ih se vrati više, kako unaprijediti gospodarske veze između domovine i dijaspore? Brojni Bosanci i Hercegovci, bilo Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, stekli su na bogatom Zapadu i kapital i znanje, država i lokalne zajednice trebaju im omogućiti uvjete za investiranje u domovini. Već postoje brojni uspješni primjeri da je takvo nešto moguće.
Bh. Hrvati u velikoj su mjeri demografski hranili Hrvatsku, išli u Lijepu Našu putem bez povratka. Na što nas podsjetiše riječi jednog Ere s ovoga svijeta Hercegovki koja je plakala za sinom koji je odlazio u daleku Ameriku:
– Ma, zašto plačeš, ta ne odlazi u Zagreb?!