Ukrajina je tvrdila krajem prošlog tjedna da je uspješno testirala novu balističku raketu domaće proizvodnje sposobnu pogoditi ciljeve udaljene gotovo 300 kilometara. “Test” se zbio na bojnom polju, a tvrde da su uništili rusko zapovjedno mjesto sredinom svibnja. Tek nedavno su o tom napadu izvijestili.
Opisuju lansiranje kao prekretnicu u ukrajinskim sposobnostima dugog dometa, a sada se očekuje početak proizvodnje u velikim razmjerima. Valentin Badrak, obrambeni analitičar i direktor Centra za vojno istraživanje, o testu je izvijestio tijekom emisije na ukrajinskoj Espreso TV.
“Koliko znam, testovi su se održali sredinom svibnja i ocjenjuju se kao izuzetno uspješni”, rekao je Badrak. “Raketa je prešla gotovo 300 kilometara i uništila rusko zapovjedno mjesto. Važno je da ovo nije bio samo test – to je bila stvarna borbena upotreba”.
Promjena uprave
Razvoj balističke rakete je dio obnovljenog ukrajinskog raketnog programa, koji je započeo u svibnju 2022., ali se mučio pod nadzorom Ministarstva za strateške industrije. Prema Badraku, tek u srpnju 2024. napredak se ubrzao strukturnim promjenama u ukrajinskom obrambenom vodstvu. “Imenovan je specijalizirani zamjenik ministra obrane – general Kločko – i organizirao je cijeli ovaj program do danas”, objasnio je Badrak.
U izjavi, Badrak je rekao da Ministarstvo obrane sada vodi namjenski direktorat za raketni program, a svaki raketni sustav ima svog upravitelja i nadzornika. Govori kako je ovo “pozitivan korak” do kojeg dolazi zbog poboljšane koordinacije između Ministarstva obrane i Ministarstva za strateške industrije. Nakon svibanjskog testa, projektil je odobren za serijsku proizvodnju.
Prema Badraku, njegova bojeva glava teži preko 400 kilograma, što je čini jednim od najtežih konvencionalnih tereta u ukrajinskom arsenalu. “Za usporedbu nova američka balistička raketna bojeva glava teži samo 91 kilogram. To pokazuje da imamo posla s moćnim oružjem” tvrdi stručnjak, no takva njegova usporedba proizazi iz nepotrebnog banaliziranja. Naime, različite vrste i veličine raketa služe različitim namjenama. Interkontinentalne balističke rakete mogu ponijeti i nekoliko tona tereta.
Kada je riječ o balističkim raketama manjeg dometa, kao što je ova ukrajinska, i njihovo korištenje u ratu u Ukrajini, valja spomenuti američki ATACMS dometa do 300 km i nosivosti bojeve glave od 214kg. S druge strane, Rusi koriste Iskander- M i to u znatno većem broju od ATACMSa. Riječ je o većoj i razornijoj, ali manje preciznoj raketi u odnosu na ATACMS dometa do 500 km i bojeve glave do 800 kg.
Ipak, naziv i tehničke specifikacije rakete koju zadnjih dana spominju ukrajinski stručnjaci i mediji nisu potpuno objavljeni, ali ukrajinski stručnjaci naglasili su hitnost povećanja proizvodnje. “Ne znam koliko raketa možemo očekivati mjesečno ili godišnje, ali vjerujem da će tempo brzo rasti”, rekao je Badrak.
Hrim-2?
Ipak, analitičari i komentatori su gotovo sigurni da je riječ o nekakvoj inačici ukrajinske rakete Hrim-2 (“Grom” ili Sapsan) koja se razvija u etapama uz puno pauza. Zadnji “val” razvoja traje od 2014. Isto tako, ovo nije prva ukrajinska objava o uspješnom testiranju. Slično kao i u svibnju ove godine, Ukrajinici tvrde da su “uspješno testirati” svoju balističku raketu u kolovozu 2024. Krajem lisopada 2024. Jehor Černjev, šef ukrajinske delegacije pri NATO-u, izjavio je da će uskoro biti “konkretnih rezultata” korištenja balističkih projektila ukrajinske proizvodnje, vjerojatno misleći na Hrim-2. No, zasad nema naznaka češćeg korištenja ove ukrajinske rakete.
No, naznaka početka korištenja ovog oružja ima i od navoda ruske stranke. Rusko ministarstvo je 19. travnja ove godine objavilo: “Sinoć su Oružane snage Ruske Federacije izvele grupni napad preciznim kopnenim i morskim oružjem te bespilotnim letjelicama na poligonu za testiranje ukrajinskog operativno-taktičkog raketnog sustava Sapsan i norveških sustava protuzračne obrane NASAMS koji ga štite. Ciljevi napada su postignuti. Svi zadani ciljevi su uništeni”. Ruska strana periodično, ali rijetko još od sredine 2023. govori o tome kako je oborila ili presrela ove rakete.
Hoće-neće razvoj
“Ako dovoljno brzo bacite kamen, možete ga nazvati projektilom“, kaže James Acuna, bivši pomorski arhitekt i časnik CIA-e u istočnoj Europi za ukrajinski Kyiv Independent u siječnju ove godine. “Proizvodnja tih naprednijih motora, sustava navođenja i goriva za tradicionalnije balističke projektile zahtijeva veće trajne pogone i znatno preciznije inženjerstvo. Ovo je kao druga razina znanosti, inženjerstva i fizike“, kaže Acuna i zaključuje: “Ukrajina trenutno nema vojno-industrijski kompleks za proizvodnju takvih raketa”.
“Ako Ukrajina može isporučiti samo polovicu onoga što je Zelenski obećao krajem 2024. u smislu proizvodnje projektila i dronova, bit ću vrlo zadovoljan. Ali to će biti izazovno“, kaže Fabian Hoffmann, stručnjak za projektile i istraživački suradnik u Nuklearnom projektu u Oslu za isti medij.
Međutim, Iskander-M ima koristi od većeg ruskog proizvodnog kapaciteta, a procjene sugeriraju da Moskva može proizvoditi desetke ovih projektila mjesečno. Teško da će Ukrajinci moć slijediti taj tempo. Također, američki ATACMS je ograničen i proizvodnjom i političkim ograničenjima.
U srpnju 2023., predsjednik Volodimir Zelenski javno je raspravljao o razvoju balističkih raketnih sposobnosti, signalizirajući novi strateški prioritet za ukrajinsku obranu. S obzirom na to da se Ukrajina suočava s kontinuiranim napadima raketama i dronovima u više regija, raspoređivanje sposobnog balističkog raketnog sustava dužeg dometa moglo bi promijeniti ravnotežu odvraćanja u dubokoj pozadini sukoba. No, kada će i hoće li takve rakete postati značajan strateški faktor, ostaje za vidjeti.