Connect with us

BiH

Tonćo Ladan: Psi laju, a karavani prolaze

Volim Jajce

Published

on

Jedna izreka kaže: ”Lud čovjek nikad ne čita vijesti, a još luđi vjeruje svemu što piše u njima“  U današnjem svijetu što se tiče vjerodostojnosti nekih tvrdnji, mediji su  na posljednjem mjestu, čak iza politike i poslovnog svijeta. Postoje dobri razlozi za sumnju u istinitost mnogih medijskih vijesti, naročito kad je riječ o nacionalnim interesima zemlje u kojoj se te vijesti objavljuju. Istina se žrtvuje u korist viših ciljeva a kako živimo u vremenu slobode govora, svatko može da govori, piše, objavljuje što mu je volja.

Međutim i u toj medijskoj slobodi izražavanja postoje podobni i nepodobni, kupljeni, potkupljeni i slobodni izvještači. Oni koji idu uz rame režima programirane demokracije i oni koji su pod čizmom te iste režimske demokracije. Nekad su pogrešne informacije bile rezultat nepromišljenosti ili neinformiranosti. Danas se to radi promišljeno s određenim ciljem da se što brže razglase netečnosti kojim se uvjeravaju građani da prihvate činjenično stanje navedeno u toj i takvoj dezinformaciji.

Radilo se o pozitivnom (ne tako čestom) ili negativnom (čestom) utjecaju, snaga medija na običnog čovjeka je velika i ne smije se podcjenjivati. Kroz razne informacije on oblikuje svoje mišljenje, to utječe na njegove stavove, ponašanje i počinje očima medija gledati i na moralne vrijednosti. Iz tog razloga objektivnost kao karakteristika neke činjenice, iskaza ili teorije koja podrazumijeva da su oni utemeljeni na stvarnom stanju, da su realni, ispravni, istiniti i da nisu podložni subjektivnim činiocima stavljena je u ad acta i teško da će ugledati svjetlost dana u novostvorenim demokracijama na prostoru u kojem živimo. Najnoviji slučaj „objektivnog“ uobičajenog informiranja je izbor novog hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića u kojem su sudjelovali, odnosne ne sudjelovali  Hrvati i druge nacionalnosti s hrvatskim državljanstvom iz Bosne i Hercegovine.

Razni mediji kako u Bosni i Hercegovini tako i u okruženju su s pomnom pažnjom izvještavali, prenosili, dočaravali izlaznost birača na birališta. Jedni su bili oduševljeni velikim odazivom a s druge strane osjećao se prezir prema tim glasačima koji glasaju a ne žive u Republici Hrvatskoj s konstatacijom da bi glasovi tih birača mogli biti od presudnog značaja u izboru novog predsjednika. Izbor hrvatskih građana i drugih koji su izašli na izbore, 35.545 iz BiH je bila gospođa Grabar-Kitarović s procentom od 92,3% koji su je željeli ponovo kao predsjednicu. Ipak to nije bilo dovoljno. Pobijedio je Zoran Milanović.

Iako zasićeni izbornim programima, Hrvati zbog dvojnog državljanstva više puta izlaze da glasaju nego drugi građani Bosne i Hercegovine. Uz izborne programe Bosne i Hercegovine sudjeluju i u izbornim programima Republike Hrvatske te je ovaj put bilo iznenađenje zbog samog odaziva a i jedinstvenosti u pogledu izbora samih glasača. Mada izbor hrvatskog predsjednika nema  nikakvog utjecaja na život hrvatskog građanina u Bosni i Hercegovini jer on kao predsjednik uživa samo medijsku pažnju i kao takav vrši utjecaj već prema onom što kaže ili učini. Tako reći za običnog radnog čovjeka to je toliko važno kao i spoznaja da je u Europskoj uniji u jednoj godini otprilike 231 milijun ljudi bilo na dijeti.

Prema istom izvještaju, istraživačke organizacije koja se bavi praćenjem privrednih kretanja, Europljani su u toj godini na proizvode za mršavljenje potrošili 80 milijardi eura, što je veće ili jednako bruto nacionalnom proizvodu neke države. Međutim, samo nešto manje od 4 milijuna uspije održati vitku liniju duže od godinu dana, a manje od 2 posto Europljana koji drže dijetu uspije trajno smršaviti, naglašava se u istom izvještaju. Nadalje se govori da je Njemačka nadmašila sve druge zemlje po potrošnji novca na proizvode za mršavljenje. Nijemci su na te proizvode potrošili gotovo 18 milijardi eura, a Britanci oko 14 milijardi eura. Talijani su potrošili 13 milijardi, a Francuzi 12 milijardi eura. Na kraju se poručuje kako ljudima koji drže dijetu treba objasniti da se problem prekomjerne težine ne može trajno riješiti samo dijetom.

 

Međutim, podatak od 2018. da je bruto društveni proizvod Federacije BiH iznosio 21.946 milijuna KM, Republike Srpske 10.682 milijuna KM i distrikta Brčko 781 milijun KM. Takvi i slični podaci za život pojedinca su itekako važni. Bruto domaći proizvod (BDP ili GDP) je zbir vrijednosti svih proizvedenih dobara i svih usluga koje su pružene u jednoj zemlji u određenom vremenskom periodu, najčešće u toku kalendarske godine. Osnovna svrha izračunavanja bruto domaćeg proizvoda je uvid u ukupnu ekonomsku aktivnost na teritoriji jedne države – u razvoj i stupanj rasta njene ekonomije. Ujedno je jedan od pokazatelja zdravlja privrede unutar jedne zemlje i koristan je kao indikator ekonomske aktivnosti – da li postoji privredni rast ili ne. U stvarnosti to  je osnovna jedinica mjere uspjeha neke države koja je u mogućnosti ili to nije, da svojem stanovništvu osigura dovoljno novca za ugodan život.  Lako je zaključiti da što više novca pojedinac posjeduje veći mu je životni standard i samim tim je sretniji. Također više novca u državnim kasama znači veće plaće i penzije, veću kupovnu moć, bolje zdravstveno i socijalno osiguranje, kvalitetnije obrazovanje itd. Sve to možemo, a i ne moramo povezati s izborom hrvatskog predsjednika i njegovom važnošću u čijem su izboru imali udjela Hrvati Bosne i Hercegovine.

Hrvatski predsjednici nemaju previše izvršnih ovlasti, osim u području sigurnosne, obavještajne, vojne i djelomično vanjske politike kojom mogu u nekom prividnom smislu pomoći ili ne pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Novo izabrani predsjednik Zoran Milanović dao je jasno do znanja u svom pobjedničkom govoru, da razumije stanje u Bosni i Hercegovini, odnosno položaj Hrvata kao i potrebu osiguranja njegove pune jednakopravnosti. Iz tog jasno proizilazi da Hrvati u Bosni i Hercegovini Milanovićevim izborom nisu ništa izgubili kao što ne bi ništa ni dobili da je pobijedila Grabar-Kitarović.

Međutim, brojni izvještaji u medijima proglasili su Hrvate iz Bosne i Hercegovine velikim gubitnicima ovih izbora ističući jasnim aluzijama na gubitak moći i utjecaja HDZ-a i njenog čelnika Čovića. Sažetak tih izvještaja najbolje se očituje u onom objavljenom na portalima Tačno.net i Jajce Online:

 

„…….A bosansko-hercegovački Hrvati su kao i uvijek dosad glasali po volji i direktivi Dragana Čovića i HDZ-a pa su gotovo svi oni koji su izišli na izbore svoj glas dali Kolindi Grabar-Kitarović. Ništa tako ne dočarava stanje duha među bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao dugi redovi na biračkim mjestima na dan predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. Taj narod nikako da se oslobodi „mentaliteta autobusa“ i dirigiranog upravljanja njegovom političkom voljom. Dobro je i za Hrvatsku i za bosansko-hercegovačke Hrvate što njihovi glasovi nisu utjecali na izborni rezultat. Dosadašnja iskustva pokazuju da je za bosansko-hercegovačke Hrvate bolje kad ne pobijede oni za koje glasaju.

I ovaj put su bosansko-hercegovački Hrvati potvrdili da su narod bez samosvijesti i samopoštovanja, narod kojim je lako manipulirati i strašiti ga „komunjarama i nevjernicima“ – stalnim neprijateljima hrvatskog naroda i katoličke vjere. Dok istodobno svakodnevno iseljavaju iz vlastite domovine i dok im prijeti propast u demografskom, kulturnom i duhovnom smislu, oni su daleko zabrinutiji za „maticu“ Hrvatsku. Patološka navezanost na zemlju u kojoj ne žive, posljedica je tridesetogodišnje političke obmane, nemogućnosti da se samostalno misli i djeluje i da se vlastitu sudbinu uzme u svoje ruke, ali i straha koji vladajuća hadezeovska garnitura stalno ubrizgava u krvotok tog naroda. Strah je, piše u svojoj knjizi Fluidni strah sociolog Bauman, najstrašniji kad je difuzan, rasut, nejasan, nevezan, neusidren, bez jasnog cilja i uzroka, kad nas opsjeda bez vidljivog smisla ili značenja, kad se prijetnja koje se treba plašiti može svuda naslutiti, a nigdje vidjeti….“.

 

Takvim i sličnim tekstovima ciljano se želi skrenuti pažnja s realnog stanja u Bosni i Hercegovini u kojoj se hrvatski narod plaši za očuvanje svoje jednakopravnosti. Danas je svima jasno da se načela Daytonskog sporazuma prioriteta i konsenzusa ne poštuju, kao i to da bošnjačka i srpska politika koristi svoju brojčanu nadmoć za biranje sebi podobnih hrvatskih predstavnika u vlasti. Jasno je i razumljivo da se Hrvati u takvim okolnostima okupljaju oko najveće nacionalne stranke da bi očuvali svoj politički utjecaj. Ono što je veoma važno i očito na ovim izborima je to da se pokazalo hrvatsko jedinstvo. Snaga jednog naroda, jedne obitelji ili neke političke zajednice leži u njenom jedinstvu. To jedinstvo i tu snagu trebaju pokazati Hrvati na lokalnim izborima koji će se održati ove 2020. godine.

Takvim istim oduševljenjem i jedinstvom koje su pokazali na izborima za predsjednika Republike Hrvatske trebaju izaći i na lokalne izbore. Već sad programski treba povećati zanimanje Hrvata u inozemstvu za izborni proces kao i detaljno ih upoznati od kakve su važnosti predstojeći izbori. Drugim riječima kazano, treba  povećati „mentalitet autobusa“ u oba pravca i iskazati potrebno jedinstvo kako bi se sačuvala politička snaga hrvatskog naroda. Ukazati onima koji se nalaze van zemlje da su samo privremeni stanovnici u dijaspori a da im je prava domovina Bosna i Hercegovina u kojoj stoljećima žive i da su konstitutivni narod i da to trebaju i ostati.

S druge strane, političari poučeni prošlim izborima trebaju zaboraviti loše političke poteze u borbi za vlast i nemogućnost oka dogovora kad je u pitanju zajednički kandidat kojeg će staviti na izbornu listu, te po primjeru naroda kojeg predstavljaju pokazati jedinstvo. Naravno, najlakše je svaliti krivicu na političare i njihove krive odluke ali i narod treba produbiti svoju svijest jer glasa za njih. I jedni i drugi moraju biti svjesni specifične političke stvarnosti kad se radi o efektima jednoglasnosti sistema u bh društvu. Sistema koji je utemeljio etničke razlike i nije stvorio mehanizme koji bi djelovali u pravcu uzajamne privlačnosti i šire integracije. Bosna i Hercegovina je postala bionegativno društvo iako se svi kunu u multietničnost, u multikulturu i u građansko društvo. Ono je podijeljeno, bili mi toga svjesni ili ne po etničkoj liniji.

Zato su izbori u ovoj godini od velikog značaja za svakog Hrvata i treba se izboriti za vlast koja mu pripada i koja mu je puno bliža nego ona u Hrvatskoj. Takva vlast će pomoći u rješavanju problema hrvatskih građana i izvući ih iz situacije da budu građani drugog reda u zemlji nebrojenih hrvatskih pokoljenja. Pokazat će svim, nazovimo ih neistomišljenicima, da psi laju a karavani prolaze.

Tonćo Ladan

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement
The location could not be found.