Connect with us

BiH

Tonćo Ladan, odlomci iz romana – Gola bol 3. dio

Volim Jajce

Published

on

Tonćo Ladan, odlomci iz romana – Gola bol 3. dio

Bez iznimke svaka jedinica u pokretu ispušta identične zvukove, no ova iako je bila u borbenoj ophodnji i približavala se neprijateljskim položajima bila je preglasna, mislio je Milan Popović, koračajući pored Jovana njenog zapovjednika. Njih dvojica cijelo vrijeme nisu progovorili ni riječi. Ustvari nakon što su okupili jedinicu i postrojili je i u koloni po dva poveli nijedan od njih nije prozborio ni riječ. Svaki sa svojim mislima pratio je izviđače koji su išli ispred njih. Njihova međusobna netrpeljivost kao i razlog zbog kojeg su na brzinu podigli jedinicu, bio je više nego dovoljan za obostranu šutnju. Za razliku od njih dvojice ostali su uživali u međusobnom ćaskanju, koračajući smočenom zemljom. Da li su njegovi ljudi bili zahvaćeni ovim sindromom također međusobno ćaskali to nije mogao pouzdano znati jer su bili na začelju Jovanove jedinice.

Također debeljkova želja. Neprekidni žamor glasova više ga je podsjećao na povorku radnika koji se vračaju kući nakon obavljenog fabričkog posla, nego na borbenu jedinicu. Kad je svoj zaključak rekao Jovanu, debeljko se samo iscerio rekavši – nisi dovoljno dugo ovdje da bi to razumio. I to je bilo sve. Odvratan kreten pomisli Milan. Kretali su se hrastovom šumom pa se uz romor kiše čulo i neprestano muklo šuštanje mokrog lišća, podizanog brojnim stopalima. Milan je pažljivo promatrao izviđače odnosno izvidnicu koju su poslali naprijed, kad su to dozvoljavali ogromni hrastovi i drugo šumsko raslinje.

Izgledalo je kao da žele pobjeći od glasnog žamora prilijepljenog za njihova leđa. Među Jovanove izviđače uvrstio je i svoju trojicu, upravo je jednog od njih mogao promatrati kako korača, čvrsto stisnutih čeljusti, držeći kalašnjikov objema rukama, dok mu se o boku klatio u kožnoj futroli pištolj M 57. Tako su izgledali pripadnici elitnih jedinica, boljih nije bilo, formirani i obučavani od 1972 godine. Razlog za postojanje takvih jedinica, bio je upad hrvatskih ekstremista odnosno, Hrvatske oružane postrojbe “Planinske lisice“, poznatije kao Bugojanska skupina, odnosno Fenix skupina, naziv je za hrvatsku domoljubnu paravojnu skupinu, koja je ušla na područje Jugoslavije 20. Lipnja 1972 godine, s ciljem da pokrene pobunu i sruši Jugoslaviju. Bugojansku skupinu je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo HRB, tajna organizacija koja je bila osnovana 1961 u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije. Taj događaj je pokazao, da jedinice vojne policije, kao ni druge posebne jedinice u JNA, nisu bile spremne a ni obučene, da se nose s novonastalom situacijom, tad je odlučeno da pod okriljem KOS-a, u tajnosti formiraju specijalne jedinice, koje će po potrebi djelovati širom Jugoslavije. Jedna takva skupina je sad ovdje u Jajcu, a na njenom čelu je on, kapetan Milan Popović…………….

Brzo su dolazili u grupicama i svrstavali se u dvojne pravilne redove. To je bio vojnički način postrojavanja, njemu dobro poznat. Način koji iziskuje disciplinu a iz discipline proizilazi snaga. Tako se dobiva rat. Snagom i disciplinom. To je prava vojska i vojnički život. Snaga i disciplina. S tim mislima izađe na ulicu. Na njenoj drugoj strani u nizu povezanih zgrada on opazi natpis bifea i odluči da svrati do njega. Piće mu je bilo potrebno. Okrenuvši se lijevo i desno, oprezno prijeđe ulicu i uđe u poluprazni lokal. Konobar je bio zabavljen čišćenjem tek napuštenog stola. Samo za jednim stolom u dnu lokala sjedelo je neko društvo. Tri muškarca grubog izgleda s čašama pred sobom. Zabavljeni razgovorom nisu ni pogledali Milana kad je ušao. Milan priđe šanku istovremeno kad i konobar s druge strane, noseći na tacni prazne čaše s punom pepeljarom. Milan naruči konjak i to dupli. Konobar ga samo površno pogleda, nije bio iznenađen, što kapetan JNA u ovo doba dana naručuje dupli konjak. Vjerojatno je na to navikao. Vojnički život i piće bili su poput braće. A pošto se lokal nalazio u blizini kasarne on je to znao.

Popivši piće Milan upita da li bi se odavde moglo telefonirati. Konobar pokaza rukom na govornicu iza Milanovih leđa, kod ulaznih vrata. Bila je zatvorenog tipa, baš onakva kakva mi odgovara pomisli ulazeći u nju. Okrenuvši poznati mu broj začu glas kako automatski bez razmišljanja govori.

– Ured generala Živkovića. Rekavši ime i čin, malo sačeka i tad mu poznati glas, odjeknu u uhu

– Milane.- Ja sam- uzvrati.

– Gotovo da ne povjerujem. Čuo sam da si u Bosni. .

– Zovem te iz Bosne, u Banjaluci sam.

– Ti si dobro, da nisi ranjen? – glas posta zabrinut.

– Ne daleko od toga. Biču otvoren s tobom, zovem te zbog brata.

– Što je s njim, treba prekomandu?

– U zatvoru je. Vojnom- doda nakon kraće stanke Milan.

Ponovo tišina, ovaj put malo duža.

– Dezertirao- upita general.?

– Optužen je za ubojstvo pukovnika Jelića. Sigurno je i do tebe doprlo nešto od tog slučaja.

– Slučaj mi je poznat ali ga ni u snu ne bi povezao s tobom. Stvar je veoma škakljiva. Svašta se priča. Govori se ovelikim ljudima i velikom novcu .Milane- nakon kraće šutnje ponovo zazvuča generalov glas – tvom bratu neće biti lako. Ali ti nemaš brata- uzviknu general- iznenađen mišlju koja mu proleti kroz glavu.

– Od strica mi je pričao sam ti o njima. Oni su me othranili. Zajedno smo rasli pod istim krovom u istom krevetu smo spavali iz jednog tanjura jeli. On nije kriv. U to mogu da se zakunem. Poznajem ga ta brat mi je- izgovori Milan uvjerljivo.

– Mene ne treba da uvjeravaš. Ja ti vjerujem, nego reci mi kakvim ga dokazima pritišću.

-Jakim- Milanov glas ponovo posta zabrinut- sve je dobro smišljeno. Prokleto dobro isplanirano i njega su ubacili kao dio tog savršenog plana. Kad bi ga barem poznavao, odmah bi ti bilo jasno da Stojan takvo što ne može učiniti.

– Tko istražuje slučaj – upita general.

– To ne znam znam samo ime advokata kojeg mu je dodijelila vojska. Kapetan Jović. – Sačekaj da zapišem. Kapetan Jović kažeš.

-Da – reče Milan, ispustivši uzvik olakšanja.

– U redu, zapisao sam i vidječu što mogu učiniti. A ti budi oprezan i ne trči pred rudu, kako kažete vi Bosanci. Čuvaj se.

Ponovo iste riječi- Čuvaj se – e pa čuvaču se pomisli ironično se iskesivši.

– A Maja, da li se čuješ s njom? Na pomen tog imena Milan zadrhta teško govoreći.

– Čujemo se. Dobro je. Prije nego sam krenuo za Bosnu, imali smo jednu sedmicu za nas. Kakva sedmica, pomisli čvrsto stežući čeljusti a oči mu bljesnuše u nijemom bijesu.

– Reci joj da mi se javi. Ovaj starac nema nikog osim vas dvoje nemojte to da zaboravljate. A za brata ću ti učiniti, sve što je u mojoj moći.

– Puno ti hvala. I obećavam kad ovdje završim posjetiću te.

– Obećavaš- generalov glas posta topao i vedar- još ako dođeš sa Majom bit ću ti vječiti dužnik. Ti znaš da su me prikovali ovdje ne dozvoljavajući da se maknem.

– Doći ćemo zajedno. Obećavam ti.

– E pa da znaš Milane obradovao si me unatoč tužnim vijestima koje si mi saopštio. Sad moram da prekinem već me zovu. Čuvaj se sine moj – reče starac toplo.

– Hoću ne brini. Zdravo.

Kad je čuo u slušalici škljocanje koje je označilo prekid veze Milan spusti slušalicu. Upitavši se što ga je natjeralo da, da obećanje, da će ga posjetiti. Možda toplina koju je osjećao iz starčevih riječi. Prokletstvo. No bio je siguran da će starac, učiniti sve što je u njegovoj moči a njegova moć je ogromna to je bar sa sigurnošću znao. Svjetlosne sunčane zrake počele su da probijaju tamne oblake na Stojanovom nebu. Sad su na redu Jovan i njegovi, vidječemo kako će se sve ovo završiti. Maja kako je Maja?

Pitao je za svoju čerku. Dobro je,rekao je.Maja, i od pomisli na nju, nešto poput boli izazvane ubodom, prostruji mu tijelom a oči mu se ovlažiše, nije znao da li od boli ili bijesa. Maja. S njenom slikom u mislima, prišao je šanku, naručio još jedan dupli konjak.

Ispivši ga plati te ode. Pri povratku se zaustavljao još na par mjesta krijepeći ranjenu dušu žutom tekućinom. U glavi mu je šumio prigušenim šapatom glas, govoreći mu da bi trebao posjetiti strinu ali on nije bio sposoban za to.

Nazvao ju je telefonom, ohrabrivši je i na njen upit, da li će navratiti odgovorio je da nema vremena, da se zaustavlja u Oćunama, nego da produžava direktno za Jezero, gdje ga već čekaju ali će gledati da navrati što je moguće prije.

Na kraju i ona izgovori već mu poznate riječi čuvaj se i on obeća da će se čuvati. Bio je blago pripit kad je u sumrak stigao u selo Mile, bazu Jovanove i njegove jedinice. Nedugo zatim stigao je poziv iz Jajca.

Zatim noćni sastanak kod Fratarskog Gaja. Primivši uputstva u pismenoj formi, krenuli su natrag. Kad su svi pomislili kako je sve dobro prošlo, odjeknuli su pucnji koji su okrenuli sve naopačke.

Ali oni to u tom trenutku nisu znali. No već u narednih pola sata stigao je drugi poziv iz Jajca, s novim uputstvima. Vratio se sa svojim ljudima i jednim vodom mrzovoljnih Jovanovih ljudi, ispunivši sve dogovoreno, iako mu je mozak bio zamagljen alkoholom.

Zatim je uslijedila i najveća greška tog prokletog dana i njegove noći. Ne želeći da u pripremljenoj zamci ostavi samo svoje ljude, ostavio je uz dvojicu, bolje reći

trojicu svojih( jer su neki dobrovoljci iz Jovanove jedinice dodijeljeni njemu) ostavio i trojicu Jovanovih ljudi. Što je u tom trenutku bilo više nego dovoljno. S tim da njegova dvojica novo pridošlim članom, po svanuću izvide teren duž linije i da se nakon tog priključe Jovanovim ljudima, čekajući smjenu.

Nakon tih uputstava vratio se do sela i prihvatio se flaše otvarajući koverat koji je bio uzrok čitave noćašnje gungule.Čitajući dobivena uputstva u glavi je stvarao detaljnu sliku Jajačke obrane kao i predstojećih operacija. Svitalo je kad je dozvolio da mu alkohol do kraja zamrači um. Probudio ga je sam Jovan, koji nije učestovao u sinoćnjim pripremama nego je to prepustio jednom od svojih poručnika.

– Moji ljudi su napustili zasjedu- rekao je umjesto pozdrava pakosno uživajući- smjena im nije stigla na vrijeme.

– Kakva smjena – uzviknuo je Milan još uvijek ošamućen popijenim alkoholom i dodao- tako rano?

– Sad je jedan sat popodne- iskesi se Jovan gledajući u mučno Milanovo lice.Milan žestoko opsovavši navuče na brzinu hlače i čizme. Krečući se prema kupatilu upita Jovana.

– Zašto im nisi poslao tu prokletu smjenu.

– Čekao sam na tebe. Poručnik koji je bio sinoć s tobom, mi je rekao da danas želiš povesti svoje ljude da se upoznate s terenom, pa sam mislio da i smjenu pošaljem s vama. Nisam ni slutio da ti to namjeravaš obaviti u poslije podnevnim satima- reče ne prikrivajući podmukli cerek.

Kakav sam ja prokleti glupan, pomisli Milan umivajući se hladnom vodom. Dobro sam započeo nema što. Prokletstvo. Pogledavši se u ogledalo natjera sebe da se i obrije ionako je već prekasno, pakosno zaključi.. Izašavši iz kupatila po Jovanovom novom izgledu lica on svati da mu debeljko još nešto želi reći i tad se sjeti.

–Što je s mojom trojicom koja su trebala izvidjeti teren? Jesu li i oni tu?

– Od njih nema ni traga ni glasa- polako je izgovarao Jovan, uživajući u svakoj izgovorenoj riječi- moji su mi momci rekli da su čuli pucnjavu iz područja u kojem su izviđali. Po pucnjevima su zaključili da se radilo o kratkotrajnoj borbi. Od te vijesti zaboli ga želudac.

– Spremaj jedinicu ići ćemo svi gore- reče Milan.

–Samo polako, ovdje ja odlučujem što ćemo raditi i kako ćemo raditi. Razumiješ- reče Jovan mrko ga gledajući.

– Zapovijed  ti je poznata i ja ti je neću ponavljati – uzvrati Milan na oko mirno, dok se u sebi pitao zašto sad jednostavno ne ubijem tog psa.

– Za pola sata bit ćemo spremni- pomirljivo će Jovan – povešću drugi i treći vod to je dovoljno.

Milan kimnu glavom u znak suglasnosti i reče- pošalji mi poručnika Savića.

– U redu- reče Jovan izlazeći. Milan je bio siguran da je Jovan već dobro upoznao Savića, koji je  četiri dana prije njega, sa cjelokupnim ljudstvom stigao u ovaj kraj. Zadatak mu je bio da ih u opuštenoj atmosferi poveže s Jovanovim ljudima i da dobrovoljcima ako ih bude , poveća broj ljudstva predviđenog za specijalne zadatke.

Sinoć je mogao primijetiti, da je u tome prilično uspio i da je dobrovoljcima podijelio uniforme koje ih izdvajaju od ostalog Jovanovog ljudstva. Dobrovoljaca je bilo nekih desetak, što je priličan broj, kad se uzme u obzir, što se od njih očekuje. Same pripreme kao i eventualne akcije, trebale su da počnu iduće sedmice ali je poziv iz Jajca promijenio planirano i to je također uzrokovalo moje greške pomisli………

 

napisao Tonćo Ladan.

P.S. u proširenom smislu, pod pojmom Caropoljana, podrazumijevaju se svi branitelji Mila, Boraka, Vrbice, Carevog Polja, Klimente, Peretovaca, Pšenika i mnogih drugih..

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement