Piše: Mile Babić/Svjetlo Riječi
Ono što je Nikola Šop rekao o slobodi nadilazi mudrost novovjekovnih i svih dosadašnjih filozofa i korespondira s mudrošću Isusova Evanđelja
Veliki pjesnik i pripovjedač iz Jajca, čovjek velike mudrosti, kojemu su Isusovo Evanđelje (onako kako ga je živio sv. Franjo Asiški) i Bosna bili neiscrpno nadahnuće, pjesnik i čovjek velike jednostavnosti i velike dubine, pisao je u svojim djelima o velikim životnim istinama i te istine svjedočio u svom životu. Njegove misli i njegov život čine nerastavljivu cjelinu, što pokazuje da njegova mudrost proizlazi iz njegova iskustva. Njegova je mudrost življena, on je iskusio (doživio) kako određene istine određuju ljudski život. On je bio pjesnik koji je bio svjestan da pjesnik živi od dara, da je pjesnik prvenstveno odgovoran daru koji je dobio, jasnije rečeno, svome Darovatelju.
U novom vijeku je glavna ideja ideja slobode. O slobodi govore skoro svi novovjekovni filozofi. O slobodi govori također Isusovo Evanđelje. Ali ono što je Nikola Šop rekao o slobodi nadilazi mudrost novovjekovnih i svih dosadašnjih filozofa i korespondira s mudrošću Isusova Evanđelja. Rekao je ono što je istodobno najočitije i najvažnije u ljudskom životu i time pokazao da mi ljudi u svom životu ne vidimo ono što je najočitije i najvažnije, ne vidimo, dakle, najočitije i najvažnije životne istine.
U jednoj priči, objavljenoj prije II. svjetskog rata, Šop tvrdi sljedeće: koliko slobode oduzmeš drugom čovjeku, toliko je istodobno oduzimaš samom sebi; koliko drugog učiniš neslobodnim, toliko točno i samog sebe učiniš neslobodnim. U toj priči on opisuje katakombe u Jajcu, to su čitave prostorije izgrađene pod zemljom. U zidinama Jajca, u tim kamenitim gnjezdima, živjeli su silnici, dobro utvrđeni. Time Šop želi reći: gdje god postoje silnici, tu postoje i katakombe. Zatim piše: Gledajući prezrivo kroz prozore svojih kula, kroz okna okovana u rešetke, oni su sami sebe učinili sužnjima; jer tko oduzme slobodu drugima, i sam je izgubi u istome trenutku.
Iz navedena Šopova poimanja slobode slijedi da je sloboda nedjeljiva. Ili smo svi slobodni ili nitko nije slobodan. Ne može se biti slobodan na tuđi račun, tako što ćemo drugim ljudima i narodima umanjiti ili oduzeti slobodu. Biti slobodan na tuđi račun, to se ne može zvati slobodom, to se zove tlačenje i izrabljivanje.
Ako je u današnjem vremenu takozvani slobodni svijet slobodan na račun neslobodnog (nerazvijenog) svijeta, ako je današnji bogati Sjever bogat na račun siromašnog Juga, onda to nije sloboda, nego tlačenje i izrabljivanje. Ako je u jednoj obitelji muž slobodan na račun svoje žene i djece, onda ni on nije slobodan. Slobodan je samo onoliko koliko su i oni slobodni. Prema tome, sloboda, o kojoj je Šop govorio toliko mudro i dubokoumno, pretpostavka je za stvaranje slobodnog svijeta. Iz Šopova poimanja slobode proizlazi i sljedeće: koliko oslobađamo druge, toliko oslobađamo sami sebe, sloboda se, dakle, umnaža, uvećava davanjem, darivanjem. Bit ćemo slobodni tek onda kada oslobodimo one koji su potlačeni. To uzajamno oslobađanje, uzajamno darivanje slobode, nema kraja, jer nas vodi Slobodi samoj, samom Darovatelju slobode, kojega nazivamo Bogom. Zato je oduzimanje slobode ljudima najveća uvreda Darovatelju slobode, tj. Bogu.