Sutra, 29. svibnja, četrdeseti dan nakon Uskrsa, slavimo svetkovinu Uzašašće Gospodinovo ili Spasovo u Crkvi. Temeljni tekst u Bibliji za ovu svetkovinu je u Djelima apostolskim: “Njima poslije svoje muke također pruži mnoge dokaze da je živ: ukazivao im se četrdeset dana i govorio im ono što se odnosi na kraljevstvo Božje” (Dj 1, 3). Na više mjesta u Svetom pismu spominje se Isusovo uzašašće. Svetkovina Uzašašća počela se slaviti 370. g. poslije Krista. Prvi su propovijedali za tu svetkovinu Ivan Zlatousti (386. g.) i Grgur Niski (388. g.). Marijan Mandac piše: “Trolist – smrt, uskrsnuće i uzašašće – sažetak je vjere u Krista i Njegovo spasenjsko djelo”. Isusovo uzašašće je “Njegovo proslavljenje i vrhovna pobjeda”. Kršćani vjeruju kako će po “uzašlom Gospodinu – koji sjedi o desnu Boga Oca Svemogućega – izići kao pobjednici u vlastitim napastima i svim iskušenjima”.
Imamo više sačuvanih propovijedi sv. Augustina koje je održao za svetkovinu Uzašašća Gospodinova. Augustin kaže: “Gospodnje je uskrsnuće naša nada, Njegovo je uzašašće naše proslavljanje. Uskrsnućem nam je udijelio nadu jer uskrsava što ne umire. Tako nećemo očajavati nad umiranjem. Nećemo misliti da je smrću okončan naš cijeli život. Bili smo u brizi i za samu dušu. Krist nam je svojim uskrsnućem pružio sigurnost i za tijelo”.
Augustin će jasno reći kako je Krist jeo i pio, iako to nužno nije trebao nego kako bi pokazao učenicima da ima istinsko tijelo, koje je bilo na križu slabo, a besmrtno u grobu. U jednoj drugoj propovijedi će reći kako je učenicima koristilo da se učvrste u vjeri što im se četrdeset dana ukazivao. Dopustio im je četrdeset dana da ga očima motre i rukama dotiču.
Augustin propovijeda kako je i u njegovo vrijeme bilo onih koji su dolazili u crkvu na euharistiju, ali su željeli da što prije završi sveta misa kako bi mogli što prije izići iz crkve. Ali nakon mise bi ostajali na objedu sve do večere.