(Povodom Dana općine Jajce ponovno objavljujemo tekst koji je originalno 0bjavljen 12. siječnja 2023. godine)
Zaslužuje li Jajce bolje stanovnike?
Rijetko se nešto iz Bosne i Hercegovine probije na svjetsku scenu. Naročito ako je pozitivno. S druge strane globalno dominiramo u negativnostima i lošim stvarima pa je jednostavno pronaći kako je naša zemlja među prvima po korupciji, da smo među najnesretnijim i najjadnijim društvima, da smo među prvima po odljevu mozgova, među najsiromašnijima u Europi i još što sve ne. Uglavnom, skoro kao po pravilu prvi smo po lošemu a posljednji po dobromu.
Kad se rijetko mogu dičiti državom, Bosanci i Hercegovci postali su velike lokalne patriote pa tako na sva usta hvale svoje gradove i sela, rijeke i potoke, planine i ravnice, koji su svi odreda najljepši i ostavljaju bez daha. Ne nedostaje tu ni pretjerivanja, da se ne lažemo. Sarajlije hvale Sarajevo, Hercegovci Hercegovinu, Krajišnici Krajinu, a Posavci svoju Posavinu. I svima je njihov kraj razumljivo, najljepši, rijeke najbistrije a pašnjaci mirišu najmirisnijim cvijećem. Koliko smo samo puta u životu čuli kako nam hvale neka, u najmanju ruku, neugledna sela i kasabe u kojima ni sa današnjom video tehnikom i dronovima nije moguće napraviti pristojnu fotografiju. U očaju ljudi pronađu sliku jedne jedine kuće ili sokaka kojeg predstavljaju kao gradsku panoramu jer drugo nemaju. Razumljivo je to, svatko voli i hvali svoje i rijetko će netko reći da je njegov grad najružniji. Tim slijedom, svaki grad i selo na kraju ispadnu najljepši.
A gdje smo mi? Jajce je u proteklih nekoliko godina dva puta proglašavano jednim od najljepših malih gradova na svijetu. Kada se nešto dogodi jednom onda to može biti i slučajno, ali ako se dogodi dva puta onda u već teško da može biti slučajnosti. Jajce ima jedan od 12 najljepših vodopada na svijetu i jedini je grad na svijetu koji u svom središtu ima vodopad. Na svijetu! Ne u Bosni i Hercegovini, ne u regiji ili Europi već na svijetu. Ljepota je u oku promatrača kaže se kolokvijalno. Međutim, kada se o nečijoj ljepoti izjasne neka koliko-toliko relevantna tijela onda taj sud ima i neku težinu. Jajce je dakle zasigurno predivno mjesto kada ga se već redovito ubraja u pregršt najljepših svjetskih gradića. Od Brazila do Japana, od Aljaske do Maroka ili Novog Zelanda, među milijunima gradića naše Jajce je odabrano među najljepše. Bez propagande, štele, namještanja, lobiranja ili potrošene marke dobili smo možda i najveću moguću reklamu koju jedno mjesto može dobiti. Kao seoska sirotica koja na opće iznenađenje ponese lentu najljepše djevojke ne svijetu.
Zamislite na trenutak da je neki drugi gradić proglašen najljepšim samo u BiH. Kolika bi se tu pompa i galama digla? Naš grad, pak, u par godina dva puta dospije ne listu najljepših na svijetu i nikome ništa! Nama je to normalno, obična i svakodnevna pojava kao kiša u listopadu.
Jesmo li mi dovoljno dobri stanovnici našem gradu?
Doduše, budimo realni, nismo mi nešto puno niti učinili za to da se naš grad nađe u tako biranom društvu. Slično kao da smo dobili sedmicu na lotu a da se nismo čak potrudili niti uplatiti listić. Često se ponašamo kao raskalašeni sinovi koji krčme ostavštinu svojih otaca. Uništavamo i nakazimo okoliš i infrastrukturu. Uokolo bacamo otpad i smeće a rijekama nam plove tisuće plastičnih vrećica i što sve ne. Bespravna gradnja, rupe na gradskim ulicama, sprejom išarana skoro svaka površina koju huligani mogu dohvatiti, fasade na zgradama pune rupa iz rata koji je završio prije 30 godina, vodovodne cijevi koje zbog starosti pucaju skoro svakodnevno, kanalizacija koje se ulijeva izravno u rijeke i jezera, zapuštene šetnice, ulice bez nogostupa, signalizacije i pristupa invalidima. Istodobno, skoro je pa nemoguće čuti za volonterske akcije čišćenja i održavanja okoliša (čast izuzecima). Naravno, na sve strane se sve kritizira i očekuje da nam sami radnici Komunalca urede grad kojeg svi zdušno prljamo i zagađujemo.
Sve smo to mi. Dobili smo loto koje nismo niti uplatili i sada se nezasluženo hvalimo. U krilo nam je palo nešto sa čim uopće ne znamo što bismo radili. Veliki Ivo Andrić je ljudima znao duhovito odbrusiti na komentare o nečijem podrijetlu riječima: Pa mora se čovjek negdje roditi!
Nemojmo dozvoliti da naša jedina zasluga bude to što smo se rodili u jednom od najljepših gradova na svijetu. Brinimo se za svoj mali raj na Zemlji i budimo dostojni žitelji našeg prelijepog grada!