Glumica Marijana Mikulić, čija autobiografska monodrama “MARE #zenamajkaglumica” niže rasprodane izvedbe diljem Hrvatske, redovito na društvenim mrežama dijeli isječke iz svog privatnog života, otvoreno govoreći o izazovima roditeljstva. U jednoj od posljednjih objava, koja je dirnula mnoge, prikazala je intiman trenutak rada sa svojim sinom Jakovom, koji je na spektru autizma.
Video, snimljen iz ptičje perspektive, prikazuje Marijanu i Jakova kako za drvenim stolom slažu šareni mozaik. Dok dječak vrijedno postavlja drvene oblike na ploču kako bi rekreirao sliku palme, čuje se njihov razgovor. Marijana ga strpljivo potiče da vježba govor i sastavlja pune rečenice, pitajući ga koje oblike treba. “Ja hoću crveni kvadrat”, čuje se Jakovljev glas, a ovaj naizgled jednostavan trenutak igre zapravo je dio terapije i vježbe koja stoji iza svakog njegovog napretka. No, prava snaga objave leži u iskrenom i sirovom opisu koji je glumica podijelila uz video, ogolivši sve slojeve majčinstva djeteta s teškoćama.
– Već 4 mjeseca tek tu i tamo doma s njim radim. Terapije ide redovito, a sad pred polazak u školu i podebljano. Ja sam nakon puno godina pisanja brisanja premišljanja konačno počela raditi stvari koje tinjaju dugo u meni. I sve se zarolalo tako nadrealno, naraslo veće od svih mojih očekivanja, vece od mene same. Ali ta grižnja savjesti… neumoljiva. Na dane ne da ni misliti kamoli uživati malo u sebi i svemu što mi se događa, satire, ne da spavati. napisala je glumica i dodala da onda smanji tempo i svaki slobodan trenutak koristi za rad sa sinom.
Satrana odgovaram na zaostale mailove i vraćam poruke koje cekaju danima, mnoge poruke i pozivi ostaju neodgovoreni.. Dijete je samo tri sata u vrticu. A ima i braću koju gotovo ne vidim a isto me trebaju, svatko na svoj način. Pa budem zahvalna da imam snage i živaca uopće vise drljati sve te vjezbe, da on napreduje
– Pa pomislim koliko samo uzimamo zdravo za gotovo kada dijete prirodno, spontano usvaja stvari. Pa mi se plače od tuge jada bijesa. Pa otresem to i kažem Gospodine hvala! Na mojoj volji snazi ustrajnosti, na njegovim pomacima malim, velikim. Ali da je lako, bome nije, krvnički je teško. I prezirem kad mi kažu: posebni ljudi dobiju posebnu djecu, lako tebi kad on hoće raditi, imaš sreće…., nastavila je Marijana i dodala kako je puno suza proliveno da se dođe do ovog trenutka.
– Ali kako sam pročitala u toj divnoj divnoj knjizi “most ponad burne rijeke” – “puno smo se i od početka odmakli”! JAAAAKO PUNO! I to daje snagu za dalje, volju! NIKAD ODUSTATI, NIKAD!! Bože hvala ti na svakom novom danu i svakoj novoj prilici. Na svemu što si mi da Hvala na snazi upornosti ustrajnosti. I na svakoj rijeci koja izađe iz ovih malih usta. Na svakom bistrom pogledu malih zelenih očiju. Hvala što me čini boljom osobom. Zato si mi ga sigurno i dao. Hvala, zaključila je Marijana Mikulić.
Njezina iskrenost duboko je odjeknula među pratiteljima, koji su joj u komentarima uputili bezbrojne poruke podrške i divljenja. “Majka… sa velikim M… žena za sve”, “Koliko ljubavi u jednom reelu”, samo su neke od reakcija koje pokazuju koliko njezina priča inspirira i potiče na razumijevanje.