“Gospodine generale, dobro došli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”. Tim je riječima zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković na mostu na rijeci Korani u Tržačkim Raštelama dočekao zapovjednika 1. gardijske brigade, general-bojnika Marijana Marekovića i pružio mu ruku 6. kolovoza 1995., a čije su postrojbe s drugim hrvatskim snagama deblokirale Bihać.Nitko od bošnjačkih političara hrvatskom državnom vrhu nije čestitao obljetnicu Vojno redarstvene operacije Oluja kojom je Hrvatska vratila okupirana područja i izišla na međunarodno priznatu granicu s Bosnom i Hercegovinom, piše Dnevnik.ba.Nije to učinio ni Denis Bećirović, bošnjački član Predsjedništva BiH, a ni Elmedin Konaković, lider Trojke i ministar vanjskih poslova BiH.
Nije čestitao čak ni aktualni gradonačelnik Bihaća, Elvedin Sedić, kao ni rukovodstvo Unsko-sanskog kantona. Podsjetimo, Atif Dudaković, zapovjednik 5. korpusa Armije RBiH, danas optužen zbog zločina nad srpskim stanovništvom, zahvalio se 6. kolovoza 1995. godine generalu Marijanu Marekoviću i Hrvatskoj vojsci tijekom povijesnog susreta na rijeci Korani. “Gospodine generale, dobro došli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”. Tim je riječima zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković na mostu na rijeci Korani u Tržačkim Raštelama dočekao zapovjednika 1. gardijske brigade, general-bojnika Marijana Marekovića i pružio mu ruku 6. kolovoza 1995., a čije su postrojbe s drugim hrvatskim snagama deblokirale Bihać. Bihać je bio blokiran 1201 dan, a Dudaković je, nedugo nakon blokade rekao: “Bez Hrvatske vojske još bismo čekali slobodu”. “Bez Hrvatske deblokada ne bi bila ovako brza. Prijatelji i saveznici pomagali su nam i prije. Hrvatska nam je i jedno i drugo”, istaknuo je Dudaković.Srbi su ga držali u obruču gotovo pune tri godine. Malo je poznato da su u dvama navratima HVO i HV spašavali Bihać.Cijela gotovo jednomjesečna operacija Zima ‘94. na Dinari bila je vezana uz odvraćanje pripremljene srpske akcije za slamanje otpora Mladića koji je nakon Srebrenice planirao i pokolj u Bihaću. Naime, srpske su snage iz BiH pokrenule snažnu ofenzivu prema Bihaću te čak ušle u predgrađa ovoga grada, u koordinaciji s postrojbama Vojske iz Krajine te Abdićevim autonomašima iz Velike Kladuše. Operacija je bila toliko snažna da je izgledalo da će Bihać pasti svakog trenutka. Nestajanjem bihaćke enklave Republika Srpska Krajina i RS bili bi čvrsto povezani, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd – Banja Luka – Knin, stvorio bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi dopuštao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihova ujedinjenja bila bi vrlo velika. Unatoč svemu, hrvatskim napredovanjima na Dinari i Livanjskom polju Srbi su morali značajan dio snaga prebaciti na to ratište i smanjiti pritisak na Bihać.Konačno je obranjena ova enklava. Tijekom cijeloga rata u BiH Hrvatska je zračnim mostom intenzivno potpomagala obranu Bihać, dostavom oružja, streljiva i svih drugih potrepština. Konačno, akcijom Oluja prekinuta je trogodišnja blokada grada Bihaća kojemu je prijetila sudbina Srebrenice. Sve to preduhitrila je Oluja.