Connect with us

BiH

Tonćo Ladan: Zbogom Bosno, odoh ja u Sarajevo

Volim Jajce

Published

on

Tonćo Ladan: Zbogom Bosno, odoh ja u Sarajevo

Pokraj bosanskohercegovačkog  glavnog  grada Sarajeva nalazi se naselje Poljine Hills sa 211 vila, od kojih nijedna nije jeftinija od 170.000 eura. Stanovnici Poljina su bosanskohercegovački političari i biznismeni koji su se skrasili u vilama impozantnih gabarita koje se ne mogu ni uslikati jer su ogradom zaštićene od neželjenih pogleda i objektiva. Taj je kompleks, simbol odlučnosti bosanskohercegovačke zajednice da stane na kraj bosanskoj stambenoj krizi, nezaposlenosti i bijednom životu. Šetnja Poljinama, na dojmljiv način pokazuje što sve ljudi mogu postići zajedničkim snagama i s dovoljno financijskih sredstava.

Nekadašnje skromno naselje pretvoreno je u rezidencijalno naselje sa tri tipa vila od 135, 165 i 205 kvadrata neto (korisnog) prostora. Sve to upotpunjuje lijepa priroda oslobođena gradske gužve i zagađenog zraka; s panoramskim pogledom na Sarajevo, ali i okolne planine. Uz projekt Poljine Hills se veže i poruka investitora, koja na engleskom jeziku glasi – Enjoy Living (Uživaj u životu).  Ako želite zaboraviti činjenicu da je Bosna i Hercegovina i zvanično najsiromašnija zemlja u Evropi, da je među najnepismenijim, najproblematičnijim i najkorumpiranijim zemljama, prošetajte Poljinama. Šetnjom kroz taj divni krajolik zaboravite da u BiH prema, analizama sektora socijalne zaštite, oko 600 000 ljudi živi sa 3 do 5 KM dnevno, točnije u siromaštvu i ne mogu si priuštiti da večeraju.

Danas se smatra da je siromaštvo stanje kada nedostaju osnovne mogućnosti za dostojanstven život. Prepoznatljivo je da se siromaštvo manifestuje na razne načine, među kojima su nedostatak prihoda i sredstava dovoljnih za osiguranje održive egzistencije, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, ograničena ili nikakva dostupnost obrazovanju i ostalim osnovnim uslugama, povećana smrtnost – uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neadekvatni stambeni uvjeti, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija. Breme siromaštva, naročito pogađa mlade koji imaju samo jedan san i jednu želju pobjeći, otići, zaboraviti zemlju koja u 21. stoljeću, planira postati kandidat za članstvo u EU, a u kojoj još uvijek velik broj građana živi bez električne energije.

Za razliku od njih, bosanskohercegovačke vođe sastaju se u čistim, udobnim i lijepim prostorijama te raspravljaju o budućnosti siromašnih muškaraca, žena i djece koji žive u njihovom susjedstvu. Ironija je u tome što  naselja poput Poljina pokazuju da političari imaju sredstva, znanje i moć koji su potrebni da se znatno poboljša život bosanskohercegovačkih žitelja  smještenih u sirotinjskim naseljima gdje te šest maraka dnevno izdiže iznad statističkog podatka da si gladan.

Ono što prijeći bosanske političare je ravnodušnost  i nedostatak političke volje koji su dosad bili prepreka napretku i blagostanju; i naravno ta nerazumljiva tvorevina Dejtonske države. Današnja BiH država, stvorena nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995., bazirana je na filigranski osmišljenom političkom balansu između etničkih grupa. One su skoro podjednako raspodijeljene kako na nivou izvršne vlasti tako i u Parlamentu. To odlučivanje u zemlji čini ne samo komplikovanim već i nemogućim. No s vremenom se primjećuje da se polako razumijeva to što su stvorili strani programeri, što budi nadu i optimizam u bolje sutra. Počnimo od zastave Bosne i Hercegovine.

Zastava Bosne i Hercegovine proglašena je 4. veljače 1998., zamijenivši prethodnu koja je korištena od neovisnosti. Nova zastava je uvedena jer Republika Srpska nije htjela prihvatiti zastavu bivše Republike Bosne i Hercegovine protiv koje je ratovala kao zastavu Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina jedina je zemlja koja je u 20. stoljeću zastavu mijenjala četiri puta, s tim da svaka nova zastava nije imala kontinuitet s prethodnom. S manjim modifikacijama, usvojena je po prijedlogu Carlosa Westendorpa.

Zastava se sastoji od tamno plavog polja s jednakokračnim pravokutnim žutim trokutom čiji jedan krak dodiruje gornju stranicu zastave a drugi je okrenut prema vijorećoj stranici. Duž hipotenuze trokuta nalazi se devet bijelih petokrakih zvijezda od kojih se prvoj i posljednjoj vidi samo polovica.Prvotna svijetloplava boja na zastavi bila je plava Ujedinjenih naroda. Međutim, izabrana je tamno plava, koja odgovara plavoj boji zastave Europske unije.Tri kuta trokuta simboliziraju zemljopisni oblik zemlje i tri konstitutivna naroda BiH: Bošnjake, Srbe i Hrvate. Zvjezdice predstavljaju Europu.

Politički su predstavnici konstitutivnih naroda dugo iznosili radikalno različite prijedloge zajedničke zastave, oko kojih se nisu mogli dogovoriti. Bilo je prijedloga za zastavu s podijeljenim poljima za Federaciju i Republiku Srpsku ili za tri konstitutivna naroda, pa čak i jedan za zastavu s dva različita lica. Početkom 1998. godine, Visoki predstavnik za BiH Carlos Westendorp odbacio je sve autohtone i izašao s nekoliko neutralnih prijedloga oko kojih zastupnici Parlamentarne skupštine ponovno nisu uspjeli prikupiti potrebnu većinu, uz suzdržanost svih zastupnika SDS-a i HDZ-a. Dana 3. veljače 1998. godine Westendorp je donio Odluku o nametanju Zakona o zastavi BiH kojom je proglasio sadašnju zastavu. Iz svega navedenog jasno je da bez obzira šta pisalo u normativno pravnim aktima koji se odnose na zastavu, vezano za to koga i šta predstavlja zastava Bosne i Hercegovine, ona će još dugo vremena biti predmet dnevno političkih prepucavanja i predmet stalnog negiranja. Također, pitanje je hoće li, i kada, političari u BiH postići konsenzus oko izgleda zastave kao simbola države. I dok u demokratskim državama problem političkih neslaganja oko izgleda zastave rješava parlament ili referendum, na kojem građani imaju posljednju riječ, zbog nemogućnosti postizanja dogovora BiH će vjerojatno još dugo vremena imati zastavu koju joj je odredio Visoki predstavnik ne razmišljajući o problemima koje ostavlja iza sebe.

Jedan od problema je što bosanskohercegovačka zastava ima samo jedno lice, za razliku od većine svjetskih zastava, pa se često kači naopako. Razlog za to leži u nepostojanju pravilnika o kačenju zastave i njenom obilježavanju, da bi se to izbjeglo prvo je utvrđeno kako trokut ne smije biti okrenut naopako. Tom problemu moralo se pristupiti i s naučne strane. Prema pravilu veksilologije, nauke o zastavama, zastava se kači na lijevu stranu jarbola. Zastava BiH je horizontalna i problem nastaje kada se ona postavlja u vertikalni položaj. Zastava se kači u smjeru kazaljke na satu, s tom spoznajom naučnog kačenja, problem je kako tako riješen. Ali Carlos Westendorp ne bi bio Carlos Westendorp da nije zadao još jedan udarac bosanskohercegovačkom mozgu. Dade nam i himnu.

Državna himna (koja se u Švicarskoj naziva nacionalna himna) obično je himna države, poznata i kao federalna himna za države. To je svečana pjesma hvale, pjesma ili skladba (himna) s kojom se država predstavlja u posebnim prilikama. Ova državna himna svira se ili se pjeva, na primjer, na državnim prijemima, međunarodnim sportskim događajima ili posebnim državnim priredbama. Polovinom 1998. godine Ured visokog predstavnika raspisuje javni natječaj za himnu. Pristiglo je oko 80 radova, a stručno povjerenstvo je tri rada preporučilo Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Zastupnički dom je 10. veljače 1999. odlučio da Intermeco bude nova himna, ali Dom naroda nije usvojio zakon u istovjetnom tekstu. To je izazvalo reakciju tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa: Bonnskim ovlastima je 25. lipnja 1999. donio Zakon o državnoj himni. Himna BiH je prvi put službeno izvedena na 7. sjednici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH 15.07.1999. i na 6. sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 19.07.1999. Zakon o državnoj himni BiH sa muzičkim dijelom “Intermezo” (autor Dušan Šestić iz Banja Luke) usvojen je na 4. sjednici Zastupničkog doma 10.02.1999. i na 3. sjednici Doma naroda 23.05.2001., te objavljen u Službenom glasniku BiH  br.19. iz 2001.

Spor oko nacionalne himne pokazuje kako je pokušaj da se u odlučivanje uvedu etničke grupe doveden do apsurda. BiH je od 1995. do 1999. zapravo imala nacionalnu himnu i tekst. No, 1998. je Carlos Westendorp odlučio da je zemlji potrebna nova himna, koja bi obuhvatila sve tri etničke grupe. Ovaj Španjolac, koji je tada bio visoki predstavnik u BiH, je izabrao himnu bez teksta po uzoru na svoju domovinu Španiju.  Tako je on pokazao  da Bosna i Hercegovina  nije država nego zaseok međunarodne zajednice koji nema pravo odlučiti ni o vlastitoj himni. Popularnost i primjena ove himne je do danas vrlo ograničena. Stoga su poduzimani različiti pokušaji da se himni udahne život.

Sve su to pokazatelji dobre volje i želje da se ostvare nade zajedništva. No koliko je ta nada zajedništva realna? Što bi se trebalo dogoditi da svi državni i lokalni političari ostave po strani svoje vlastite interese i počnu zajednički raditi na rješavanju bosanskohercegovačkog problema? Temeljna pitanja zahtijevaju temeljne odgovore.

Trebalo bi da na vrbi rodi grožđe, da baba postane djed i da Komšić postane Hrvat. Ljudi moji je li to moguće? – uzviknuo bi nikad nezaboravljeni Mladen Delić. Ali to je danas tako jednostavno. U suštini to ne predstavlja nikakav problem i to je vidljivo iz sljedećih primjera.

Da na vrbi rodi grožđe, treba samo na vrbinu panju posaditi lozu. Imamo takav primjer u Ljutočkoj dolini, kod Redže i Zejne Šehić iz sela Ćelije.  “Loveći ribu na Uni, jedne prilike sam primijetio da se na obali rijeke Une nalazi osušeno stablo vrbe, koje sam odlučio donijeti u svoje dvorište, a kako je na sebi imalo mnogo šupljina, prvo sam ga konzervirao, da bi potom posadio u šupljine grožđe i tako vam danas kod mene u dvorištu na vrbi rađa grožđe” objasnio je Redžo tu nesvakidašnju pojavu.

Operacijom od babe napraviti djeda s njegovanim brkovima i malo džiberski dužim zulufima je najlakši problem.  Kad se dokazalo da  priroda pravi greške u tom pogledu, odmah se pristupilo operacijama promjene pola. Brzo se došlo i do zaključka da su operacije promjene pola iz muškarca u ženu, da su one funkcionalnije i više ih ima. Dok intervencija kojom žena postaje muškarac zahtjeva više procedura, ali u Bosni se razvila  jedinstvena tehnika takozvanog formiranja muškog polnog organa.Tako da se i te operacije obavljaju bez problema. I ono što je važno da ti ljudi mogu bez problema da imaju normalne seksualne odnose, ali ne mogu da imaju djecu. Isto tako činjenica je da su mnoge bolnice u Bosni i Hercegovini dobile dozvolu za obavljanje tih operacija, jasan su pokazatelj da će bosanskohercegovačkoj budućnosti mnogi baviti ovom vrstom kirurgije. Kao i u svemu i tu moramo da mijenjamo predrasude. Ljudi kada promjene pol sklapaju brakove, socijalizuju se, često mijenjaju grad ili državu da bi sa novim identitetom našli svoje mesto pod  bosanskim suncem.

A od Komšića napraviti Hrvata je još jednostavnije uraditi, usvajanjem novog izbornog zakona. Ne što bi ga to napravilo Hrvatom nego bi se i izbjegle konstatacije i naslovi kao što su: „Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH!“, „Dva bošnjačka predstavnika u novoizabranom Predsjedništvu BiH!“, „Hrvati ostali bez člana Predsjedništva!“, „Umjesto predstavnika hrvatskog naroda, Komšić dobio i treći mandat u vrhu BiH!“. Svi navedeni naslovi pominju opasan propust u izbornom zakonu, zatim zloupotrebu koju su izveli bošnjački birači i najzad nepravdu koja je učinjena hrvatskom narodu u BiH, ali nijedan ne krivi Željka Komšića, jer u izbornom zakonu zaista piše da jedan od tri člana Predsjedništva treba da bude Hrvat, a ne i da bi trebao da bude predstavnik hrvatskog naroda, pa njegov izbor nije legitiman, ali jeste legalan.

Uvijek će biti „rupa u zakonu“, kao i onih koji će ih zloupotrebljavati. Takve svugdje zovu špekulantima, u konkretnom slučaju – političkim špekulantima.

Komšić je rođenjem sarajevski Hrvat i politički se vješto koristi tom činjenicom. No sam je više puta isticao da je bosanski patriot i katolik. Kršten je, ali nije vjernik. Navodno ne posjeduje hrvatsku putovnicu. Tako dolazimo do toga da Srbe predstavlja – Dodik, Bošnjake – Šefik Džaferović. Željko Komšić ima ambiciju da predstavlja sve, odnosno ne predstavlja nikog osim samog sebe. Sve to Željko Komšić, kao dugogodišnji politički profesionalac vrlo dobro zna. Ali, da bi se dočepao funkcije još jednom se provukao kroz rupu u zakonu i ponizio takoreći svoj hrvatski narod. Ne haje Željko ni što su zbog njegovog nelegitimnog izbora izbili protesti u Mostaru, što su ga hercegovačke opštine Čapljina, Lištica i Grude proglasile nepoželjnim i što im se pridružilo 11 hrvatskih opština u srednjoj Bosni. Štaviše, on svoje špekulantsko bosanstvo objašnjava: otac mu Hrvat, majka Srpkinja, a supruga Bošnjakinja. Izgleda da on misli da se bilo koji nacionalni identitet, pa i hibridni bosanski, stječe biološkim i bračnim vezama, a ne procesom primarne socijalizacije.Mogao bi Željko Komšić da ima i neku babu muslimanku, ali to ne znači da bi bio Bosanac ili Hercegovac, sem po nekoj rasističkoj teoriji. Izborna statistika potvrđuje da je 90 odsto glasova dobio u kantonima s bošnjačkom većinom.

A za uzvrat ti kantoni s bošnjačkom većinom su u periodu  od 2006. do 2014. zahvaljujući Komšiću  doživjeli kako opći ekonomski procvat, tako i kulturnu i političku emancipaciju.  Za to nesebično zalaganje ponovo je dobio njihovu podršku. Pored toga ti kantoni posebno ukazuju na: provincijalizam , ekstremne oblike nacionalističkog šovinizma, korupciju u politici i poslu, nestajanje socijalne sigurnosti, ekonomsku krizu, nejednakosti u prihodima, povećana stopa kriminala, kao i opšta neslaganja u upravnim i drugim  kantonalnim institucijama u kantonima sa bošnjačkom manjinom u kojima nema Komšićevog utjecaja. Zato nikog ne iznenađuje treći Komšićev ulazak u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Zaslužio je što bi rekao narod.

Iz dosadašnjeg izlaganja smo vidjeli, da samo sitnice su te, koje dijele Bosnu i Hercegovinu da postane najrazvijenija  kantonalno po entitetima razdijeljena zemlja, na prostoru bivše Jugoslavije. Najnoviji dokaz političke sloge očitovao se 3. veljače 2020. Tog istorijskog dana Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo je  zaključak kojim povećava plate zaposlenicima Predsjedništva BiH, uključujući i savjetnike u kabinetima Željka Komšića, Milorada Dodika i Šefika Džaferovića. Zaključak je usvojen na sjednici Predsjedništva BiH, a članovi Predsjedništva BiH pozivaju se samo na Poslovnik o radu Predsjedništva BiH, a za koji smatraju da im daje ovlaštenja i da povećaju plate zaposlenicima u Predsjedništvu BiH, svojim savjetnicima i šefovima kabineta.

U praksi ovo znači da su Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović uvećali plate svojim šefovima kabineta za oko 600 KM s obzirom na to da šefovi kabineta članova Predsjedništva BiH bez dodatka od 600 KM primaju platu u iznosu od oko 3.000 KM, odnosno da su uvećali plate svojim savjetnicima za oko 420 KM, jer savjetnici bez dodatka primaju oko 2.100 KM neto plate. Komšić, Dodik i Džaferović su odmah nakon preuzimanja dužnosti članova Predsjedništva BiH donijeli odluku kojom su povećali broj savjetnika, suradnika i administrativnog osoblja u svojim kabinetima jer država bar u savjetnicima ne smije da oskudijeva.

Pored toga  je Komšić jedan od glavnih zagovornika građanske države, a u konačnici joj je cilj uklanjanje svih etničkih barijera u zemlji te uvođenje sustava u kojem bi stranke bile multietničke, bosanske, a vrijedilo bi pravilo jedan čovjek – jedan glas. Ta iskrena nesebična politika doprinijela je da svake godine na desetine hiljada mladih Bosanaca i Hercegovaca napuštaju svoju domovinu. 25 godine nakon rata oni nemaju više povjerenja u bolji život i bolju budućnost. Iseljavanje je tema, kojom se bave svi. Kada se priča o politici i ekonomiji, diskusija uvijek završava na pitanju, ima li uopće smisla ostati u zemlji. U Bosni postoje područja, s kojih postoji redovnija autobuska veza s Njemačkom nego s glavnim gradom Sarajevom ali ovo novo povećanje plaća ta jedinstvena dugo očekivana odluka, kojom se pokazao jedinstveni bratski nesebični politički čvor, to jedinstvo predsjedništva će sve da promjeni. Bit ćemo svjedoci ispunjenja riječi zbogom Bosno, odoh ja u Sarajevo. Ako ništa drugo da vidimo Poljine Hills, da osjetimo radost poruke, koja na engleskom jeziku glasi – Enjoy Living (Uživaj u životu).

Tonćo Ladan

Feed: VolimJajce.com

Continue Reading
Advertisement
Click to comment

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Vrijeme je isteklo. Molimo osvježite i unesite CAPTCHA vrijednost.

Advertisement
The location could not be found.