Ponovo zabrinjavaju podaci o nedostatku liječnika. Čak pedeset posto liječnika primarne zdravstvene zaštite nedostaje u Bosni i Hercegovini, prenosi “Avaz”.
Posljedice bi mogle biti nesagledive, jer su doktori obiteljske medicine prva ruka spasa svim pacijentima, ali institucije malo čine da ih zadrže u BiH. Podatak da jedan liječnik brine o više od dvije tisuće pacijenata dovoljno govori o tome koliko je situacija ozbiljna.
Moguć kolaps
Samo je 746 doktora obiteljske medicine u cijeloj Bosni i Hercegovini. Nastavi li se ovakav trend odlaska stručnog osposobljenog medicinskog kadra, zdravstvene ustanove bi mogle biti pred kolapsom. Također, ni mladi nisu zaiteresirani za rad u manjim ambulantama, a nerijetko je teško doći i do specijalizacije. Dr. Sanel Husarić iz Srebrenika sam se izborio za specijalizaciju koju obavlja u Tuzli.
– Svjedoci smo iz u dan da sve više mladih liječnika napušta našu državu. Ide vani. Ja uopće nisam razmišljao da napuštam državu i idem vani. E sad, nadam se da ima perspektive i da će u buduićnosti biti stabilniji sustav – kaže Husarić.
Primarni nivo
To što nedostaje doktora obiteljske medicine trebalo bi sve zabrinuti. Najviše pacijente.
– Mi smo ulazna vrata u zdravstveni sustav i većina problema naših pacijenata rješava se upravo na primarnom nivou. Ne bismo smjeli dozvoliti da pacijenti ostanu bez doktora primarne zdravstvene zaštite posebno bez obiteljskog doktora. Mislim da je to veliki problem i ukoliko se ne počne rješavati na vrijeme pogotovo u sredinama gdje već postoji, gdje oni koji odlučuju su vjerojatno malo i zakasnili, problem će se samo produbljivati – kazala je za BHRT dr. Amira Srabović, iz Službe obiteljske medicine Doma zdravlja Tuzla.
Da je broj liječnika i više nego nedovoljan najbolje govori činjenica da umjesto 35 pacijenata koliko bi trebali, obiteljski doktori pregledaju i do 70 pacijenata. A uz to, još dodatni problem. Umjesto da se posvete pacijentu, pred njima je prvo velika administrativna procedura.
– Mi se sada suočavamo s tim, da kada vam se u ordinaciji nađe pacijent, vjerujte ja sam najmanje doktor. Ja sam najviše administrativni radnik. Trebam upisati razlog dolaska pacijenta, trebam sve to unijeti u zdravstveni akrton, papirnati karton, pa u elektronski zdravstveni karton. U međuvremenu trebam uraditi nekoliko radnji za pacijenta, da dobije elektronsku uputnicu, elektronske recepte i da na neki način pregledam pacijenta – kazala je dr. Senada Selmanović iz Udruženja doktora obiteljske medicine TŽ.
Odlazak liječnika
Težak i iscrpljujući svakodnevni rad, koji je uz to nedovoljno plaćen, svakako jedan od vodećih razloga odlaska liječnika. A sluha nadležnih, kaže dr. Senada Selmanović, nema.
– Mislim da je jako bitna zdravstvena politika koja je kada je u pitanju obiteljska medicina zakazala. Nije bilo dobre razvojne politike u smislu jačanja primarnog sektora. Mi moramo shvatiti da smo mi sposobni svojim obrazovanjem koje stječemo, kao specijalisti obiteljske medicine da odgovorimo na 70 do 80 posto zahtjeva naših građana – navodi ona.
Stoga je ključno pitanje što ako ostanemo bez ovih liječnika, kome ćemo pokucati na vrata i hoće li nas uopće više tko imati pregledati. Odgovor leži isključivo u institucijama sustava koje su očito još slijepe nad gorućim problemom u društvu.