Pri svakom zahtijevu hrvatskih političara da se izmjeni Izborni zakon kako bi Hrvati mogli neometano birati svog predstavnika u Predsedništvo BiH, lider SDA Bakir Izetbegović, ali i drugi dužnosnici ove stranke, i ne samo oni, odgovaraju kako su u BiH zapravo ugroženi Bošnjaci od najmalobrojnijeg naroda. Pri tom neizostavno spomenu Stolac, u kojem, kako ponavljaju, vlada “aparthejd”, unatoč kojem su “diskriminirani” Bošnjaci izgradili groblje na državnom zemljištu, bez i jedne potrebne dozvole, koja nije mogla ni biti izdana jer je bivši visoki predstavnik Christian Schmidt stavio moratorij na promet državne imovine, piše Hrvatski Medijski Servis.
U Stocu je prema popisu stanovništva iz 1991. živjelo 8101 Bošnjak, koji su činili 43 posto stanovništva, a danas ih živi 5544 (38 posto). Prema neslužbenim informacijama u gradskoj administraciji Stoca uposleno je 76 Hrvata (93%) i 6 Bošnjaka (7%). Postotak uposlenih Bošnjaka u gradskoj administraciji trebao bi biti sukladan udjelu bošnjačkog stanovništva u ovom gradu.
Zašto se šuti o Hrvatima u Konjicu i Jablanici?
No, je li Stolac jedina “crna točka” u BiH, kako to predstavljaju bošnjački političari? Što je s općinama i gradovima u kojima su Hrvati manjinsko stanovništvo, a prije rata ih je u tim općinama živio značajan broj.? Ako zagovaraju otklanjane diskriminacije prema svima u BiH, bez obzira na vjeru i naciju, zašto šute o tome koliko se prognanih Hrvata vratilo u svoj kraj i koliko ih je danas uposleno u općinskoj i gradskoj upravi, tamo gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo, a bošnjački političari na vlasti?
U potrazi za tim podatcima nije potrebno ići izvan Hercegovačko-neretvanske županije. Za primjer se mogu uzeti općine Jablanicu i Konjic, koji su u istoj županiji kao i Stolac.
U Jablanici je 1991. godine živio 2291 Hrvat, što je činilo 18,1% ukupnog stanovništva. Danas ih je u toj općini svega 726 i čine tek 7 posto stanovništva, manje ih je, dakle, za 68,3 posto. Još gora situacija je u Konjicu, gdje je 1991. godine živjelo 11.513 Hrvata (26,23% stanovništva), dok ih je 2013. godine popisao samo 1553, i čini tek 6,2% ukupnog populacije.
To znači da je u Konjicu ostalo samo 13,5% Hrvata u odnosu na 1991. godinu, odnosno da ih je 86 posto prognano. Ovi podaci svjedoče o masovnoj kampanji protjerivanja Hrvata, ali i nesigurnosti i nemogućnosti povratka nakon rata. Procjene s terena (poput župnih podataka) navode da je taj broj u međuvremenu dodatno opao na oko 650 preostalih stanovnika hrvatske nacionalnosti.
Još alarmantniji su podaci o zastupljenosti Hrvata u administraciji ovih općina. U Jablanici i Konjicu, prema informacijama Večernjeg lista, sve 23 ključne pozicije u općinskoj administraciji, uključujući načelnika i rukovoditelje službi, zauzimaju Bošnjaci.
Načelnik općine je Emir Muratović (SDA), a među ostalim dužnosnicima su Aldin Širić (Služba za opću upravu, društvene djelatnosti, braniteljsko-invalidsku zaštitu, socijalna pitanja i zajedničke poslove), Nermin Kovačević (Služba za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoliša i stambeno-komunalne poslove), Belma Ćemić (Služba za geodetske, imovinsko-pravne poslove i katastar nekretnina), Amela Muratović (Služba za lokalni ekonomski razvoj i investicije, financije i riznicu), Amira Nuhić (Stručna služba za poslove Općinskog vijeća) i Alen Alikadić (Služba za civilnu i protupožarnu zaštitu).
Bošnjaci na svim pozicijama
Ni jedan Hrvat nije zastupljen na ovim pozicijama. Identično je u Konjicu. Načelnik općine je Oman Ćatić (SDA), a među ključnim dužnosnicima nalaze se Jasmin Hodžić (pomoćnik gradonačelnika za poslove Gradskog vijeća i mjesnu samoupravu), Kenan Hadžiosmanović (pomoćnik gradonačelnika za katastar, geodetske i imovinsko-pravne poslove), Edin Mujak (pomoćnik gradonačelnika za pitanja branitelja i invalida, izbjegle i raseljene osobe i socijalnu zaštitu), Esad Omerović (pomoćnik gradonačelnika za prostorno uređenje, građenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove), Adnan Špago (Služba za ekonomsko-financijske i pravne poslove), Šeherzada Alić (pomoćnica gradonačelnika za opću upravu, društvene djelatnosti i mlade), Nedžad Ramić (pomoćnik gradonačelnika za zajedničke, stručne i inspekcijske poslove), Husein Hodžić (pomoćnik gradonačelnika za civilnu zaštitu i vatrogastvo), Edis Macić (Služba za gospodarstvo, poljoprivredu, investicije i lokalni razvoj) te Ejub Miljević (Služba ureda gradonačelnika).
Na čelu više općinskih povjerenstava su sljedeći bošnjački dužnosnici: Dženadin Podrum, Šefik Džiko, Sedin Hondo, Sejad Hakalović, Emira Mešukić, Elvir Gabela, Selma Hadžihusejnović, Adisa Salčin i Edis Macić. Bez ijednog Hrvata opet.
Dok se u Stocu govori o diskriminaciji Bošnjaka, situacija u Jablanici i Konjicu pokazuje sustavnu marginalizaciju Hrvata koji su potpuno isključeni iz upravljačkih struktura. U ova dva slučaja – Stoca s jedne strane te Konjica i Jablanice s druge, najbolje se vidi kako je bošnjačka politička građanština teška manipulacija.
Ako je nad Bošnjacima u Stocu na djelu aparthejd, nad Hrvatima je stanje pogroma od kojega se nisu oporavili ni 30 godina nakon rata./HMS/