U javnom prostoru, posebice u bošnjačkoj javnosti, uvriježio se pojam etnonacionalne, ili etnonacionalističke stranke, kao nešto loše i nazadno, razarajuće za državu BiH, za razliku od multietničkih, građanski stranaka, kao progresivnih.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Zapitajmo se najprije što konstrukt “etnonacionalno” točno znači? Etnos je grčka riječ i znači narod. Nacija je, pak, u najkraćem, narod, koji je uz sve ono što ga karakterizira, zajednički jezik, kultura, tradicija, vjeroispovijest itd ima i svoju državu. “Konstitutivni narodi” ili nacije u BiH su, prema Ustavu, Bošnjaci, Hrvati i Srbi.
U doslovnom prijevodu etnonacionalne stranke su narodnonacionalne stranke, što je svojevrsni pleonazam.
Etnonacionalnim strankama kvaziteoretičari nazivaju HDZ BiH, ali i sve druge hrvatske stranke, SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) i sve srpske stranke, te SDA, dok se multietničkim, mada bi ispravno bilo reći višenacionalnim i građanskima strankama nazivaju SDP BiH, DF, a Naša stranka deklarira se kao liberalna. Glavni pokazatelj višenacionalnog karaktera neke stranke trebalo bi biti njezino višenacionalnio biračko tijelo, njihova višenacionalna upravljačka struktura, višenacionalno članstvo i višenacionalni sastav izabranih dužnosnika. Uz to te bi stranke trebale zastupati interese sva tri naroda u BiH.
Prema rezultatima izbora, što se može provjeriti na stranici Središnjeg izbornog povjerenstva, lako je egzaktno dokazati da je biračko tijelo svih ti navodno višenacionalnim, građanskih stranaka, predominantno jednonacionalno. Odnosno da su po strukturi glasačkog tijela te stranke jednonacionalne, ili kako to kvaziteoretičari vole reći etnonacionalne su, jednako kao i one kojima se ta etiketa prišiva. I ne samo po biračkom tijelu već i po strukturi izabranih dužnosnika. Primjerice od 15 zastupnika SDP u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH 12 je Bošnjaka, samo dvoje Hrvata i tek jedna Srpkinja. Slično je i s DF-om i Našom strankom. S druge strane etnonacionalni HDZ u Domu naroda federalnog parlamenta ima 3 srpska izaslanika, a etnonacionalistički SNSD vjerojatno u Vijeću naroda RS ima više nesrba nego sve tobož mulitietničke sarajevske stranke nebošnjaka zajedno.
Promotrimo sada u čemu se ogledaju programske razlike primjerice etnonacionalističe SDA ii višenacionalnog SDP-a BiH, DF-a ili Naše stranke. Suštinski razlika nema, ili one nisu, što je Bakir Izetbegović nekoliko puta ponovio veće od 1 posto. Sve se zalažu za građanski princip jedan čovjek-jedan glas, što bi u praksi dovelo do pretvaranja tronacionalne BiH u jednonacionalnu BiH, preciznije državu kojom bi vladao najbrojniji narod. Svima je na provom mjestu i iznad svega država- ali ne onakva kakva je definirana Ustavom- već “građanska”- država jednog naroda.
U praksi, zadnjih godina etnonacionalna SDA i liberlno-građanski, multietnički DF stopili su se u jedno političko-agresivno radikalno tijelo, koje širi narativ o ugroženosti najbrojnijeg naroda Bošnjaka, tretirajući temeljno i natkrovljujuće ustavno načelo o jednakopravnosti naroda kao aparthejd, nacizam i fašizam. Ti izrazi koriste se kako bi se dehumanizirali svi oni koji brane to ustavno načelo, u prvom redu Hrvati i njihovi politički predstavnici, kako bi ih se kao malobrojnije diskriminiralo i potpuno obespravilo. Najnoviji primjer tog ekstremističkog dehumanizirajućeg narativa je izjava SDA-ovog Harisa Zahiragića koji je izbor nove Vlade FBiH prokomentirao riječima kako je “hrvatska-njemačka koalicija u petak uspostavila Nezavisnu Državu Hrvatsku u BiH”.
U posljednje vrijeme, naročito nakon izbora u političkoj praksi se iskristalizirao na bošnjačkoj političkoj sceni drugi blok kojeg čine SDP, Narod i pravda i Naša stranka, koji, ne odustajući od političkih principa jedan čovjek-jedan glas, prihvaćaju ustavnu i stvarnu realnost da je BiH država triju naroda i da ona može napredovati samo kao rezultat dijaloga, razgovora i dogovora.
Da zaključimo, sve stranke u BiH su predominantno (jedno)nacionalne. Multietničke, građanske, lijeve stranke su obmana. Kako je BiH država tri naroda/nacije tako postoje i tri politička realiteta, tri stranačko-političke scene- bošnjačka, hrvatska i srpska. /HMS/