Nedavne špekulacije o mogućem vojnom savezu između Srbije i Mađarske pokrenule su snažne reakcije na Balkanu. Prema informacijama koje je objavio portal Kurir, blizak režimu u Beogradu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orban navodno su započeli ozbiljne pregovore o ovoj strateškoj suradnji.
Ovaj potencijalni savez tumači se kao izravni odgovor na nedavni trilateralni sporazum između Albanije, Hrvatske i Kosova, koji je Beograd doživio kao prijetnju vlastitoj sigurnosti.
Prema izvještajima, ministar obrane Srbije, Bratislav Gašić, opisao je ovaj razvoj situacije kao “provokativan”, dok su vlasti u Beogradu istaknule spremnost da razmotre suradnju s Hrvatskom i Albanijom, no pod uvjetom da ona bude usmjerena isključivo na mir i stabilnost.
Vojni savez Srbije i Mađarske
Zanimljivo je da je portal Kurir izvijestio da su Orban i Vučić već krenuli s ozbiljnom implementacijom vojnog saveza između dvije zemlje. S obzirom na članstvo Hrvatske i Albanije u NATO-u, Mađarska, kao članica Saveza, teoretski može potpisati vojni sporazum s državom izvan Sjevernoatlantskog saveza, kao što je Srbija.
Iako takvi navodi sugeriraju konkretne korake prema vojnom savezu, do sada nema službenih potvrda iz Beograda ili Budimpešte o tome jesu li pregovori u tijeku ili što bi eventualni dogovor sadržavao. Ni Vučić ni Orban nisu se javno očitovali o ovoj temi, a predsjednik Srbije je nedavno izrazio zabrinutost zbog trilateralnog memoranduma između Albanije, Hrvatske i Kosova. Prema njegovim riječima, takvi potezi mogli bi predstavljati kršenje subregionalnog sporazuma o kontroli naoružanja iz 1996. godine.
Također, Vučić je izrazio sumnju u to da NATO nije bio informiran o spomenutom memorandumu, što dodatno komplicira političku dinamiku u ovom dijelu Balkana. Trenutno, ostaje nejasno hoće li doista doći do formalizacije vojnog saveza između Srbije i Mađarske, a sve informacije koje kruže temelje se na medijskim izvještajima bez službenih potvrda.
Povijest provokacija i ekspanzionistička politika
Kroz povijest, Mađarska je nekoliko puta koketirala s idejom “Velike Mađarske”, koja uključuje teritorije izvan sadašnjih granica države. Ova ideja, koja potiče iz vremena prije Prvog svjetskog rata, zasnovana je na ideji da bi Mađarska trebala imati pod kontrolom sve teritorije koje su nekada pripadale Austro-Ugarskoj, uključujući dijelove današnje Hrvatske, Slovenije, Rumunjske, Slovačke, Ukrajine, te dijelove Srbije. Nakon razaranja Austro-Ugarske i stvaranja novih granica u Europi 1920. godine, prema Trianonskom ugovoru, Mađarska je izgubila velik dio svog teritorija, što je izazvalo duboko nezadovoljstvo i preostale težnje prema povratku tih teritorija.
U prošlosti, tijekom 20. stoljeća, postoji nekoliko primjera kako su političari u Mađarskoj povremeno koketirali s tom idejom, ponajviše u kontekstu revizionističkih težnji koje su uključivale etničke Mađare koji su živjeli u susjednim državama. Danas, iako Mađarska službeno ne teži teritorijalnoj ekspanziji, političke stranke i povremeni vođe ponekad u javnim nastupima ističu simboliku “Velike Mađarske”, a nacionalističke retorike koje uključuju povijesne karte i mapiranja prošlih teritorija, i dalje mogu povremeno izazvati napetosti u susjednim zemljama, uključujući Hrvatsku.
Povijest Srbije, s druge strane, također je obilježena ekspansionističkim težnjama, posebice u kontekstu Balkana. U 19. i 20. stoljeću, Srbija je kroz različite vojne, političke i kulturne akcije često težila širenju svog teritorija, osobito prema južnim dijelovima Balkana. Na primjer, tijekom Prvog svjetskog rata, Srbija je imala ambicije proširiti svoju teritorijalnu kontrolu, uključujući djelomičnu okupaciju područja koja su pripadala Austro-Ugarskoj i drugim susjednim državama. U Drugom svjetskom ratu, pod vodstvom Jugoslavije, postojale su daljnje ekspansionističke težnje, dok je poslije raspada Jugoslavije i u kontekstu ratova 1990-ih, Srbija, predvođena Slobodanom Miloševićem, imala političke ambicije prema teritorijama poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore. Nakon tih ratova, Srbija je nastavila ulagati u političke pokušaje stabilizacije i širenja svoje sfere utjecaja na Balkanu.
Iako danas ni Mađarska ni Srbija ne zastupaju otvoreno ekspanzionističke političke ciljeve, povijest tih država nosi važnu simboliku koja i dalje može izazvati tenzije u regionalnim odnosima. Takve povijesne ambicije, iako često simbolične i retoričke, imaju utjecaj na političku dinamiku Balkana, gdje prošlost i teritorijalne pretenzije još uvijek oblikuju dio nacionalnih narativa.
dnevno.hr